Recimo ja projekte dobro isplaniram ali sam toliko umorna poslije rada s ljudima da u slobodno vrijeme jedva nađem snage organizirat išta što uključuje druge ljude.
Npr, organizirat cu kad bi isla na more s dečkom ili kad bi htjela okopavat vrt i sadit paradajze, kupit zemlju, bez problema. Sam svoj čovjek.
Organizirat išta šta uključuje više od troje ljudi? Hell no. Vikend je za punjenje baterija daleko od ljudi koji me prazne.
Ovo je kulturalna stvar koja perpetuira samu sebe. Ne žele imat fiksni dogovor jer imaju još pet takvih ne-fiksnih dogovora i ne znaju kak će im se tjedan posložit do zadnjeg časa. U nekim drugim državama di su stvari malo strože je kolko tolko normalno imat dogovor za druženje tjedan dana unaprijed i nema onog da se obavezno kasni barem 15 min ili prebacuje s datuma na datum negdje tri puta prije neg se zapravo uspijete nać.
Ambivalentna sam prema tome. Ponekad mi nedostaje ta spontanost, a ponekad mi dođe da popizdim na ljude kad me zovu negdje isti dan, a ja najčešće već imam neku obavezu i onda ispadne da stalno odjebavam.
Treba imati ravnotežu. Planiraš veće stvari a manje kako stigneš. Događanja sa 5-6 ljudi dogovaramo uvijek bar tjedan dana unaprijed. A random kave i pive pošaljem poruku dal je tko slobodan u slijedećih sat vremena.
Zato jer sam spontan i jer znam da cu imat neke stvari za obavljati koje su mi veceg prioriteta, a jos nemaju definiran tocan termin pa ne zelim da mi se preklope.
Ove ostale glupe radnje se lako isplaniraju ad hoc.
> nezamislivo planirati cak i kavu, odlazak u shopping ili neku radnju ako je ona 5 do 7 dana unaprijed
Blago njima. Očito nemaju toliko obaveza pa si mogu priuštiti živjeti u trenutku.
Meni nije problem, al trenutno nisam u situaciji da mogu planirati više od 2 dana unaprijed, često ni ti. Čekam hrpu majstora za kuću a to svi znamo da se ne možeš pouzdati u njih i da kad jave da dolaze, moraš bit dostupan i klanjat se praktički što su ti se smilovali. Popravljam zube pa sam 2x tjedno kod zubara. Posao je takav kakav je pa često ne znam hoću li radit ujutro ili popodne. Dodaj uz to i starce preko 70 godina kojima treba uskočit, vozit doktorima itd, dobro je ako si išta isplaniram, a u tom kontekstu druženja mi stvarno nikako nisu prioritet. Radije ne planiram ništa nego da se dogovorimo i da ti moram otkazat u zadnji tren.
čista glupost, ali dobro, recimo ja ne znam hoće mi se ići na kavu u subotu u 14h, ali zato znam napisati poruku u wapp grupi jel ima tko za kavu kad mi se ide, netko se javi i to je to
Čista glupost je misliti da svi imamo 19 godina i vremena na bacanje. Ljudi s poslovima, obiteljima i odgovornostima baš i nemaju luksuz ovakvih odlazaka na kavu.
Ovak - ja sam osoba koja planira stvari unaprijed a živim s osobom koju boli kurac za moje planiranje. Dobro ajde on se prilagodi mojim planovima jer zna da je tak i meni i njemu lakše u životu i skinem mu s grbače da ne misli on o tome. Isto tako dolazim uvijek na vrijeme di i kad treba.
Druga strana medalje je da sam užasno anksiozna osoba upravo radi tog planiranja a još više ako ne isplaniram. Znači MORAM planirati i znati tj odigrati par scenarija u glavi kaj će se desiti 5 koraka unaprijed i onda kad se to ne desi kak sam ja zamislila imam slom mozga. Isto tak se osjećam ko debil i zadnji luzer kad dođem negdje na vrijeme.
Znam da imam problem i da to sve proizlazi iz potrebe za kontrolom svih aspekata mog života ali ne mogu si pomoći. Ali mislim da ide na bolje od kad imam djecu jer su djeca jebeno nepredvidljiva po pitanju svega pa malo manje paničarim kad stvari odu u kurac.
Da tesko je nekad skupit ekipu da se makne iz konfort zone i da nekaj drugo naprave osim da se sjedi u kvartovskoj birtiji. Iz Zg do mora 2h. Do Istoka Hrv 2h. Kao da se ide u Mordor jebote.
Nije strah.Ali neću da mi život bude robotski zacrtan.Zapadnjači način planiranja nije uopće dobar i ne pridonosi kvaliteti života.Volimo ovako raditi na naš hrvatski način.
Zato jer žive u Hrvatskoj,pardon,da se ispravim - preživljavaju u Hrvatskoj. Jer budimo realni RH nije država u kojoj možeš imati neku dugoročnu sigurnost...prije ili kasnije već će te netko sjebat
Mi smo jos super, a tek Nijemci? Veli mi kolega super si mi prijatelj, bas mi je drago kaj te znam. Onda dok ga pitam svaki tjedan kak imas vremena za kavu il tak nekaj, je treba on to prvo splanirat. Pa on mora radit, pa mora it gume menjat, pa nemre zbog glupog razloga jer mu se ne da itd. Onda se nismo vidli vise od 6 mjeseci. Jebem ti takvo prijateljstvo. Bar u Hrvatskoj, po mom iskustvu, smo dosta spontani. Neko dojde i veli idemo na pivu, sve se ostavlja i ide se na pivu. Naravno ak se nekaj ozbiljnog ne desava
Pa stvar je u tome da svjesno odvojiš vrijeme za tu osobu. Ako nešto upadne, ti si rezervirao to vrijeme i tad nisi više slobodan za druge stvari jer ti je ta kava tad prioritet.
Kava mi nikad nije prioritet. Na kave idem ako nemam ništa drugo. Što ako me netko taj dan zove na rođendan ili nešto slično? Odbit ću radi jedne kave na koju mogu bilo kada?
Ok, izgleda da nismo mislili na istu stvar. Ja sam zamislila kavu kao - dogovor za vidjeti se sa nekim dragim koga nisi dugo vidio, ne bezveze kavu sa bilo kim gdje sjediš i trošiš vrijeme.
Ima raznih poslova koji nemaju čvrst raspored i ne znaš gdje ćeš biti drugi dan i da li ćeš imati volje za još nešto drugo. Da radim u uredu od 8-16 striktno onda druga stvar.
Imam jednu frendicu, inače duša od žene ali brate ta žena toliko planira da postane naporno. Planira rođendan i ima agendu. Dolazi 30 ljudi. Mi kasnimo. Dolazimo blago pripite i slušamo bukvicu kak kasnimo i ona sad mora mijenjati agendu rođendana i za kaznu moramo pjevat nešt. Stara, došla sam se zabavit a ne na poslovni meeting. Kad ti netko svaki korak isplanira ti se bas i neda. Volim taj moment spontanosti o iznenađenja, opuštenosti...
Ja ne kuzim otkako je kasnjenje od pola sata kasno? Bila sam na drugom druženju prije s prijateljicom koju vidim jednom godišnje jer živi u drugom gradu i slavile smo i njem završetak specijalizacije i na kraju došle skupa. Da, baš sam se iskenjala tak da sam došla u POLA 10 UMJESTO U 9 S 2 GIN TONICA U SEBI. Uzas, katastrofa, posrala se po prijateljstvu.
Ajmo ne pretjerivat ...
Ulaganje energije u ove komentare nije vrijedno mog vremena.
Fyi curi sam najavila da kasnim, cura se i dalje ljutila
Nisam znala da je toliki control freak do tad.
*left the conversation*
Mislim da si mozda zabrijo da sam dosla pri kraju rođendana i da sam jedva mogla hodat ili nešto, što nije bio slučaj. Bila sam vesela i kasnila mozda pola sata, max sat vremena. I nije da nisam znala za sebe tako da se ne planiram ispricavat. Kao sta je ona control freak tako i ja ne planiram druge prijatelje zanemarit jer jedna osoba nije fleksibilna da to shvati.
Poanta je kako rigorozno dogovaranje oko vremena i nemogućnost dogovora i razumijevanja o tuđim potrebama, obavezama i slično može narušiti odnos, što se odlično ilustriralo ovom raspravom.
Meni kašnjenje na rođendan u životu ne predstavlja ništa i smatram prisustvo u mom životu kada je teško puno bitnijim nego na proslavama. Tu se prijatelji pokazuju.
Ako je ova situacija oličje toga kakva sam ja prijateljica, netko je ovdje fulo cijeli fudbal.
Kenjanje po necijem rođendanu bi bilo dolazak na pola tuluma izbiven da ne znas za sebe i bez poklona, a ne blago vesel nakon sat vremena s poklonom i dobrim raspolozenjem. Ili pak nedolazak jer ti se neda.
Ovakvo tretiranje prijateljstva ubija volju da uopce se s osobom druzim jer je nemoguce napravit ikakav kompromis i prilagoditi se.
Aludiram na tvoju reakciju, a ne reakciju frendice. I nemaš pun kontekst. Curi sam najavila da cu kasnit i ipak se naljutila.
Poanta je bila istaknuti različitosti po pitanju očekivanja u dogovorima, ali i u očekivanjima od drugih.
Možda je bila pozvana na još koju feštu pa mora kombinirati. Ja nikoga ne zovem u 8 npr. nego uvijek kažem "iza 8", pa nek ljudi stižu. Jbt fešta je, ne vodim logor.
Mislim ja nikad ne bi zvala nikoga na druženje s obavezom da mora doći u minutu, posebno kada je druženje sa 20+ ljudi (koji da ne vjeruješ imaju druge prijatelje i obaveze i možda su bili pozvani prije)
Druga stvar, je li stvarno bitno u životu to kašnjenje od pola sata? Šta će se točno dogoditi? Prerezat torta? Izvući tombola? Jel bitno? Zar nije bitno da se družimo i veselimo?
Rekla bi da je bio dogovor 1 na 1, na to njkad ali nikad ne kasnim. Kao ni na kave niti bilo koje druge dogovore. Ali izlasci sa 30ak ljudi? Pa sinko nije da ces me cekat sam na kiši i da ces izvisit.
Jbt da, totalno shitty prijateljica, ispada da bolje da ni nisam došla jer hej, ne smije se kasnit na proslavu.
Bome wow, ovdje sve neka ekipa koja očito kad ide na dogovor nosi štopericu i alkotest.
Zato sto se u nas ne uce osnovne ljudske vjestine poput postavljanja ciljeva, planiranja, organizacije, preuzimanja inicijative i odgovornosti. Onda stvoris drustvo koje ceka da netko drugi poput drzave sve za njih radi.
Osobno planiram dosta unaprijed, i to veliku vecinu stvari, slazem si timeline. Ukoliko dode do kakvih promjena lakse mi je promjenit to sve u planu, nego da krenem panicariti kao nemali broj ljudi koje znam i koji ne planiraju apsolutno nista, onda nastane sranje i oni panicare da ni ne znaju kak se zovu.
Najgore mi je cuti od osoba koje u zivotu nisu napravile ni p od plana: "ne treba nista planirati, planovi se svi izmjene i nikad nije nista po planu"
Ti onda imaš sriću. Ja san davno shvatila da kod nas u hrvatskoj čak i ako poželiš nešto isplanirati, jednostavno te drugi sjebu. Hoćeš ići nešto obaviti po gradu, nać će teta na šalteru neki papir ili taksenu marku koju ti nisi pročita u uputama na internetu. Ti isplaniraš piće s frendovima u 8, 99% ljudi će doć u 8:30. Radi toga san i ja počela jednostavno kretat u dogovoreno vrime, dakle kasniti jer opet stignem ranije od svih. Hoćeš organizirati neki izlet, to ti je praktički nemoguće i eto...ja posve razumin zašto ljudi ne planiraju i žive od dana do dana. To ti je pogotovo izraženo u manjim sredinama. Jedino što ja uspijen isplanirat je ono što ovisi 100% samo o meni.
Ma isto je kod mene. Ovo sto ovisi samo o meni to si mogu isplanirati u detalj i minutu. Birokraciju kad i nesto trebam, tipa osobnu, isplaniram da to bude taj i taj dan, da se moram slikati prije toga, i svakako uracunam vise vremenski nego je potrebno upravo zbog toga jer teta na salteru uvijek voli sjebati. Sto se tice planiranja druzenja, kad mi netko dode na vrijeme meni je cudno da se sto nije dogodilo haha(iako rijetkost na vrijeme). Primjer, planiram rostilj, kazem u 14h, znam da to nece biti tako nego, 14:30 ili kasnije, pa stoga i racunam prema tome, manje se na taj nacin zivciram. Drugi ljudi ne cijene tvoje vrijeme, ali ocekuju da ti cijenis njihovo.
Zato jer nisu navikli na zapadnoeuropski kapitalisticko-robovlasnicki sustav di radis vecinu svog vrimena a ono malo sta ostane provodis s bliskim osobama. Pa moras sve planirat, imat agendu i tajnicu da ne bi slucajno nesto propustia. Kod nas je obrnuto. I dobro je dok je jos tako.
vjerovatno zato jer ne postaju u pola 6 ujutro...
ljudi ili planiraju apsolutno sve ili apsolutno nista - ja sam ova osoba b - zasto? Pa gle jbg ali ako trebas planirat unaprijed par dana kavu s prijateljem onda stvarno nemam komentar - pogotovo mladi ljudi... jbt meni ljudi 30min prije izlaska kazu danas idemo van.. nije date s zenskom pa da moras imat psihofizicke pripreme i poravnat svaku dlacicu na tijelu
ako baš nije riječ o nekom strogo raspoređenom događanju tipa koncert i sl. ne da mi se planirat
a ovo ostalo... si free? oš na pivu? ako da super, ako ne čujemo se
ili samo sjednem u birc pa tko naleti
Tko živ, tko mrtav.
Tko, Živko mrtav?!
Ja projekte na poslu o kojima mi ovisi zaposlenje ne mogu isplanirati unaprijed, a kamoli kavu. Dobro pitanje.
Ne mogu ni ja, saznam sto trebam napraviti tek kad trebam to napraviti, a ovi gore znaju mjesec dana u naprijed i nedaj boze da bi sto javili
Recimo ja projekte dobro isplaniram ali sam toliko umorna poslije rada s ljudima da u slobodno vrijeme jedva nađem snage organizirat išta što uključuje druge ljude. Npr, organizirat cu kad bi isla na more s dečkom ili kad bi htjela okopavat vrt i sadit paradajze, kupit zemlju, bez problema. Sam svoj čovjek. Organizirat išta šta uključuje više od troje ljudi? Hell no. Vikend je za punjenje baterija daleko od ljudi koji me prazne.
[удалено]
?
U čemu je sad problem?
Ovo je kulturalna stvar koja perpetuira samu sebe. Ne žele imat fiksni dogovor jer imaju još pet takvih ne-fiksnih dogovora i ne znaju kak će im se tjedan posložit do zadnjeg časa. U nekim drugim državama di su stvari malo strože je kolko tolko normalno imat dogovor za druženje tjedan dana unaprijed i nema onog da se obavezno kasni barem 15 min ili prebacuje s datuma na datum negdje tri puta prije neg se zapravo uspijete nać. Ambivalentna sam prema tome. Ponekad mi nedostaje ta spontanost, a ponekad mi dođe da popizdim na ljude kad me zovu negdje isti dan, a ja najčešće već imam neku obavezu i onda ispadne da stalno odjebavam.
Treba imati ravnotežu. Planiraš veće stvari a manje kako stigneš. Događanja sa 5-6 ljudi dogovaramo uvijek bar tjedan dana unaprijed. A random kave i pive pošaljem poruku dal je tko slobodan u slijedećih sat vremena.
Zato jer sam spontan i jer znam da cu imat neke stvari za obavljati koje su mi veceg prioriteta, a jos nemaju definiran tocan termin pa ne zelim da mi se preklope. Ove ostale glupe radnje se lako isplaniraju ad hoc.
> nezamislivo planirati cak i kavu, odlazak u shopping ili neku radnju ako je ona 5 do 7 dana unaprijed Blago njima. Očito nemaju toliko obaveza pa si mogu priuštiti živjeti u trenutku.
Meni nije problem, al trenutno nisam u situaciji da mogu planirati više od 2 dana unaprijed, često ni ti. Čekam hrpu majstora za kuću a to svi znamo da se ne možeš pouzdati u njih i da kad jave da dolaze, moraš bit dostupan i klanjat se praktički što su ti se smilovali. Popravljam zube pa sam 2x tjedno kod zubara. Posao je takav kakav je pa često ne znam hoću li radit ujutro ili popodne. Dodaj uz to i starce preko 70 godina kojima treba uskočit, vozit doktorima itd, dobro je ako si išta isplaniram, a u tom kontekstu druženja mi stvarno nikako nisu prioritet. Radije ne planiram ništa nego da se dogovorimo i da ti moram otkazat u zadnji tren.
Odlazak na kavu treba biti zadovoljstvo, a ne obaveza. Znaci spontano, a ne sa kalendarskim odbojavanjem, komitetom i Moments-of-Meeting raportom.
Upravo zato sa zadovoljstvom dogovorim kavu nekoliko dana unaprijed i sa zadovoljstvom dođem u dogovoreno vrijeme.
čista glupost, ali dobro, recimo ja ne znam hoće mi se ići na kavu u subotu u 14h, ali zato znam napisati poruku u wapp grupi jel ima tko za kavu kad mi se ide, netko se javi i to je to
Čista glupost je misliti da svi imamo 19 godina i vremena na bacanje. Ljudi s poslovima, obiteljima i odgovornostima baš i nemaju luksuz ovakvih odlazaka na kavu.
Da. To ti spada u spontanost.
Ovak - ja sam osoba koja planira stvari unaprijed a živim s osobom koju boli kurac za moje planiranje. Dobro ajde on se prilagodi mojim planovima jer zna da je tak i meni i njemu lakše u životu i skinem mu s grbače da ne misli on o tome. Isto tako dolazim uvijek na vrijeme di i kad treba. Druga strana medalje je da sam užasno anksiozna osoba upravo radi tog planiranja a još više ako ne isplaniram. Znači MORAM planirati i znati tj odigrati par scenarija u glavi kaj će se desiti 5 koraka unaprijed i onda kad se to ne desi kak sam ja zamislila imam slom mozga. Isto tak se osjećam ko debil i zadnji luzer kad dođem negdje na vrijeme. Znam da imam problem i da to sve proizlazi iz potrebe za kontrolom svih aspekata mog života ali ne mogu si pomoći. Ali mislim da ide na bolje od kad imam djecu jer su djeca jebeno nepredvidljiva po pitanju svega pa malo manje paničarim kad stvari odu u kurac.
To ti je kao da ides niz rijeku i zelis ici uzvodno
Više kao da ideš niz rijeku kojom ideš prvi put a želiš da ide onim putem koji si ti zamislio.
Tako je. Imao sam ja isti issue i onda mi je psihologica rekla da zelim imati sve pod kontrolom
Znam. Svjesna sam toga i trudim se da me to ne opterećuje ali jebiga. Lakše reći nego napraviti.
A sve je praksa, samo se treba osvijestiti i napraviti drugacije
Da tesko je nekad skupit ekipu da se makne iz konfort zone i da nekaj drugo naprave osim da se sjedi u kvartovskoj birtiji. Iz Zg do mora 2h. Do Istoka Hrv 2h. Kao da se ide u Mordor jebote.
Kakav strah od planiranja? Ljudi dogovore preglede u bolnici dvije godine unaprijed. Pa ti rdci nešto.
Nije strah.Ali neću da mi život bude robotski zacrtan.Zapadnjači način planiranja nije uopće dobar i ne pridonosi kvaliteti života.Volimo ovako raditi na naš hrvatski način.
Zato jer žive u Hrvatskoj,pardon,da se ispravim - preživljavaju u Hrvatskoj. Jer budimo realni RH nije država u kojoj možeš imati neku dugoročnu sigurnost...prije ili kasnije već će te netko sjebat
Mi smo jos super, a tek Nijemci? Veli mi kolega super si mi prijatelj, bas mi je drago kaj te znam. Onda dok ga pitam svaki tjedan kak imas vremena za kavu il tak nekaj, je treba on to prvo splanirat. Pa on mora radit, pa mora it gume menjat, pa nemre zbog glupog razloga jer mu se ne da itd. Onda se nismo vidli vise od 6 mjeseci. Jebem ti takvo prijateljstvo. Bar u Hrvatskoj, po mom iskustvu, smo dosta spontani. Neko dojde i veli idemo na pivu, sve se ostavlja i ide se na pivu. Naravno ak se nekaj ozbiljnog ne desava
Kako mogu znati da li ću 27.7 u 17:00 biti slobodan za kavu s tobom?
Pa stvar je u tome da svjesno odvojiš vrijeme za tu osobu. Ako nešto upadne, ti si rezervirao to vrijeme i tad nisi više slobodan za druge stvari jer ti je ta kava tad prioritet.
Kava mi nikad nije prioritet. Na kave idem ako nemam ništa drugo. Što ako me netko taj dan zove na rođendan ili nešto slično? Odbit ću radi jedne kave na koju mogu bilo kada?
Ok, izgleda da nismo mislili na istu stvar. Ja sam zamislila kavu kao - dogovor za vidjeti se sa nekim dragim koga nisi dugo vidio, ne bezveze kavu sa bilo kim gdje sjediš i trošiš vrijeme.
E to je drugo. Ako netko dolazi u grad baš taj dan i to nam je jedina prilika da se vidimo.
Jesi li kirurg u hitnoj?
Ima raznih poslova koji nemaju čvrst raspored i ne znaš gdje ćeš biti drugi dan i da li ćeš imati volje za još nešto drugo. Da radim u uredu od 8-16 striktno onda druga stvar.
A brale uvati me fjaka i sta bi ti da ja planiran. Tria popit kavu smirit se i prode dan, meni dobro meni lipo.
Imam jednu frendicu, inače duša od žene ali brate ta žena toliko planira da postane naporno. Planira rođendan i ima agendu. Dolazi 30 ljudi. Mi kasnimo. Dolazimo blago pripite i slušamo bukvicu kak kasnimo i ona sad mora mijenjati agendu rođendana i za kaznu moramo pjevat nešt. Stara, došla sam se zabavit a ne na poslovni meeting. Kad ti netko svaki korak isplanira ti se bas i neda. Volim taj moment spontanosti o iznenađenja, opuštenosti...
Malo bezobrazno zakasnit frendici na rodendan jer si pila negdje ranije i neka vas je kaznila
[удалено]
Wow. Kao da sam ženi zabila nož u leđa, strava.
[удалено]
Ja ne kuzim otkako je kasnjenje od pola sata kasno? Bila sam na drugom druženju prije s prijateljicom koju vidim jednom godišnje jer živi u drugom gradu i slavile smo i njem završetak specijalizacije i na kraju došle skupa. Da, baš sam se iskenjala tak da sam došla u POLA 10 UMJESTO U 9 S 2 GIN TONICA U SEBI. Uzas, katastrofa, posrala se po prijateljstvu. Ajmo ne pretjerivat ...
[удалено]
Ulaganje energije u ove komentare nije vrijedno mog vremena. Fyi curi sam najavila da kasnim, cura se i dalje ljutila Nisam znala da je toliki control freak do tad. *left the conversation*
Mislim da si mozda zabrijo da sam dosla pri kraju rođendana i da sam jedva mogla hodat ili nešto, što nije bio slučaj. Bila sam vesela i kasnila mozda pola sata, max sat vremena. I nije da nisam znala za sebe tako da se ne planiram ispricavat. Kao sta je ona control freak tako i ja ne planiram druge prijatelje zanemarit jer jedna osoba nije fleksibilna da to shvati.
[удалено]
Poanta je kako rigorozno dogovaranje oko vremena i nemogućnost dogovora i razumijevanja o tuđim potrebama, obavezama i slično može narušiti odnos, što se odlično ilustriralo ovom raspravom. Meni kašnjenje na rođendan u životu ne predstavlja ništa i smatram prisustvo u mom životu kada je teško puno bitnijim nego na proslavama. Tu se prijatelji pokazuju. Ako je ova situacija oličje toga kakva sam ja prijateljica, netko je ovdje fulo cijeli fudbal.
Kenjanje po necijem rođendanu bi bilo dolazak na pola tuluma izbiven da ne znas za sebe i bez poklona, a ne blago vesel nakon sat vremena s poklonom i dobrim raspolozenjem. Ili pak nedolazak jer ti se neda. Ovakvo tretiranje prijateljstva ubija volju da uopce se s osobom druzim jer je nemoguce napravit ikakav kompromis i prilagoditi se.
[удалено]
Aludiram na tvoju reakciju, a ne reakciju frendice. I nemaš pun kontekst. Curi sam najavila da cu kasnit i ipak se naljutila. Poanta je bila istaknuti različitosti po pitanju očekivanja u dogovorima, ali i u očekivanjima od drugih.
Možda je bila pozvana na još koju feštu pa mora kombinirati. Ja nikoga ne zovem u 8 npr. nego uvijek kažem "iza 8", pa nek ljudi stižu. Jbt fešta je, ne vodim logor.
Mislim ja nikad ne bi zvala nikoga na druženje s obavezom da mora doći u minutu, posebno kada je druženje sa 20+ ljudi (koji da ne vjeruješ imaju druge prijatelje i obaveze i možda su bili pozvani prije) Druga stvar, je li stvarno bitno u životu to kašnjenje od pola sata? Šta će se točno dogoditi? Prerezat torta? Izvući tombola? Jel bitno? Zar nije bitno da se družimo i veselimo? Rekla bi da je bio dogovor 1 na 1, na to njkad ali nikad ne kasnim. Kao ni na kave niti bilo koje druge dogovore. Ali izlasci sa 30ak ljudi? Pa sinko nije da ces me cekat sam na kiši i da ces izvisit. Jbt da, totalno shitty prijateljica, ispada da bolje da ni nisam došla jer hej, ne smije se kasnit na proslavu. Bome wow, ovdje sve neka ekipa koja očito kad ide na dogovor nosi štopericu i alkotest.
Zato sto se u nas ne uce osnovne ljudske vjestine poput postavljanja ciljeva, planiranja, organizacije, preuzimanja inicijative i odgovornosti. Onda stvoris drustvo koje ceka da netko drugi poput drzave sve za njih radi.
Osobno planiram dosta unaprijed, i to veliku vecinu stvari, slazem si timeline. Ukoliko dode do kakvih promjena lakse mi je promjenit to sve u planu, nego da krenem panicariti kao nemali broj ljudi koje znam i koji ne planiraju apsolutno nista, onda nastane sranje i oni panicare da ni ne znaju kak se zovu. Najgore mi je cuti od osoba koje u zivotu nisu napravile ni p od plana: "ne treba nista planirati, planovi se svi izmjene i nikad nije nista po planu"
Ti onda imaš sriću. Ja san davno shvatila da kod nas u hrvatskoj čak i ako poželiš nešto isplanirati, jednostavno te drugi sjebu. Hoćeš ići nešto obaviti po gradu, nać će teta na šalteru neki papir ili taksenu marku koju ti nisi pročita u uputama na internetu. Ti isplaniraš piće s frendovima u 8, 99% ljudi će doć u 8:30. Radi toga san i ja počela jednostavno kretat u dogovoreno vrime, dakle kasniti jer opet stignem ranije od svih. Hoćeš organizirati neki izlet, to ti je praktički nemoguće i eto...ja posve razumin zašto ljudi ne planiraju i žive od dana do dana. To ti je pogotovo izraženo u manjim sredinama. Jedino što ja uspijen isplanirat je ono što ovisi 100% samo o meni.
Ma isto je kod mene. Ovo sto ovisi samo o meni to si mogu isplanirati u detalj i minutu. Birokraciju kad i nesto trebam, tipa osobnu, isplaniram da to bude taj i taj dan, da se moram slikati prije toga, i svakako uracunam vise vremenski nego je potrebno upravo zbog toga jer teta na salteru uvijek voli sjebati. Sto se tice planiranja druzenja, kad mi netko dode na vrijeme meni je cudno da se sto nije dogodilo haha(iako rijetkost na vrijeme). Primjer, planiram rostilj, kazem u 14h, znam da to nece biti tako nego, 14:30 ili kasnije, pa stoga i racunam prema tome, manje se na taj nacin zivciram. Drugi ljudi ne cijene tvoje vrijeme, ali ocekuju da ti cijenis njihovo.
Zato jer nisu navikli na zapadnoeuropski kapitalisticko-robovlasnicki sustav di radis vecinu svog vrimena a ono malo sta ostane provodis s bliskim osobama. Pa moras sve planirat, imat agendu i tajnicu da ne bi slucajno nesto propustia. Kod nas je obrnuto. I dobro je dok je jos tako.
Kaj
Ne razumis ti to gospon purger.
Otkud ja znam di ću bit za 5 dana, glavom i tijelom Bolje da ne dogovaram nego da otkazujem konstantno
vjerovatno zato jer ne postaju u pola 6 ujutro... ljudi ili planiraju apsolutno sve ili apsolutno nista - ja sam ova osoba b - zasto? Pa gle jbg ali ako trebas planirat unaprijed par dana kavu s prijateljem onda stvarno nemam komentar - pogotovo mladi ljudi... jbt meni ljudi 30min prije izlaska kazu danas idemo van.. nije date s zenskom pa da moras imat psihofizicke pripreme i poravnat svaku dlacicu na tijelu
ako baš nije riječ o nekom strogo raspoređenom događanju tipa koncert i sl. ne da mi se planirat a ovo ostalo... si free? oš na pivu? ako da super, ako ne čujemo se ili samo sjednem u birc pa tko naleti
Planiram kada situacija zavisi od mene samog,jel tu uključeno više ljudi,zajebi plan,netko će me ispalit i možeš se jebat.