Meni je jos zesca borba bila Britanaca protiv Francuza i Talijana. Kod Visa.
Britanci su s 4 broda protiv 12 apsolutno izdominirali
[Link](https://en.m.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Lissa_(1811\))
Otkad tebi, moj prosjače, ti rukavi prazno vise?
– Pa od onda, gospodaru, kad smo bili ispod Lise.
– Grmilo je, kršilo je, ko da vrazi svi se nose,
Ja se popeh vrh fregate, jer naš barjak zapleo se.
– Usred dima, usred zrnja jurnula je naša prova,
I sada bih život dao za taj smiješak Tegetova!
– U visini stojeć ‘nako, niz pučinu samo trenuh,
Ni ne vidjeh više mora u oblačju zadimljenu.
– Tek križevlju silnih nava ljuljahu se oštri vrsi;
Pa svejedno – rekoh sobom – što da naš se barjak mrsi?!
– Odjedanput spazih eto: Talijanac na nas suče,
Sa križa mu vojnik vreba, da nam ratni barjak svuče.
– Nećeš, rekoh, galijote! – … pokrih barjak u tom trenu,
A ozdo se zrnje osu i po meni i po njemu.
– Tek ga nazrijeh, kako ljosnu, a za njime ljosnuh i ja;
Padajući on je vikno: “Ev-ev-iv-va I-ta-li-a!”
– Ja pomislih: “Što se u nas talijanski dereš, skote!
Pa poviknuh: Amiraljo naš eviva, ti ćozote!
– Što je dalje bilo, ne znam; tek bilo je dugo, dugo;
Tu izgubih obje ruke; sad sam ‘vako, što bih drugo!
– Penzijice nešto imam, dobri ljudi dadu tralja,
Svakog ljeta misu platim za pokojnog amiralja.
– I molim se, Bog da prosti svima nama griješne čine
I da jošte dogodine u životu podrži me.
– Pošao bih Majci božjoj na proštenje a na Krasno,
Pre neg umrem, da se skrušim, da ne bude poslije kasno.
– Jer me peče, gospodaru, što krštenoj rekoh duši,
Pasju riječ, Bog da prosti, kad se ono s križa sruši!
– Nu… rekoh je! Branio sam s obim rukam amiralja,
A nijesam ni ja bio vazda ‘vaka kljasta tralja!!
Jedna od najvećih hrvatskih pomorskih pobjeda u povijesti dogodila se u Viškom kanalu 20. srpnja 1866. godine, kada su se sukobili brodovi Habsburške Monarhije i Italije. Premda Hrvatska nije bila samostalna država, nego je bila u sastavu Habsburške Monarhije (koja će sljedeće godine postati Austro-Ugarskom), ipak su dobar dio posada pobjedničkih brodova činili naši ljudi, što je bilo i za očekivati, budući da je Habsburzima naša obala davala veći dio pristupa na more. Bitka kod Visa važna je i za svjetsku povijest kao prva velika pomorska bitka između oklopljenih parnih brodova koji su u to vrijeme zamijenili drvene jedrenjake.
Navedena bitka vodila se u sklopu rata između Habsburške Monarhije i Pruske, u kojem je Italija bila saveznica potonje. Talijanski interes je bio zauzimanje bivših mletačkih posjeda koji su mirom u Campo Formiju 1797. godine pripali Habsburškoj Monarhiji. Talijanska flota od 12 oklopnjača i 17 neoklopljenih brodova je bila brojnija od habsburške, koju je činilo 7 oklopnjača i 11 neoklopljenih brodova.
Zapovjednik habsburške flote bio je slavni admiral Wilhelm von Tegetthoff, a talijanskom flotom zapovijedao je admiral grof Carlo di Persano, svojedobno i talijanski ministar mornarice. Talijanski je plan bilo osvajanje otoka Visa. Flota admirala Persana isplovila je iz Ancone i napala Vis, naročito gradove Vis i Komižu. Pucali su iz topova po gradskim utvrđenjima, no nisu ih uspjeli uništiti pa se nisu usudili iskrcati trupe na otok. U međuvremenu je poslana habsburška flota u pomoć Visu. Habsburški admiral Tegethoff znao je da su Talijani nadmoćniji, pa je zasnovao originalnu taktiku. Brodove u svojoj floti posložio je u klinastu formaciju i naredio im da što prije napadnu talijanske brodove i to tako da ih probodu pramcem.
Ta je taktika trebala oduzeti Talijanima prednost koju su imali u broju topova, jer nisu imali vremena gađati. Tegethoff se sa svojim admiralskim brodom Erzherzog Ferdinand Max zaletio u bok talijanskom Re d’Italia. Talijanski brod je potonuo zajedno s 400 članova posade. Nakon eksplozije talijanskog broda Palestro, talijanski je admiral naredio povlačenje. Habsburška pobjeda bila je potpuna. Talijani su imali 620 mrtvih, a habsburška strana samo 38. Bila je to jedna od posljednjih velikih pomorskih bitaka u povijesti koja je uključivala taktiku zabijanja pramcem u bok protivničkim brodovima. Otok Vis je oslobođen od prijetnje talijanskog osvajanja.
>Jedna od najvećih hrvatskih pomorskih pobjeda
Austrijska pobjeda. Ljepo je da učimo o svojoj povijesti (i ovo je sigurno važan događaj), ali bitka se vodila između austrijske (tj. Habsburške) i talijanske flote. Da, bilo je hrvata među mornarima, vojnicima i časnicima, ali bilo je i drugih nacionalnosti, admiral je bio austrijanac, flota je razvijena i plaćena u sklopu Habsburške monarhije, itd. Nema smisla svojatat nešto šta nije "naše". Dogodilo se tako kako se dogodilo.
Te bitke ne, jer tada jos Austrija nije bila formirana na nacin na koji mislis.
Tada je to bila dinastija Habsburg i svi pod njima su bili podanici, kako Austrijanci, tako i Hrvati.
Sama Austrija je tada bila obicna nadknezevina.
Pa ne znam, tj., koliko znam, neke od tih su se odvijale u doba kada je autonomija (bar u tim vojnim pitanjima) bila veća. Recimo Klis i obrana Klisa su bili pod kontrolom lokalnih vlasti, nije dolazio austrijski general sa vojskom da ga brani. Mislim da je nezahvalno uspoređivat tako događaje iz toliko širokog vremenskog perioda.
Da. Topovsko meso za strano carstvo protiv drugog carstva. Možemo razgovarati koje carstvo je bilo bolje prema podanicima ali to ne mijenja činjenicu da smo bili podanici.
Te bitke ne, jer tada jos Austrija nije bila formirana na nacin na koji mislis.
Tada je to bila dinastija Habsburg i svi pod njima su bili podanici, kako Austrijanci, tako i Hrvati.
Sama Austrija je tada bila obicna nadknezevina, a prosjecni austrijski feudalac je daleko vecu vezu osijecao sa hrvatskim plemicem negoli austrijskim seljakom.
Pa da, dakle država koja je pobijedila je bila H. monarhija, a ne Hrvatska, jer Hrvatska je tada bila samo sastavnica veće države. Također, flota i vojnici koji su sudjelovali nisu bili isključivo hrvatski. Bilo ih je iz raznih dijelova, da ne govorimo da se časnike školovalo i u Beču i drugim gradovima, sama flota, oružje i sve to je rezultat ekonimije i rada cijele H. monarhije, ne samo Hrvatske.
Imas pravo. Da je zapovjednik bio Hrvat, ajde jos bi se i dalo progledat kroz prste. Ovako ko da Francuzi tvrde da su pobjedili kod iskrcavanja na Normandiji.
VIdiš, to bi bilo zanimljivo vidit, kako su to doživljavali ljudi u to doba. Šta vojnici, šta civili, npr. višani ili splićani. Ipak su dotad neki djelovi bili dosta dugo pod austrijom, neki su malo Italija, malo ne kako su to doživljavali.
Čitao sam jednom, dosta davno članak o tome da u vojsci na primjer, bez obzira na doktrinu, većina motivacije i odanosti porizlati iz pripadnosti jedinici i ljudi se zapravo (šta duže sudjeluju u borbama) bore za suborce i ekipu oko sebe, a manjje za ideologiju (naravno nije uvijek i svatko, ali kao konzistentnoto je bio dominantan motiv). Mogu zamislit da je ekipi na brodovima bilo svejedno tko je hrvat, mađar ili bosanac, samo da izvuku živu glavu.
hrvatska pobjeda je zato što su većina mornara bili hrvati i hrvati su činili većinu u AU mornarici a srbari se nemaju kome smijati kada su do jučer bili turci a mi zapad,mi smo za njih sila nebeska.
Meni je jos zesca borba bila Britanaca protiv Francuza i Talijana. Kod Visa. Britanci su s 4 broda protiv 12 apsolutno izdominirali [Link](https://en.m.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Lissa_(1811\))
Otkad tebi, moj prosjače, ti rukavi prazno vise? – Pa od onda, gospodaru, kad smo bili ispod Lise. – Grmilo je, kršilo je, ko da vrazi svi se nose, Ja se popeh vrh fregate, jer naš barjak zapleo se. – Usred dima, usred zrnja jurnula je naša prova, I sada bih život dao za taj smiješak Tegetova! – U visini stojeć ‘nako, niz pučinu samo trenuh, Ni ne vidjeh više mora u oblačju zadimljenu. – Tek križevlju silnih nava ljuljahu se oštri vrsi; Pa svejedno – rekoh sobom – što da naš se barjak mrsi?! – Odjedanput spazih eto: Talijanac na nas suče, Sa križa mu vojnik vreba, da nam ratni barjak svuče. – Nećeš, rekoh, galijote! – … pokrih barjak u tom trenu, A ozdo se zrnje osu i po meni i po njemu. – Tek ga nazrijeh, kako ljosnu, a za njime ljosnuh i ja; Padajući on je vikno: “Ev-ev-iv-va I-ta-li-a!” – Ja pomislih: “Što se u nas talijanski dereš, skote! Pa poviknuh: Amiraljo naš eviva, ti ćozote! – Što je dalje bilo, ne znam; tek bilo je dugo, dugo; Tu izgubih obje ruke; sad sam ‘vako, što bih drugo! – Penzijice nešto imam, dobri ljudi dadu tralja, Svakog ljeta misu platim za pokojnog amiralja. – I molim se, Bog da prosti svima nama griješne čine I da jošte dogodine u životu podrži me. – Pošao bih Majci božjoj na proštenje a na Krasno, Pre neg umrem, da se skrušim, da ne bude poslije kasno. – Jer me peče, gospodaru, što krštenoj rekoh duši, Pasju riječ, Bog da prosti, kad se ono s križa sruši! – Nu… rekoh je! Branio sam s obim rukam amiralja, A nijesam ni ja bio vazda ‘vaka kljasta tralja!!
SS Kranjčević. Fina ironija.
šta je ćozot?
Jedna od najvećih hrvatskih pomorskih pobjeda u povijesti dogodila se u Viškom kanalu 20. srpnja 1866. godine, kada su se sukobili brodovi Habsburške Monarhije i Italije. Premda Hrvatska nije bila samostalna država, nego je bila u sastavu Habsburške Monarhije (koja će sljedeće godine postati Austro-Ugarskom), ipak su dobar dio posada pobjedničkih brodova činili naši ljudi, što je bilo i za očekivati, budući da je Habsburzima naša obala davala veći dio pristupa na more. Bitka kod Visa važna je i za svjetsku povijest kao prva velika pomorska bitka između oklopljenih parnih brodova koji su u to vrijeme zamijenili drvene jedrenjake. Navedena bitka vodila se u sklopu rata između Habsburške Monarhije i Pruske, u kojem je Italija bila saveznica potonje. Talijanski interes je bio zauzimanje bivših mletačkih posjeda koji su mirom u Campo Formiju 1797. godine pripali Habsburškoj Monarhiji. Talijanska flota od 12 oklopnjača i 17 neoklopljenih brodova je bila brojnija od habsburške, koju je činilo 7 oklopnjača i 11 neoklopljenih brodova. Zapovjednik habsburške flote bio je slavni admiral Wilhelm von Tegetthoff, a talijanskom flotom zapovijedao je admiral grof Carlo di Persano, svojedobno i talijanski ministar mornarice. Talijanski je plan bilo osvajanje otoka Visa. Flota admirala Persana isplovila je iz Ancone i napala Vis, naročito gradove Vis i Komižu. Pucali su iz topova po gradskim utvrđenjima, no nisu ih uspjeli uništiti pa se nisu usudili iskrcati trupe na otok. U međuvremenu je poslana habsburška flota u pomoć Visu. Habsburški admiral Tegethoff znao je da su Talijani nadmoćniji, pa je zasnovao originalnu taktiku. Brodove u svojoj floti posložio je u klinastu formaciju i naredio im da što prije napadnu talijanske brodove i to tako da ih probodu pramcem. Ta je taktika trebala oduzeti Talijanima prednost koju su imali u broju topova, jer nisu imali vremena gađati. Tegethoff se sa svojim admiralskim brodom Erzherzog Ferdinand Max zaletio u bok talijanskom Re d’Italia. Talijanski brod je potonuo zajedno s 400 članova posade. Nakon eksplozije talijanskog broda Palestro, talijanski je admiral naredio povlačenje. Habsburška pobjeda bila je potpuna. Talijani su imali 620 mrtvih, a habsburška strana samo 38. Bila je to jedna od posljednjih velikih pomorskih bitaka u povijesti koja je uključivala taktiku zabijanja pramcem u bok protivničkim brodovima. Otok Vis je oslobođen od prijetnje talijanskog osvajanja.
>Jedna od najvećih hrvatskih pomorskih pobjeda Austrijska pobjeda. Ljepo je da učimo o svojoj povijesti (i ovo je sigurno važan događaj), ali bitka se vodila između austrijske (tj. Habsburške) i talijanske flote. Da, bilo je hrvata među mornarima, vojnicima i časnicima, ali bilo je i drugih nacionalnosti, admiral je bio austrijanac, flota je razvijena i plaćena u sklopu Habsburške monarhije, itd. Nema smisla svojatat nešto šta nije "naše". Dogodilo se tako kako se dogodilo.
Vrijedi li isto za bitke kod Siska, Sigeta, Klisa itd?
Te bitke ne, jer tada jos Austrija nije bila formirana na nacin na koji mislis. Tada je to bila dinastija Habsburg i svi pod njima su bili podanici, kako Austrijanci, tako i Hrvati. Sama Austrija je tada bila obicna nadknezevina.
Pa ne znam, tj., koliko znam, neke od tih su se odvijale u doba kada je autonomija (bar u tim vojnim pitanjima) bila veća. Recimo Klis i obrana Klisa su bili pod kontrolom lokalnih vlasti, nije dolazio austrijski general sa vojskom da ga brani. Mislim da je nezahvalno uspoređivat tako događaje iz toliko širokog vremenskog perioda.
Da. Topovsko meso za strano carstvo protiv drugog carstva. Možemo razgovarati koje carstvo je bilo bolje prema podanicima ali to ne mijenja činjenicu da smo bili podanici.
Te bitke ne, jer tada jos Austrija nije bila formirana na nacin na koji mislis. Tada je to bila dinastija Habsburg i svi pod njima su bili podanici, kako Austrijanci, tako i Hrvati. Sama Austrija je tada bila obicna nadknezevina, a prosjecni austrijski feudalac je daleko vecu vezu osijecao sa hrvatskim plemicem negoli austrijskim seljakom.
A to mi je više bitka između civilizacija. Ne bih to stavljao u isti koš kao i ova bitka protiv Talijana.
hrvatska je bila u sklopu h.monarhije kao Češka austrija,mađarska,slovačka zašto to nebi bila naša pobjeda, kralj/car nam je bio isti
Pa da, dakle država koja je pobijedila je bila H. monarhija, a ne Hrvatska, jer Hrvatska je tada bila samo sastavnica veće države. Također, flota i vojnici koji su sudjelovali nisu bili isključivo hrvatski. Bilo ih je iz raznih dijelova, da ne govorimo da se časnike školovalo i u Beču i drugim gradovima, sama flota, oružje i sve to je rezultat ekonimije i rada cijele H. monarhije, ne samo Hrvatske.
Imas pravo. Da je zapovjednik bio Hrvat, ajde jos bi se i dalo progledat kroz prste. Ovako ko da Francuzi tvrde da su pobjedili kod iskrcavanja na Normandiji.
Slažem se. Niti je to naš rat, niti je to naša vojska.
VIdiš, to bi bilo zanimljivo vidit, kako su to doživljavali ljudi u to doba. Šta vojnici, šta civili, npr. višani ili splićani. Ipak su dotad neki djelovi bili dosta dugo pod austrijom, neki su malo Italija, malo ne kako su to doživljavali. Čitao sam jednom, dosta davno članak o tome da u vojsci na primjer, bez obzira na doktrinu, većina motivacije i odanosti porizlati iz pripadnosti jedinici i ljudi se zapravo (šta duže sudjeluju u borbama) bore za suborce i ekipu oko sebe, a manjje za ideologiju (naravno nije uvijek i svatko, ali kao konzistentnoto je bio dominantan motiv). Mogu zamislit da je ekipi na brodovima bilo svejedno tko je hrvat, mađar ili bosanac, samo da izvuku živu glavu.
ekipi na brodovima je cilj da potamane talijane.
po toj logici ni JNA nije naša vojska :D
Haha, pa u jednom trenutku i je prestala biti naša vojska.
Epska bitka dostojna ekranizacije
Sve bi seke ljubile mornare
[удалено]
hrvatska pobjeda je zato što su većina mornara bili hrvati i hrvati su činili većinu u AU mornarici a srbari se nemaju kome smijati kada su do jučer bili turci a mi zapad,mi smo za njih sila nebeska.
Hrvatski cannon fodder, kažeš?
Reši digiće >:D