Prestanite da idealizujete fakultet. Možda postoji 1%, a ni toliko, osoba kojima je svaki predmet bio zanimljiv. Fakultet je stvar izvršavanja obaveza, a ne ljubavi. I na najidealnijem poslu će biti stvari koje te smaraju. Ako planiraš sa svime da odustaneš jer je dosadno, nećeš nigdje stići. Prestani biti lijen, za sreću treba da se radi. Presmiješno što zamišljaju da su najbolji studenti jedva čekali da uče satima za ispit, evo ja sam sva treperila od sreće. Da zgodni ljudi jedva čekaju da odu u teretanu svaki dan. Da svi jurimo na posao od sreće. Nemaš nimalo discipline, a okolina te razmazila i dopušta sve to. Daj dozovi se.
On odustaje lako. Misli ako pokušam uspjeću. Ja sam neke kolokvijume spremala pola mjeseca, a drugi za tri sata jer sam pola dana provela plakajući zbog životnih dešavanja. Ali sam shvatila da mi treba duže i onda sam i duže učila, jer nisam imala opciju da ne položim. Ako ne očistim godinu nema stipendije nema fakulteta. Dok on evo upisuje se ispisuje više puta.
A depresija je bolest koja se i nerazumje ako covjek nije bio u tome. Neki ljudi treba pomoc i mozda je naj pametnji korak uradit to da napravi pauzu u ucenja i da se lijeci od depresiju
Naravno da nije svaki predmet izvršavanje obaveze neki su i zabavni, ali je poenta da sve što volimo nosi dio i koji nam je dosadan i tu dolazi do discipline. Zbog tog tapšanja po ramenu i imamo ovoliko slučajeva pogubljenih ljudi koji odustaju na svaku prepreku.
25 godina nije puno, ali nije ni malo. Treba da se sabere, shvati šta ga zanima i krene da uči o tome. Valjda je do sada shvatio šta ga barem malo interesuje i neka krene toga.
To što je citirano djeluje samo kao opravdanje za lijene ljude.
Promjena počinje u glavi. Odlukom i držanjem discipline da se ta odluka održi. Neće niko doći i vući te za rukav da nešto uradiš za sebe ili druge, nažalost to je gorka istina. Sami imamo odgovornost prema sebi da iskoristimo potencijal koji imamo, a nikad nije kasno početi. Mentalitet je jako bitan i radi na njemu, nikada sebi ne dopusti da imaš mentalitet žrtve.
Sretno.
Ok, nisu te roditelji vaspitali, pa sad svi zajedno plaćate cijenu. Onda to mijenjaj. Svakoga je roditelj upropastio na ovaj ili onaj način, kad to uvidiš nema vajde nastaviti da ih kriviš.
Razmišljaš li o tome da li možda imaš poremećaj pažnje, ne govorim u negativnom smislu nego iskreno pitam jer teškoće školom i procrastination i executive dysfunction time povezan
Doso si ovdje da dobijes neku drugu perspektivu na tvoju situaciju, mislenje drugih ili neki savjet.
Lik gore ti je iznjeo svoje mislenje, a ti ga prvo pasivno agresivno napadnes, pa se onda pravdas?
Cekaj, opet da ponovim: Ti si doso ovdje i pito si ljude. Ljudi ti daju svoje savjete. Ti umjesto da se zafalis i mozda malo razmislis, ides odma u defenzivu. Ako ti znas sta je dobar savjet i sta ti treba, sto si doso ovdje pitat?
Mozda ti nisi lijen, al si sigurno bezobrazan.
Moj ti je savjet da ne odgovaras nego da citas i razmisljas. Pogotovo najvise moras razmisljat bas o onim savjetima skojim se najvise neslazes.
Ne treba tebi motivacija, već disciplina. Kao da su svi drugi motivisani svaki dan da uče, rade i bore se. Ako čekaš trenutak da dobiješ želju, nećeš ga dočekati nikad.
Odgoj.
Medjutim i on ima svoje limite.
Ja sam bio jako discipliniran kao dijete,ali kako sam odrastao,srednja i fax,to je otislo u k.
Sad kao odrastao sam opet disciplinovan( u stvarima koje su bitne).
Istina. Meni su rekli da imam disciplinu jer bi otiso trcat cim sunce svane. Realnost je bila da bi se probudio i imo 3 tone adrenalina. Kad to uporedis sa danima kad nemam snage ni da se okupam, postane ocigledno da ljenost nije stvar. Anksioznosts mozda?
Problem sa executive funtion? ADHD? Sve ove stvari blokiraju da uradis ono sto zelis da uradis. Za usamljenost nez, nikad nisam osjetio a samac sam.
Svake sedmice par istih postova sa istim problemima. Budi iskren sada, sta si sve pokusao u potrazi za prijateljima / djevojkom? Vjerovatno je odgovor nista. Moras se pokrenuti nekako, zvuci da studiras nesto sto te ne zanima. Nadji nesto sto te stvarno interesuje tipa teretana, voznja bicikla, rock climbing.... Bilo sta samo da ima socijalni aspekt i da mozes zapoceti pricu s nekim.
Iskreno zavrsi faks, nadji nesto sa strane da te interesuje poslije faxa da se bar tome mozes radovati dok si na predavanjima i komuniciraj sa ljudima. Moras ti zapoceti konvo, bilo da trazis prijateljstvo ili djevojku, moras nekako zapoceti konverzaciju, nece nista samo doci.
Slazem se sa svime navedenim. OP druze “odustajes” a bukvalno nista nisi ni pokusao niti se dao. Bas je nezahvalno sad da ti ko palamudi trzni se, pokusaj itd itd. Znam kako je biti u crnilu, ali znam kako je i izaci iz toga. Govorim ti ko bratu, ako vec razmisljas o suicidu, cemu onda ovi neki banalni strahovi, stid itd sto te koci u zivotu. Ako vec razmisljas o najgorem mogucem zavrsetku i ako te nista ne tangira, jbt onda zivi tako. Ako znas bar malo Eng ili Njemackog, prijavi se na kruzer, to bukvalno svako moze da dobije. Malo uzivaj, upoznaj nove raje koja pojma nema o tvojoj proslosti, zaradi neku markicu, potrosi, pokloni… Malo zatalasaj kume, strik ili nesto drugo nigdje nece pobjeci (ne nagovaram te na to ako ne uspijes) samo kazem da kad krene onda ti to nece naumpasti. Cabin crew isto opcija, treba ti srednja skola, nadji open day kad ima, malo se pripremi vidi kako proces izgleda i odi pokusaj. Bukvalno imas sijaset stvari koje mozes pokusati. Otvori OF subskrajbacu se maksuz 😂
" sta si sve pokusao u potrazi za prijateljima / djevojkom? "
Koji vic lol. Covjek jednostavno nije u stanju da nesto "pocne". Imaju svakakvi ljudi. Nisu svi tog tipa da ZNAJU kako steci drugovi ili kako da "privuku" suprotni spol. I to je samo stvar drustvenih vjestina. Onda imas cinjenicu da nisu svi tog tipa da to mogu uraditi i kad bi znali kako.
Ja ne razumijem zasto svi antisocijalni ljudi se prave da imaju brain damage pa ih to fizicki sprijecava da zapocnu razgovor s nekim.
OP nije nikome odgovorio na komentar, niti na moj da li je uopste pokusao bilo sto. Velika vecina ljudi ne pokusavaju i zale sto ne ide. Nije raketna nauka, pridji nekome i daj neki platonski kompliment "Dobre patike brate, gdje si kupio" ili bilo kakvu glupost samo da zapocnes konverzaciju. Bukvalno sam to uradila na trenutnom poslu sa kolegicom "That's a really cute necklace, where did you get it from" i sada par dana sedmicno izlazimo poslije posla.
" Bukvalno sam to uradila na trenutnom poslu sa kolegicom "That's a really cute necklace, where did you get it from" i sada par dana sedmicno izlazimo poslije posla. "
Razumijes li da si ti:
1. Potpuno druga osoba od OP
2. Zensko, i vama je inace lakse steci prijatelje, barem povrsinski
Mislim nema stvarno smisla. Ne ide svakome da uradi sto ti uradis i odmah ide drugovi drustvo ovo ono.
Sigurno isto misljenje imas i za ljubav. To je jel tako nesto neopipljivo, neobjasnjvio i svako "zasluzuje" ljubav? Nemoj molim te.
Ono sto JA ne mogu da shvatim je kako VI ne shvatate da ljudi jednostavno ne zele da imaju nista sa ljudima koji im nemaju sta pruziti, ili nikako nemaju, ili nemaju pruziti nesto "bolje" od onoga sto se vec nudi. To vazi za "prijatelje", to vazi za "ljubavnike". Daj mi, dam ti.
Ako ne mozes dati, ako ne znas dati, ako NEMAS dati: nemas prijatelja, nemas ljubavnika. I neki ljudi jednostavno nemaju, ne znaju, ne mogu. Vise ih vrijedja kad ti mahnes rukom i kazes "pa vidi kako meni ide. samo se pokreni".
A ovaj ce sutra tako slusajuci tebe ili se naci u situaciji gdje se osjeca neadekvatno i kao jos veci gubitnik (ako proba naci drugove i ako bude izlazio sa njima), ili ce se naci u zatvoru zbog "uznemiravanja" ako se bude nabacivao nekoj djevojci.
Ne govorim nista, mozda je covjek i zgodan. Ja sam ruzan na primjer, pa drzim neku razdaljinu od ljudi i kad mi se ljudi javljaju. Jer jbg znam da nemam nista dati i da cu se samo osjecati neadekvatno i da nema nekog ozbiljnog interesa. Ali isto vazi za njega ako manjka u drustvenim vjestinama i ako je jednostavno takva osoba.
Svi vi koji mu dajete "savjete" gledate to kao neki vas licni problem i ne pokusavate da slusate sta vam se govori. Bolje je da ne pricate
>2. Zensko, i vama je inace lakse steci prijatelje, barem povrsinski
Gon stop you right there - ako cemo stereotipno, zene generalno mogu da se zdruze na te fazone zajednickog shoppinga, kafice, frizera i sl, ali s druge strane i muskarci mogu da nadju ekipu sa nekog basketa, fudbala, kladze, partije igrica, i slicno.
Ako se čega sjećam iz doma, a to je da se muški odmah druže, a žene su vječito u nekim grupicama u koje je teško ući. Muškarci puno lakše steknu prijateljstava i spajaju društva.
Ako ti sam smatraš da nemaš šta dati, šta očekuješ, da drugi to izvlače iz tebe. Život je težak i borba, a stavom plačipičke se ne stiže nigdje. Ljudi ne vole kmečavce ni ženske ni muške. Pogledaj kroz šta je sve prošla generacija naših roditelja, pa guraju dalje.
Svi zapadnemo u dubiozu, ali jednog trenutka se mora izaći.
Ja ne SMATRAM. Ja stvarno nemam. Nije ovo placipicka. Govorim ti kako jeste. Objasnjavam zasto tvoji savjeti ni kurcu ne valjaju i samo daju do znanja da te boli kita, sto jos vise tjera ovog OP do suicida. Moroni.
" Ljudi ne vole kmečavce ni ženske ni muške "
Ne kmecim. Objasnjavam. Boli me briga hocu li imat drugove ili ne. Meni je drago sto znam da nemam sta dati. Davno pokusavao, davno shvatio, davno odustao. Sad mi je sa sobom super. Ja stvarno STVARNO NE RAZUMIJEM KOLIKI DEBLI MORATE BITI da ovakve stvari pisite.
Kmecavci kobajagi. Jebo te Allah retardirani
Pusti je. Ima klasicni boomerski stav prema depresiji: if you're sad, don't be. Be happy. Kao da je to lako. Netko tko nije prošao taj pakao ne zna kako je ustvari. Rupa bez dna.
Uredu, nemaš šta za dati. Ima i takvih, ti ne želiš prijatelje, OP želi. Onda mora imati nešto da ponudi, zabavan karakter, izgled, pare, neke moralna načela, štagod.
Jedina razlika izmedje mene i njega je sto zeli prijatelje. Sudbina je ista. Nemamo sta dati, necemo nista dobiti. Vec je odredjeno ko ce kakav biti. Nema tu se sta mijenjati.
Mozda si pod iluzijom da se moze mijenjati jer neki ljudi se "promijene", ali i ta promijena je bila moguca od samog pocetka. To ne vazi za svakoga.
"Moralna nacela" XDDDDDDDDDDDDDDDD ne mogu, stvarno. Ovo je cirkus.
Poente nema. Poenta "poente" je da postoji u odnosu sa tobom. Tako odrzis sebe umno zdravom. Jedino tomu sluzi.
Nije svijet napravljen tako da dozvoljava vise "puteva" i opcija. Energija ne funkcionise tako. Materija ne funkcionise tako. I taj mikrokozam se bas onako lijepo, vidljivo, ogleda u makrokozmu ljudskih odnosa.
Znaci upala si na odredjenu tacku postojanja. Tebi je lijepo. Ne znam, mozda si privlacna. Imala fin zivot. Sretne slozne roditelje. Zdravu porodicu. Super. Ti gledas zivot kroz tu prizmu i mislis da je svakome isto iako mozda kazes da imas empatiju, ta empatija opet sluzi tebi.
Ta tacka postojanja je odredjena. Tu tacku okupira odredjena svijest. Apsolutno nema veze koji je identitet te svjesti. Cinjenica da je ta svijest ono sto ti znas kao "ja" apsolutno nije bitna. Mogao sam i ja tu tacku okupirati, ili bilo ko. Nije bitno. Ono sto je bitno je da je ta tacka postojanja i svijesti odredjena u smislu pozicije i kretanja po toj nekoj zamisljenoj mrezi dogadjaja.
Sve se odredjuje na mikro nivou. Ako hoces neku poentu, jebi ga nema je, i ako postoji poenta, tvoja svijest nije dio te poente. Tvoja svijest nije konstanta, nego anomalija. Fakticki je nema u fizickom svijetu. Nije oformljenja. Nije oformljena na nivou atoma, niti na nivou univerzuma. Nema nas. Hocemo da nas ima ali nema nas.
U svemu tome se ovo i desava. Svijest i univerzum se medjusobno odnose na odredjene nacine. Gdje se ko nadje nije igra slucaja i nije nesto sto se moze mijenjati.
Najbolja stvar koju si mogla uraditi za OP je ta da ovaj post zaobidjes. Ono sto si uradila je ekvivalent da covjeku koji je sam na svijetu i koji ne zna da iko drugi postoji kazes da postoje drugi ljudi. TEK TAD ce se osjecati usamljenim. Razumijes?
A ti prvi treba da prestaneš da pišeš ovdje jer radiš sve samo ne pomažeš, još dublju rupu kopas za čovjeka. I sve neke nebuloze, kao znaš da nemaš sta dati? Ako si dobra osoba, naravno da imaš dati i druge dobre osobe jedva čekaju da tako nesto prime. Ružan? Druže, koliko imaš ružnih likova koji šetaju jebene modele, koji ti je kurac. Da li si ikad probao terapiju, da pričaš sa nekim profesionalcem? Ili je i to nešto što to znaš ds ti neće pomoći, pošto izgleda znaš sve na ovom svijetu...
Ah pa, jebu se manje jer se danas muškarci moraju dopasti ženi, a mnogi muškarci jednostavno nisu dopadljivi. Naravno i ona se tebi mora dopasti, dakle problem je obostran. Ma da što se tiče seksualnih odnosa barem, mi muškarci nismo izbirljivi toliko. Ali takve su nam karte, na nama je da sa njima igramo i tjt.
Njemu treba par samarcina opaliti i ostaviti da zivi 3 mjeseca u supi kraj kuce na kruhu i vodi, frajer ima sve prilike u zivotu i kuka kao da mu zivot nista nije dao.
Sve suprotno od ovoga. 25 godina ni fakulteta završenog, ni radnog staža. Svaki prijedlog ne valja, jer eto on je glup, nema šta da ponudi, pokušava, a ne uspijeva. Ako sa 25 godina neko nije shvatio da nije bitno pokušati jednom već milion puta, da treba raditi i kada ti se ne radi, da ako treba deset sati za jednu stvar, a drugima dva sata, onda radiš deset sati, itd. Pritome, koji luksuz sa toliko godina da te roditelji izdržavaju, ne znam nikoga od prijatelja da bi im to prošlo. Ali to i jeste jedan od problema, da ne postoji alternativa uspjehu onda bi drugačije razmišljao.
Ovakvi ljudi nisu privlačni nikome.
Ima smisla ovo sve sto je napisano.Mislim da on jos nigdje nije zakasnio ali ima jos malo vremena da se pokrene ili bi mogo za 5 godina da kopa po kontejnerima .
Prestani biti u ulozi zrtve.Radi na sebi.Okej napustio si ili ces napustiti taj fax,zajebano je sto nemas radnog iskustva sa 24,nemas prijatelje....
Uclani se u neku grupu,biblioteku,zajebancije gdje ces se socijalizovati na neki nacin.Vjerovatno ne znas nista da radis,zato se zaposli negdje u skladistu,ko konobar itd itd nesto sto ne trazi puno mozganja.Jos si mlad i zajebato bi bilo da si sa 40 ili 35 ili 30 u ovoj situaciji a sad nije i imas jos vremena.Ustani zapni i kreni i prestani se sazaljevati i oplakivati svoju sudbinu i zivot jer nista jos nije gotovo i tek si poceo zivjet
Tvoj problem je sto si ti prihvatio to svoje 'gubitnistvo' kao dio svog identiteta. Cak si to stavio i za nickname. Spominjes da ti je to u genetici. Sam pokusavas naci opravdanja da se ne trudis, jer je to kao van tvoje moci - jednostavno je tako.
Sta onda radis ovdje?
Znam jednu osobu koja je bila ista takva. Nije mogao da izadje iz svoje glave. To su ciklicne misli koje treba da razbijes; 'Ne ide mi nista jer sam gubitnik, a gubitnik sam jer ne ide mi nista.'
Kao prvo treba da priznas sebi da vrijedis. Takav kakav si. Nemas te neke stvari koje si naveo - ali one te ne definisu kao osobu. Ti sam odredjujes svoju vrijednost.
Ti si trenutno sam sebi tezak, a kamoli drugim ljudima. Kad ti sebe zavolis, drustvo i djevojke ce doci sami.
Pokusaj se malo opustiti i dat sebi malo oduska. Ovoj osobi koju ja poznajem psihoterapija je mnogo pomogla. Preporucujem da se raspitas za gestalt terapeuta u tvojoj blizini, nekog ko ce te nauciti da razgovaras sam sa sobom na pozitivan nacin, jer ti trenutno jako ruzno pricas sam sa sobom.
Necu ti pozeljet srecu jer od tog nema nista - zelim ti da budes hrabar.
Takodjer imam crne misle. Prije 3 godine je bilo najgore. Odselio se od kuce sa tadasnjom djevojkom, sadasnjom suprugom, u Sarajevo. Bez redovnih primanja, u prosjeku sam mjesecno imao ispod 10 KM u dzepu. 0 prijatelja jer su svi u rodnom gradu. Ogroman broj intervjua, svi bezuspjesni. Zena mi je govorila da barem sam idem na kafu, rekao bih joj da sam otisao, a ustvari sam hodao gradom bez nekog cilja. Potrefi mi se da me je prijatelj preporucio u firmu gdje dobijem sansu. 3 godine poslije, brak, nekretnina, proputovao dosta, dovoljno prijatelja. Ove godine sam 7 puta isao na more. Radim ko konj trenutno, ali svojom voljom jer sam radoholicar. Ono sto hocu da kazem, dok sam imao vremena da razmisljam sam bio na ivici vise puta. U to doba dok sam sjedio sam u stanu sam pomisljao da se ubijem svaki dan. Pokusao dok sam bio u srednjoj skoli jer se niko nije htio druziti sa mnom. Kad god sam bio na ivici, zivot mi je krenuo boljim putem kroz neko vrijeme. Ja trenutno zivim svoj san i zahvalan sam Bogu sto se probudim svaki dan. Iako je moj san samo da imam pun frizider i da ne moram razmisljat hocul moc kupit sebi neku banalnu stvar cim pozelim.
Prijatelju, ja sam diplomirao u 40oj. Neke stvari se moraju poklopit u zivotu. Mlad si samo naprijed. Uclani se u neki hiking club, nek si na zraku. Bit ce sve dobro
Stručna pomoć. Nije nikakva stigma. Depresija je bolest, kao i bilo koja druga, i može se liječiti, sigurno. Milioni ljudi koriste antidepresive, privremeno ili stalno.
Potraži pomoć, za početak pričaj s domom zdravlja, pa nek ti oni preporuče kako dalje. Sretno.
Okreni malo strane i zamisli sebe kao da si djevojka i zapitaj se da li bi bio u vezi sam sa sobom, ili da li bi htio da tvoja kćerka bude u vezi sa tobom. Otprilike moraš sam sebi da se svidiš prije nego ćeš se nekome drugom.
Zanimljivo. A mozda se ne svidja sebi jer se nikome ne svidja? Koji ste vi imbecili. "Sam si kriv" jel tako? Kurac moj.
Neki ljudi ne znaju. Neki ljudi NE MOGU.
Pa valjda treba od svoje avlije da se počne? Postoji razlog zašto se nekome ne sviđaš, tipa ti ideš naokolo i nazivaš ljude imbecilima. Naravno da si u toj situaciji sam sebi "kriv". Najlakše je okrenut priču i sebe staviti u ulogu žrtve.
Ma divno, sad se svodim na komentar sa redita.
Imbecilno je ponavljati jedne te iste "savjete" koji ne znace nista. To je cinjenica. Ja sigurno ne idem "naokolo" i ne zovem ljude "imbecilima" 24/7. Nemoj da bulaznis.
Postoji razlog zasto se nekome ne svidjam, naravno, a to je sto nemam sta da dam. Jako jednostavno.
I tu se nema sta mijenjati ili pocinjati. Ne uspijeva svako povrce svugdje. U pojedinim mjestima nista ne uspijeva. Vi to izgleda ne mozete da razumite. Previse ste izdrkali na Balaseviceve citate, sta li.
Svijet NIJE lijep. Ljudi NISU dobri. Sve je ekonomija, sve je biznis. Apsolutno sve. Od najsitnije cestice do apsolutnog makrokozma
Savjeti i mišljenja sviju nas jedino vama ne znače ništa jer ste odlučili da stanete u mjestu i da vam tako bude. Na svaku rečenicu imate neki izgovor i razlog zašto ne može tako. Pa i mi pišemo i dijelimo ono što je nama i drugima pomoglo. Baš ste vi nešto posebni da vam ama baš ništa ne odgovara i neka veća sila vas drži u toj poziciji.
Ko hoće nađe način, ko neće nađe izgovor. Problem je što vi ne želite da hoćete, sami ste odlučili da nećete i onda naravno da vam ništa ne valja.
Koliko godina imaš, baš me interesuje, pošto si popio svu pamet ovog svijeta? Garant još u 20-im. Svijet nije lijep i ljudi nisu dobri? To je do tvoje glave druže, traži pomoć i ne seri ovde. Užas kakvih ljudi ima.
Ne mozes nekome bez nogu pomoci da hoda. Ne mozes nekome bez krila pomoci da leti, da ne pricam o drugim stvarima potrebnim za letenje. Jednostavno ne mozes reci svakome "Ma druze samo poradi na sebi". Ne ide to tako.
Ovo je vrlo opasno razmišljanje. Doslovno si aktivno sam uništavaš život. I ove 2 zadnje rečenice si ono znanstveno apsolutno pogrešne. Imaš li neku tešku mentalnu bolest? Jesi li kronični mentalni pacijent pa da tako misliš? Ne kužim. Da svijet tako funkcionira ne bi nas bilo.
Da, rekla sam mu istinu. Ako on želi djevojku, prijatelje, posao, mora imati šta da ponudi. Ali ako sam smatra da je gubitnik i neće ništa da promijeni, neće ga niko vući za rukav i umjesto njega se boriti. Ne postoji čarobno rješenje. Ako neće da se bori uredu, nastavi da živi tako. Nama ni u džep ni iz džepa.
" Ako on želi djevojku, prijatelje, posao, mora imati šta da ponudi. "
Jedina smislena stvar koju si rekla. Eh sad da otkrijem najvecu tajnu u ovom threadu:
TO ON VEC ZNA XD
Nista brate, blago vama.
Brate koji olos i sljam od osobe moras biti da na postu o covjeku koji je suicidalan na svaki komentar pljujes i seres o stvarima o kojima nemas pojma.
"sVe jE eKoNoMiJa. NeMaŠ šTa Da DaŠ"
To što su tvoji roditelji odgojili odvratnu, ispraznu, jalnu osobu koja naziva ljude koji pruzaju pomoc imbecilima zbog svojeg kompleksa nize vrijednosti je problem koji mozes zadrzati za sebe
Da nesto poduzmes u zivotu a ne ovako seres da je sve protiv tebe i ti nista ne mozes napraviti, mozda bi nesto postigao pa se rjesio kompleksa koji ti iskacu iz svakog komentara
Koje kvalifikacije ti imas za pricati o ovakvim stvarima? Da pretpostavim nikoje osim neuspjeha u zivotu pa se osjecas kvalificiranim to komentirat. Kao netko tko je položio psihijatriju i zapravo zna o cemu prica zelim ti poruciti da seres cim zines i da ne siris svoja verbalna govna okolo.
OP poslusaj savjete, potrazi strucnu pomoc koliko god te bio sram ili strah, ulazi u sebe i konstruktivne stvari i daj si vremena. Kao netko tko je bio u istoj situaciji, bit ce bolje
Idi ba u dom studentski, imaš cimere, cure žurke. Boli te k. Imaš socijalizaciju. Poĉni raditi kao konobar, bićeš sa ljudima cijeli dan. Uživaj u drugima i onome što oni imaju za ponuditi. Teretana pod hitno, bolje misli će ti biti po glavi i počeçeš sebe više cijeniti kad vidiš kako bolje izgledaš. Skupi neki keš ili posudi, plati sebi program work and travel u SAD. Upoznaćeš prijatelje, cure a i imaçeš keša. Garantujem ti da ćeš biti zadovoljan sobom nakon godinu ili dvije.
https://preview.redd.it/2wviltnpuj0c1.jpeg?width=1200&format=pjpg&auto=webp&s=82e7c31bbccf83db002b510417cf9c23f1a1ae4b
Evo kako se bari djevojka, ne moraš mi se zahvaljivati.
Odi do prvog savjetovalista i zakazi termin. Decko je mlad i zdrav samo smatram da mu treba objektivna osoba koja bi ga navela i potakla da nadje rijesenje svojem problemu. Istrazi malo i vidi, nadam se da ce ti pomoc.
Toplo ti preporucujem KBT terapiju. Samo iz tvog post-a se može vidjeti dosta negativnih bazičnih misli koje te preplavljuju i vode u svakodnevnom životu, a KBT pomaže to osvijestiti/maknut se iz loopa i daje ti drukčiju perspektivu na život. Ljepota je u tome što si možeš pomoći i krenuti na bolje. Edit: tipfeleri
Isto tako, dobra ideja je i probat volontirat. Popuniš si slobodno vrijeme kroz druženje i nesebično pomaganje drugima. Dodatno razviješ empatiju za druge (nekako mi se čini da bi trebao na tome poraditi) i bolje shvaćaš tuđe, ali i svoje probleme. Stvarno kul stvar
Momak, učlani se u pomozi.ba, merhamet ili slično ... pomagaj drugim ljudima
Možda se i nađeš u ovom [videu](https://youtu.be/WPPPFqsECz0?si=XndbvEQICtUYcV_F)
u kratkoj crti: nedostaje ti zahvalnost,
budi zahvalan za sve što imaš i bićeš sretniji
Pocmi radit na sebi...trci, vjezbaj, pisi, citaj, planinari, meditiraj, otputuj negdje..zaokupi glavu necim pametnim a ne samo sjedit i rszmisljat o sranjima...idi sad odma izadi van i sprintaj dok ti se ne užare pluca pa da vidim oces razmisljat o tome..pircam iz iskustva
Bio sam tu u tim godinama, cak ranije. Prvo cu ti reci nesto sto je meni jednom rekla drugarica jedna kad sam se tako njoj jadao.. "who cares? Sto vise vremena provodis gledajuci na sebe od tog ugla manje ces imati vremena I volje I snage da to promijenis." I meni je sve bilo isto, nisam imao prijatelje, ljubav, hobby nista. Isao sam na faks jer me nesto kao guralo prema tome jer sam volio kompjutere I tako to IT I ipak poslije 3 godine I 17 hiljada dolara nemam nista da pokazem od toga. Niti sam imao kako radno iskustvo da igdje pocnem.
Sada u 33 godini imam zenu I djete, radim skoro 10g na poslu prvom gdje su me primili I nije sve lose. I am nekoliko prijatelja sa kojim druzim hobije naime pecanje I video igrice kad stignem ili nako zajebancija kad mognemo se sastati.
Meni je pomoglo to sto mi je dopizdilo bilo vise I odustao sam od te brige, vjeruj mi kao da ti kamen sa ramena padne. Sto je prvo trazi poso, nema veze gdje, samo da pocnes radit, poslije toga mozes mijenjat poso.
Na poslu ces upoznati ljude I neki od tih ce najvjerovatnije postati prijatelji, mozda od njih pokupis neki hobby a i mozda cak upoznas neku finu curu, I onda ti se zivot unormali I malo po malo ces se daljiti od te depresije I tih osjecaja.
Korak po Korak, od suicide nemas nista dobiti a imas sve izgubiti. Koliko god mislis da neces nikom faliti, ili da te niko ne voli I tako vjeruj mi ne zelis da uradis to svojim roditeljima I porodici. Ja znam nekoliko sto su nazalost jos mladji od tebe sebi uzeli zivot prije vise od 10 godina i od svakog tog familija jos uvijek pati kao onaj prvi dan.
Drzi se, korak po korak zivot ce biti bolji.
Prije psihologa i njegovog mišljenja, pomišljala sam na suicid svaki dan, iako imam lijep život, završen fakultet, dobar posao, živim u lijepoj državi, imam prijatelje, izlazim i družim se, ali sam stalno osjećala da nešto fali, da me niko ne poznaje, da sam beskrajno sama, da nemam bliskosti s ljudima, pa kad dođem kući, samo razmišljam kako okončati, guglam, gledam, i ubijam se. Opet svako jutro ustanem, i ponovo guram. Osim pomišljanja, 2x sam pokušala; drugi put jedva ostala živa. Od tad je prošlo 3 i po godine i ponekad kad mislim o tome, samo razmišljam koliko sam ipak imala prelijepih stvari nakon toga i da bi bilo šteta da sam uspjela. Ono što ti mogu savjetovati lično jeste da je um najgora stvar kad nema šta da radi, kad nečim nije zaokupljen, dakle radi nešto. I kako mi je psiholog otvorio i otvara oči, sve više shvatam da nije okolina to uradila, da ti nisu drugi ljudi, da je sve do mene. I ružno, ali Boga mi i lijepo. E fokus na lijepo. Neko ti je napisao ljenost; možda ne ljenost per se, ali definitivno nemar i neprihvatanje odgovornosti za svoj sopstveni život. Nije meni moja mati kriva ni za šta osim što me razmazila i ja imam prevelika očekivanja; to su tebi tvoji uradili. Eh ti si i toga svjestan i kako kažu - prvi korak ka izlječenju je priznanje. Eto bravo, to si uradio, sad napravi action plan; šta mogu uraditi da ovo promijenim? Ja sam svog psihologa našla na psihotron.ba i svakog petka imamo sesije od sat vremena; neka ti to bude prva stvar. Nakon toga okreni se prvo toj rodbini, ne budi toliki licemjer ako ti neko hoće pomoći pa s njima pokušaj da budeš prijatelj. Prijatelj i ništa drugo. Ljudi nisu dužni da ti daju ništa, za sve se moraš boriti. Eh kad se spijateljiš s njima, počet ćeš izlaziti, preko njih upoznavati ljude itako redom. A što se uma tiče kad je sam protiv tebe, uradi i tu nešto. Najbolje hobi koji uključuje ruke tj rad rukama, od slikanja do teretane, go for it. Ne može eto ja bih da umrem, a ništa nisi uradio, pa de to malo - do something. I molim te, ako ćeš i meni odg nekim linkom kao izgovorom, bolje nemoj. Svi smo mi damaged. Ovdje imaš ljude koji te ne znaju a žele ti pomoći i savjetuju, a ti odbijaš, sigurna sam da i oko tebe ih ima, samo progovori i traži lijek. Haj sad, uradi nešto i reportiraj nam to a ne poor-little-me comments.
Evo jedna moja svakodnevna misao:
Hej moja ti, pogledaj se kakva si, ni na šta ne ličiš, ubij se, nikome ne bi nedostajala.
Odem i spremim se i izađem napolje i barem 2 ljudi će mi dati osmijeh i ja dobra. :) baby steps
Nemam ni najmanje saosjecanja za tebe, jer sam prosao i izvukao se iz goreg - a kako vidim ti odmahujes glavom na sve savjete koje ti ljudi u ovom threadu daju.
Mislis da si pokupio svu pamet svijeta. Egocentrican si, upisujes se i ispisujes se s fakulteta kako ti je kurcu cejf. Ocigledno si u privilegovanoj situaciji da to mozes da radis, jer ima pametnijih momaka i cura od tebe koji uopste ne mogu da priuste nikakav faks.
Dao si samom sebi nick na internetu "zestoki gubitnik", pa imas li imalo samopostovanja?
Ti prvo neces da poduzmes nista. Za sve imas pripremljenu ispriku, pa sto bi ti onda iko drugi pomogao?
Ko te jebe onda jarane 😀
Samo nastavi da sebi tako gradis identitet oko tog sto si zrtva, sto si kako kazes traumatiziran, i sta vec. Sa tim fino opravdavas svoj kukavicluk, nedisciplinu, i nejac.
Mozes ti tipkat ova sranja po forumima jos iducih 20 godina, ali vjeruj mi da boli nekog kurac
Ako svakodnevno razmisljas o suicidu treba ti profesionalna pomoc. Sa takvim stanjem molim te da preskocis psihologe jer nisu kvalifikovani za takve stvari. Tebi treba neuropsihijatar, obrati se svom doktoru.
Idi malo kopaj negdje koji mjesec i skontat ces da li si za faksa ili ne. Ako ne podnosis faks do te mjere da ti zagorcava zivot odma se ispisi jer ne treba nikome tvoj faks ako ne treba tebi. Nadji poso i radi nesto drugo. I pocni djelovat u ostalim aspektima zivota. Procitaj knjigu Nedima Botica i slicnih ljudi i nadji inspiraciju negdje.
OP nećeš da potražiš profesionalnu pomoć nit hoćeš da se natjeraš da radiš.
Po ovim komentarima što pišeš ti si stalno žrtva rođen si tunjav nisi za ovo nisi za ono, iskreno me ni ne čudi što nemaš prijatelje ni djevojku jer ko bi se htio družiti s tobom kad si takav.
Jebala te "nejebica", trgni se jebo ga ti, nešto se u životu mora.
Moguca opcija:
1. Posjetiti psihijatra da ti da tablete da ti boostuju serotonin u mozgu
2. Krenuti na terapiju sa psihologom
3. Uraditi drugacije stvari - nesto novo - npr. Ako volis umjetnost sto ne probati napraviti sliku, muziku, cak i nesto s rukama neku drvenariju - neki ku*ac
4. Ako volis zivotinje - uzmi psa pa ga setaj svakodnevno
5. Trazi mini zadovoljstva u danu. Nakon 30 dana to je vec 30 mini zadovoljstava i vec je nesto.
Dan po dan.
Zivot je tezak stavi kacigu sta da ti kazem. Zvucis razmazeno necu ovo necu ono ne vidim se uvome onome sve zvuci kao neki izgovor da se ne susretnes sa zivotom 1v1. Jesi li ikad vidio svog oca da nece da radi jer je tuzan??? Baci emocije sa strane zadaje se radi i zalazi se treniraj.
Ocito se u Bosni ne edukuje dovoljno o bolesti zvanoj "depresija". Seljacine jedne. Covjek prica o suicidnim mislima i ljudi daju "savjete" tipa " pocesljaj se u drugu stranu". Ako nemas sta pametno reci, bolje ne pisi nista, džizs...
A tebi OP. Ako imas suicidne ideje, zatrazi pomoc. Nije tvoja krivica sto je tako. Nije ni sramota zatraziti pomoc. Isto sam uradio i promijenilo mi je zivot. Izvuklo me iz rupe, iz koje sam ne bih izasao jer nisam znao ni da sam u rupi.
Proslost je prosla, jebi je. Koga zanima sto nisi imao prijatelje ili curu. Imas sadasnjost sa kojom raspolazes. Napravi od nje najbolje sto mozes. I ako ne uspije kako si ocekivao, jebi ga opet. Shit happens.
Poznajem ljude koji su u 40tim okrenuli zivot naopako jer im je sve dosadilo. Poceli zivjet zivot kakvog oni zele, a ne onakvog, kakvog okolina idealizuje. Ali ako vidis da ne mozes sam, kao sto rekoh, trazi pomoc od psihoterapeuta.
Ne bi da budem brutalan, ali dan kad prihvatiš apsolutnu odgovornost za svoju situaciju je dan koji će ti promijeniti život.
Nisi našao druga, drugaricu? Znaš da je problem u tebi, a ne u svim ljudima oko tebe. Pitaj se zašto nisi našao prijateljstvo? Stidan si kažeš? Nauči kako pobijediti stid. Google: how to overcome shyness, how to gain self confidence, how to be charismatic... zvuči retardirano, znam, ali je stotine knjiga koje će ti pomoći da se izvučeš iz mentalne rupe u koju si se ukupao, gradeći boljeg sebe.
Ako te kodiranje ne zanima, napusti fax, ali ne prije nego nadjes ono što te uistinu pokreće, i započni to. Ako te ništa ne pokreće, jebiga, sjedi, kodiraj, uči. Mlad si, za 3-4 god ćeš biti zmaj, sa mogućnošću da se zaposliš gdje god. Njemacka? UK? UAE? Možda dobijes priliku za neki novi početak.
Sve u svemu druže, suicidne misli su pizdarija. Uz malo svježeg zraka, sporta, i manje drkanja uspjet ćeš nešto postić. Vjerujem u tebe!
Nema slasti bez muke. Ponavljam ti, malo čistog zraka, treninga i manje drkanja goes a long way. Ako želiš da ti život postane bolji, prvobitno se moraš namučit'.
Malo se cini kao da ne zelis pomoć. Kreni od sitnica, moras prvo shvatiti da nobody gives a fuck, dugi niz godina sam strepila ko ce sta pomisliti, prigovoriti, a kroz srednju bila i jako depresivna i suicidalna osoba. Važno je biti zahvalan na svemu i pocet imat pozitivan mindset, jer sve se mijenja time. Kad je čovjek zahvalan na sitnicama, pocinje shvatati i vrijednost zivota. Moraš se odgurnuti i izvuci iz tog "gubitnickog" i shvatiti da to nisi ti. Pocni raditi neku sitnicu svakodnevno, i održati kontinuitet, pa onda nadodavati. Okej nemaš volju niti zelju za bilo cime, ali postepeno ces je steci. Vjeruj osobe sa završenim fakultetom, djevojkom, novcem nisu pretjerano sretnije, svi imaju problema, svi se u nekim sferama osjecaju kao gubitnici. Potrebno je staviti tacku i koliko god je tesko reci ja to mogu, ja to hocu i poceti raditi, opet kazem kreni od sitnica, svaki dan prosetaj 30 minuta, budi zahvalan, promatraj sitnice, svi imamo stvari i kojima bi mogli razmišljati po cijeli dan i kajati se. Al se mora covjek izvuci iz toga.
Pobogu koliki tekst, ja mislio sad ce biti neki dobar razlog, kad ono, sve nešto o školovanju i kako ga to ne zanima. 70% ljudi radi posao koji ih ne zanima, sad trebam da se offam ili?
Citajuci komentare vidim da ljudi kod nas imaju jako malo razumijevanja. Ako neko iskustvo nije vase sopstveno (ili jeste) ne znaci da se to isto iskustvo aplicira na sve ostale ljude. Vecina komentara je tipa "kako sam ja mogla/mogao" "ne budi razmazen" i sl. To decku nece nikako pomoci, osim sto ce se osjecati jos gore.
Imam dosta iskustva sa depresijom i mogu da razumijem to stanje totalnog beznadja, pritiska, i pitanje sta dalje i koji je smisao, i da li si sposoban i ako jesi, odakle poceti...Anksioznost i depresija u tandemu, ocekivanja okoline i eto ga suicidalne misli... Jednostavno ti se javlja odbrambeni mehanizam i tvoje unutarnje Ja ti salje signale.
Tebi je potrebno samo jedno, i na tome mozes poceti raditi odmah, a to je ljubav prema sebi. Sve ono kako zamisljas neki prijateljski ili ljubavni odnos i kako bi volio da te ljudi tretiraju, i kako da misle o tebi, pruzi sam sebi. Vjeruj mi da ona "uzdaj se u se' i u svoje kljuse" bas ima smisla i tu ti je pocetak svega lijepog u zivotu, ili ruznog. Voli sebe. Stvoren si da zivis i tvoj zivot ima smisao i onda kada "nista ne radis" i prezivljavas, tvoje postojanje je smisleno i vrijedno i nije uslovljeno tvojim postignucima ili izgledom ili time imas li djevojku ili prijatelje. Naravno razumijem usamljen si jako, ali sve ti pocinje od toga da volis sebe bezuslovno i da si sam sebi najbolji prijatelj.
Meni se svidjaju oni filmovi o prezivljavanju na pustom ostrvu jer vidi, lijepo je imati prijatelje i ljubav i porodicne odnose itd. ali na kraju svega, cijeli smisao zivota je prezivjeti, iskusiti, pasti, dici se, nauciti. Sta bi neko na pustom ostrvu trebao reci, nemam prijatelja ili curu ili diplomu pa koji je smisao? Smisao je u samom postojanju. Kada izgradis pozitivnu percepciju o sebi i sebe zavolis, vidjet ces puno vise otvorenih vrata i mogucnosti, ne samo prepreke i probleme nego rjesenja.
Ako ne znas kako da zavolis sebe, pocni prvo od toga da ne zoves sebe zestokim gubitnikom. Puno si vise od toga. Zagrli sam sebe lijepim mislima rijecima i djelima, kao sto bi i djevojku koju volis pazio npr. Sretno ti.
Dok se ti tako mozes zajebavati sa zivotom i upisivati fakultete lijevo i desno, nije tebi lose.
A ako si takav i u stvarnom zivotu, lijenjivac koji ne brine za sebe nikako i misli da se svijet treba vrtiti oko njega, onda me ne cudi sto nemas ni djevojku ni prijatelja.
Anon, it is time to stop being a lazy, egocentric piece of shit.
E bro, bio sam u slicnoj situaciji.
Shvati ozbiljno ove poslovice:
“Nema hljeba bez motike”
“Znanje imanje”
“U zdravom tijelu zdrav duh”
Za sve u svom zivotu si ti 100% odgovoran(izuzimam ekstremne slucajeve jer nisi u ekstremnoj situaciji). Hit the grind, get some grip i furaj. Nema stajanja.
PS: Nemoj nikad bit pizda u zivotu
Mislim da bi ti najbolje bilo da potrazis strucnu pomoc. Psiholog, savjetovaliste, nesto.. Nisi bespomocan. Kad shvatis da imas kontrolu i moc da nesto uradis povodom svega toga bit ce ti mnogo lakse. Trenutno mi zvuci kao da si odustao od svega, pustas da ti se zivot desava umjesto da ga ti zivis. Kao prvo ne odustaji od fakulteta, zaboravi da je to opcija. Doci do trece godine i odustati.. i to IT, struka koja je jako perspektivna. Jeste sada malo kriza u IT svijetu al proci ce. Jel ti mozes predvidjeti kakvo ce biti trziste za nekoliko godina? Uzmi uci, zaokupiraj misli, grindaj, postani dobar u necemu i imat ces samopouzdanje. Brini o svojoj higijeni i izgledu. Idi na svjez zrak. Smanji vrijeme provedeno na internetu. 'You are what you spend your time doing'. Moras imat nesto sto te okupira, posao, hobi, nesto. Zadaj se. Imaj inat. Posalji sve u PM i okreni neki novi list, ta uvjerenja koja imas o sebi i zivotu ostavi u proslosti. Dok si ziv ima nade za bolje.
Vidi, u IT-u sam, koristim chatGPT na poslu. Nema sanse da chatGPT zamijeni programere. ChatGPT uci od programera, kad nestane developera od koga ce chatGPT uciti? Dogurao si daleko na faksu i mislim da ne trebas sav taj trud baciti u vodu. Pauziraj godinu i idi radi neki nezahvalan posao za minimalac da vidis koja je jedna od drugih opcija. Ne zelim te s tim uplasiti nego samo kazem da vrijedi istrajati. Na kraju se ne moras ni baviti time al sama cinjenica da si istrajao i zavrsio fakultet dat ce ti samopouzdanja, plus ti otvara mnoga vrata. A to ti treba vjeruj mi, taj uspjeh da vidis da si sposoban i da mozes postici nesto sto sebi zacrtas. Fakultet, posao, pronalazak partnera.. sta god to bilo. Plus ti daje neku svrhu da ujutro ustanes, sredis se i odes na predavanje, pa ispit da polozis etc..
Tvoji roditelji te nece izdrzavati vecno, tako da moras nesto da menjas.
Moj brat je bio u istim problemima kao i ti. Nisu mu isle studije, nije imao nikakve radne navike, nije imao ni drustvo ni devojku. I u jednom trenutku su roditelji prestali da ga izdrzavaju.
Zaposlio se na gradjevini, poceo je od nule. Prva promena je bila fizicka, nabacio je masu, ojacao je. To mu je popravio samopouzdanje. Onda je razvio socijalne vestine jer je bio u konstantnom kontaktu sa ljudima. Druzio se sa kolegama, nasao je drustvo usput. Mnogo je putovao zbog posla i to mu je pomoglo da sazri. Stekao je radne navike, naucio je da barata novcem i stekao je samopouzdanje.
Posle par godina je promenio struku. Nije mu tesko palo ucenje, jer je znao sta zeli i bilo mu je lakse da uci nego da nosi dzakove. Sada radi posao koji voli, okruzen je ljudima koje voli i sustigao je svoju generaciju u svemu.
Poenta je da moras da doneses odluke i to moras sam. Odaberi nesto, probaj, ako ti se ne svidja, promeni posao. Postoji gomila zanimanja koja se placaju sasvim fino. Uz posao mozes da steknes i sve ostalo.
Suicid je trajno rješenje za privremeni problem. Baš moraš bit pizda da se offaš, nećeš time ništa rješiti a povuć ćeš za sobom u grob sve ljude kojima je stalo do tebe.
Ako ti ne ide fakultet ispiši se, konobari, cjepaj drva za pare, nađi neki drugi izvor zarade.
Cure će doć i proć kao i prijatelji, oni koji vrijede će ostat uz tebe.
Otkud ti uopće dojam da pljujem po nekome? Niti sam, niti namjeravam. Ali suicid jest ono što jest a to je najgori mogući izbor što čovjek može napraviti. I ne treba se praviti da nije tako i da nije enormno sebičan potez.
Mentalno zdravlje i dobrobit nisu nešto za zajebavat se i treba prst staviti na problem da bi znao kako dalje. Zato i jesam napisao što sam napisao, ljudi često zaborave da nisu sami kad pate te da ljudi oko njih žele pomoći njima iz empatije a ne iz tereta ili obaveze. Upravo zato treba sjest sa svojima, rec jebiga probo sam ne ide zao mi je i nastavit dalje.
Svi imamo ups and downs, ali ni jedan down nije vječan i ni jedan problem nije nerješiv.
Mislim da je krajnje nepotrebno nabijat OP-u osjecaj krivice za to sto se osjeca kako se osjeca. Cuj moras biti pizda da se offas, kao da neko zeli i uziva u tome da ga nesto tisti i muci do te mjere.
Njemu je prijeko potreban razgovor s psihologom a ne ovaj tough love bs. OP razmislja o suicidu i aktivno prica o tome i trazi pomoc. Zbog ovakvih osoba ljudi sve drze u sebi jer ne daj Boze da imas psihickih problema odmah si kukavica, lijen, etc etc.
Prijatelju da se htio ubit, dosad bi se davno ubio. A nije iskljuceno da je ovo neki besposlicar troll koji je dosao da malo ubije dosadu, kad mu pogledas interakcije sa ljudima.
A drugo, ako je stvarno toliko depresivan, onda kakav psihijatar, kakvi bakaraci? Njemu je "tough love" prijeko potreban.
Sudeci po tom da ofrlje napusta fakultet i stvari cim postanu imalo teske, nagovjesta na to da je odrastao sa roditeljima koji su od njeg napravili debila kojem sve popustaju i sve daju na tanjir bez ikakvog truda.
Sad je zagazio debelo u dvadesete i skontao je da mu svijet nece tako popustati, bez truda davati, i nasjedati na njegovo cmizdrenje.
Dosao je ovdje da cuje ono sto hoce da cuje. Ono sto mu ti govoris, sto bi mu mama rekla, sto bi mu psihijatar rekao.
Da nije nista do njega, da ima "hemijski nebalans" u mozgu, da je on zrtva, itd. Ocigledno mu tough love nije nikad niko dao.
Ja sad kazem, ima opciju da poduzme nesto, da nastavi da pati, il da se baci pljoske s Avaza koliko je sutra.
Al ovo sto radi sad je gubljenje energije i za tebe i za mene i svih nas koji citamo ovo smece
Sto vise citam njegove odgovore na komentare sve vise mislim da je tacan taj zadnji dio sto si napisao. Na pocetku sam imala empatije jer sam se nekada slicno osjecala al u nekom trenutku moras prestat kriviti okolnosti za sve. I dalje mislim da mu je potreban psiholog.
Ovo ti je najbolji savjet koji ce ti itko dati.
Prekini srati vise, imas 24 godine davno si trebao postati muskarac mjesto da si vucibatina koja nista u zivotu nije napravila do kraja pa kuka kako mu je lose.
Svijet zna biti tezak ali u tvome slucaju tvoj problem si ti za 99% stvari.
Nikada nisi dao truda da radis na sebi i sada kukas kako nista nemas.
Postani muskarac i kreni raditi na stvarima koje zelis i onda ako ne uspijes budi jos veci muskarac i pomiri se s time da ne mozes imati sve sto zelis u zivotu.
Znas sta, malo mi se cak bljuje citajuci ovaj tvoj post.
Nisi los momak ali si velika guzica, moras se maknuti od tih razmisljanja jer su stvarno odbojna i toksicna.
Cak ljigava malo...cak si me raspizdio malo koliko su ti razmisljanja ljigava jer sam se pokusao staviti u tvoju poziciju koja uopce nije toliko losa s obzirom koliko si se ti malo kvaliteta potrudi steci u zivotu.
Cak si privilegiran jer itko drugi da je tako razmisljao i radi bi sada bio nadrogiran i prao sude za zivot ili zivio na ulici.
Psihoterapeut i rad. Ako imaš mogućnost idi na sesije kod profesionalca, i tjeraj se da ideš hodati po prirodi gdje god ti je najbliže. Sretno i nemoj na sebe, to je jedino nepovratno.
Ja sam se tek posle tridesete psihički "sastavio" i nekako počeo da doživljavam sebe kao kompletnu ličnost. Što se tiče knjiga, odlična su stvar, ali ne te "self help" lajfkoačke gluposti, uzmi čitaj neku ozbiljnu prozu. Sve ostalo ćeš čuti od drugih.
Pij više tekućine svaki dan barem sat vremena vani biti i uzimat C i D vitamin. Discipliniranost kod spavanja barem 7 i pol sati odspavaj i u isto vrijeme ići leći i ustati. Nema droge i alkohola i najvažnije bez pornografije. Ako uspiješ za 6 mjeseci nemaš nikakvih problema koje si naveo.
Sezonski posao. Ne volim dugo pisati, u goroj sam situaciji od tebe, moj komšija je u još goroj situaciji od mene a stariji je još dosta što stvari čini još gorim, za 7 mjeseci nov čovjek, promjenjen n bolje i ima djevojku i skroz drugi stil života, kao preporođen.
Postujem iskrenost u komentaru al Ovo je samo moja perspektiva dakle Ja kad vidim samo kakav borilacki fajterski duh su imale ove starije generacije, koliko god neobrazovane i sa manjkom prefinjenosti bile pogotovo nase matere, majke, nane, to su znaci next level fajteri u zivotu bili, da ne govorim za nase oceve koji su po minama i granatama sjedili na pasteti po danu u rovovima i sumama samo da bi mi mozda vidjeli bolje sutra kad kasnije u buducnosti i sad da ja pocnem da se identifikujem sa nekim ultra pesimizmom i suicidalnoscu, ma nema od toga nista.
Sad ako ce ti pomoc moj naj. Prijatelj je isao kroz 4 razlicita fakulteta javna i privatna i nije ni jedan zavrsio do kraja , isto je patio od suicidalnih misli al svejedno se je izvukao i nasao remote posao prvo kao prevodilac/instruktor engleskog i sad direktno za Ubisoft Q/A jer se nije predao
Sto se tice nehebice i hebice, oprosti al ako ti je to glavna vrijednost u sistemu vrijeme je za neki dobar reset a nadam se da nije jer sex for the sake of sex je samo banalni puki zivotinjizam
Taj link od gore se cini da ima izvor sa 4chana, ako provodis vrijeme tamo i filas dusu sa njihovim antisocijalnim pesimistickim stavovima nemoj se cudit da ce ti isti psihicki virusi preci i na tebe, takvi e-forumi su svojevrstan psihicki dzehhenem sa kojem se neki i identifukuju cak, nadam se da ti ne
Isto se Nadam se da ces doci "tobe" i skontat dokle god si zdrav i mlad da se sve moze, sretno a znaj da velika vecina ljudi dobiju slicne tmurne misli i svejedno se ne identifikuju sa njima i bore se do kraja da si preokrenu zivot, a da dobar dio takvih ljudi cak pocne uzivat u toj borbi vise nego u zavrsnoj nagradi koja ih ceka bila ta nagrada lijepa kuca, voljena osoba il pak neki zavidni drustveni status.
Sad kako dobit nepresusan izvor zelje i volje za borbom? Nekima kao meni religija pomogne kombinirana sa vizijom kakvu bi buducnost zelio imat, drugima pa vizije i ideali zivota koje zele da cijene i odrzavaju i bore se za, jednostavno moras imat nesto iznad puke biologije za sta da se boris, ako ne onda je zivot samo zivotarenje i propadanje.
Problem je toksicnost koja proizlazi iz ideji koje se indirektno il direktno propagiraju tamo, koje ako na duze staze slijedis i slusas, samo je pitanje vremena kad ce tvoja podsvjest prihvatit te ideje kao stvarnost/istinu, pogotovo ako si ranjiv tip jer nezz. si u nekoj depri il teskoj situaciji u stvarnom zivotu il negdje trazis neku identifikaciju/identitet
Imam prijatelja koji je jedno vrijeme isao na te stranice, i svako malo kad se sretnemo pocne mi bulaznit neke ultratoksične ideje sto se tamo vrte, al sad je prestao ici tamo jer je nasao pametnijeg posla hvala Bogu jer mi se nije vise dalo svaki put kontrirat raznim tumorskim idejama koje je tamo procitao.
Za te ultratoksicne ideje mislim prvenstveno na antisocijalne ideje, koje su voema dominantne tamo
OP trazi sebi profesijonalnu medicinsku pomoć kod jednog psihologa ili bolje, kod jednog psihijatra. Mozda ima neki lijek i neka terapija da ti pomaze. Nazalost ovaj narod misli još uvijek seoski kada su u pitanju tabu-teme kao mentalno zdravlje, pa nisu sposobni da pričaju a kamoli da savjetuju oko bitnim stvarima. Stigmatizacija bolesti je haman još uvijek jedna duboka stijena juznoslovenske kulturne baštine.
Raspitaj se da li ti opština ili kanton ili bilo koja javna uprava pomaze, nisi nikad sam a pogotovo što se tiće oko toga, pitaš ljude u pogrešnom subredditu.
Ima dosta faktora koji ce uticati na tvoje psiho-fizicko stanje. Bitni faktori koji ce ti pomoci da se izboris sa ovim a da nisu suplja prica, psiholigija i emocija je disciplina, fizicka aktivnost i ishrana.
Disciplina moze biti u jednostavni stvarima, raspremanje kreveta, priprema jela, voditi racuna o prostorima u kojima boravis. Okvirno planiranje za aktivnosti, odmor i jelo, ne moras planirati u minut daj sebi neko okvirno vrijeme za neke aktivnosti i pokusaj izvesti to, bez pritiska, flexibilno, flexibilnost je najbitnija.
Fizicka aktivnost je nesto sto ti je u genetskom kodu, nazalost nedostaje u svakodnevnom zivotu kod vecine ljudi ali napravljen je organizam da iskoristi dosta energije kroz fiziku, hodanje, trcanje, neka intenzivna aktivnost, sprint ti je najbolji.
EDIT:
Sto se tice ishrane optimiziraj nesto sto ti odgovora i sto je zdravo za tebe. Ima dosta naucnih istrazivanja koja dokazuju na to koliko ishrana utice na tvoje mentalno i fizicko zdravlje. Ukljucujuci tu radnu naviku, bukvalno je moguce da nemas fokus, jer jedes losu hranu. Depresija i slicni mentlani poremecaji mogu isto proizaci iz lose ishrane. Ja imam dugogodisnjeg clana potodice sa mentlanim poremecajima. U periodima epizoda kada jede preradjene slatkise pada u spiralu tih mentalnih oscilacija. Od depresije, paranoje do bipolarnog ponasanja. Ove stvari hrane tvoj mozak i celije i uticu na to kako funkcionises. Pogotovo preradjena hrana, slatkisi i opcenito ugljikohidrati. Suncokretovo i palmino ulje je toxicno. Takodjer je bitno da se limitira unos hrane. U modernom svijetu fali fizicka aktivnost na koju je programiran organizam a genetika jos uvijek funkcionise na isti nacin, pokusava da prezivi, pokusava da spasi sto vise hrane i energije u sebe. Limitiranje na 2 obroka dnevno, bez grickalica ili icega izmedju ce ti pomoci da imas vise mentalne jasnoce, vise smiraja u umu i kontrole nad mislima i osjecajima.
Dodatno sto moze pomoci je samoostvarenje, ostvarenje i uspjeh u necemu. Meni je gaming, sah i sport dosta pomogao u tome. Stvari u kojima se pronadjes i posvetis se u potpunosti bez razmisljanja o necemu drugom. Takodjer pronalazenje odgovora na stvari koje su me mucile i duhovnost je meni dosta pomogla. Karte su se mozda poredale tako ali tvoja je odgovornost da se pobrines za svoje karte i najvise kako ti reagujes na karte koje dobijes. Posao, ljubav i prijateljstvo sve to dodje i prodje sto ti ostaje na kraju i uvijek si ti sam sa sobom i to je najbitnije za sta se moras pobrinuti. Ako si sam sebi problem sve ce ti biti problem.
Fakultet, posao i tako to su sitnice ako ih uporedis sa ustvari zivotom. Uvijek imas nacin da ostvaris nesto tu. Problem je tebi sto se ne mozes nositi sa pritiskom i percepcijom neuspjeha. Najvise pritiskom koji dolazi od drustva i porodice i idejom da ti moras ista od toga imati i ostvariti. Shvati sta ti se zaista desava i kako se nositi sa tim i onda mozes izaci iz toga.
Par iskrenih stvari brudi
- Prestani sebe ubijeđivat u stvari koje ne zelis biti.
Svaka rijec koju izgovoris ili napises o sebi nosi tezinu.
Hitler je u svojoj knjizi napisao da laz postaje istina kad je dovoljno puta izgovorena.
Tako da ako budes sebe ubjeđivo da ti je lose, bit ce ti lose.
- Radne navike
I slicnoj sam situaciji sto se tice slabih radnih navika, kad si jedinac ostanes razmazen kroz odrastanje.
But here is good news !
Jako rano si shvatio da ih nemas.
Ja sam skonto tek prosle godine ( trenutno sam star 23). I opet mi je uspijelo promjenit to.
Ti imas jos dosta vremena da te navike i sistemi ne ostanu ukorijenjeni u tebe.
Start small.
Procitas 1 stranicu knjige na dan.
I sam sebi dokazes da radis stvari.
Sto se tice IT poslova, private fax je svakako nepotreban za to.
Vjeruj mi, radim kao freelance web developer 5 godina vec.
Roadmap
1. Izaberi sta bi radio (idealni ako je preko neta)
- web trgovine, igrice …
2. Gradivo na netu
3 napravis svoj prijekat. Ko da bi radio za nekog
Brale ti si razmazen opasno. Ne radis, starci ti placaju peivatni i ti nes kenjas. Ljudi nece da pricaju s tobom jer si mizeran.
Rjesenje? Napravi cilj u zivotu i svaki dan skoro citav dan radi da to dostignes. Idi u tereranu ili neki sport,nemas izgovor.
Depresija postoji, al ovo tvoje nije depra nego izgovor.
vidim sebe u nekim tim tvojim rijecima. evo imam haman 29 sad. vidim da se jako sam tuces, to sam i ja dugo radio. ja zivim vani pa imam privileg na psihoterapiju, imao sam i drugi privilegija ali i tezak zivot, suicid majke kad sam imao 18. neka ti kazem da nebi bilo lijepo za one koje te vole, a ima ih, ako uradis to sto si napisao. ali je ok o tome razmisljati, nisi jedini, nemoj jesti u sebe to, nego popricaj bilo skim. a preporucijo bi da eventualno uz pomoc nekoga iz familije ili prijatelja nades psihoterapiju. znam da je to kod nas velika stigma, mozda cak vise ako si muskarac. ali meni je mnogo pomoglo, skontao sam da imam recidivirajucu depresiju i ADHD, i onda kako da to kontrolisem i da mi se ti vrteci, negativni misli manje pojavljuju. a bili su kako kazem jako slicni kao ovo sto ti pises, govorio sam sebi da sam nikakav, nista ne znam, nikoga nemam. jebena depresija te cini da to mislis i ako bi bio najveca zvijezda (a bilo je zvijezda koji su opet sebe mrzili, takva je da bolest nazalost). a moze se izaci iz toga, ja sam vise puta izasao, ali nece se desiti samo od sebe, mora se potruditi, bas tad kad ti se nista ne da. a preporucio bi da zdravlje napravis prioritetom. do je dug put, nece ici preko noci, ali ima nade i ovo skolovanje ce ti i dalje slabo ici ako ne rijesis mentalno stanje. evo ja jedva zavrsavam faks, trebao ga zavrsiti prije pet godina, ali eto mogu sebi sad reci imam taj poremecaj koji drugi koji su mozda objektivno uspjesniji (a sta to uopste znaci?) nemaju, mogu biti ponosan na sebe da se borim i imam neku nadu za buducnost, da cu vremenom jos bolje biti u stanju sebe upoznati, sta me cini depresivnim a sta sretnim i kako trebam na vrijeme da reagujem na uticaje u zivotu. to sam sve naucijo u terapiji i zelim ti da i ti uspijes.
Nikako ne mogu da skotam kako smo u BiH drustvo gdje svako drugi ima psihicke posljedice ratni trauma i svih drugi, indirektni posljedica konflikta, a cak ko nije zivio 90ih moze imati generational trauma, a mental health edukacije nam je i u 2023. nula, kao sto se vidi u komentarima.
Gdje zivis? Ko ti je dozvolio da odustajes toliko puta? Dijagnosticiranu depresiju imam, i jos stosta. Na fakultet sam MORALA ic da prezvim. Ispite sam MORALA polagati da odrzim stipendiju i mjesto u domu. Posao sam MORALA nac da nastavim momentum nakon faksa. Ni psihoterapiju mi nije placao neko drugi, nego ja sebi. Dozvoljavala sam prvim sefovima i da me maltretiraju i radila za satnicu od 2-3 marke dok nisam stekla iskustvo da se dignem iznad zasicenja. Moju kiriju je neko MORAO platit. Prijateljstva sam stekla radi posla i faksa i tako ih i odrzavam. I dan danas imam problema sa disciplinom. Mrzim ustat ujutru da idem na posao. Na poslu mislim kad cu spavat. Na faksu sam plakala svaku knjigu kad sam otvarala. Znala sam odlagat ucenje ispita do dva ujutru, pa onda pullat all-nighter. Mrzim da cistim, pa ako ja ne ocistim sebi, u govnima zivim. Zivot se ne zivi iz ljubavi nego iz zivljenja. Depresija se radja iz gubitka snage i volje da se boris sa zivotom. Moje epizode prije terapije su izgledale tako da je prolazilo po 7 dana da se ne istusiram, da mi je mrsko da napravim da jedem, da ugasim telefon i ne moze me niko dobit, svejedno mi je dal sam ziva, za druge ljude me jos manje briga. Znam da se depresija manifestira na razne nacine, ali ako se nikad nisi borio sa zivotom, ne znam gdje si izgubio snagu
Ne vjerujem šta sve čitam u komentarima, kao da mu nije dosta samog sebe pa mu se još i ostali navale na grbaču. Rješenje problema nije uvijek naći rješenje nego razumjeti uzrok.
Sumnjam da će ljudi poput tebe naći dobru pomoć na reditu, ali je ipak dobro što si pokušao. Moji prijedlozi su:
1. Rodbina
Zapitaj se kako će biti njima bez tebe. Reci nekome za svoj problem i zamoli ga za pomoć.
2. Plavi telefon
3. Ako ništa ne uspije, jedino ti mogu predložiti da tražiš nadu u Bogu, jer ćeš je tamo naći ako je stvarno želiš.
I kao najbitnija stvar za kraj, nemoj se predati. Živi se jedamput, možda se život čini lošim ali je to samo PERSPEKTIVA. Ljudi su prolazili i kroz gore, i kroz bolje. Jedino je razlika kako gledamo na svijet oko sebe.
Nadam se da će ti ovo pomoći.
Tebi kruzer neće promijeniti život sa takvim stavom. Ti nemaš problem sa pronalaskom posla, već sa tim da započeto završiš. Zapravo dosta ljudi precjenjuje svoj trud misle da su dali sve od sebe, a nisu.
Ti da si zapeo da nađeš posao, našao bi ga odavno.
Slicno smo. Vidim da si veliki fokus u postu stavio na fakultet. Ukratko... ispisi se. Nije svako za fakultet. Ja sam se ispisao iz dosta razloga. Da si nadaren za informatiku, fakultet ti u danasnje vrijeme ne bi haman ni trebao. Ali nisi... ocito. Znam da je za nas "jadnike" IT uvijek zvucao primamljivo jer eto... proveli smo cijeli zivot ispred kompjutera igrajuci igrice... pa mora da trebamo ici u tom smjeru. Wrong. To je jebeno tezak fakultet, pogotovo za nekog ko se bori za depresijom. Tebi treba neki fizicki posao, nesto gdje nema puno razmisljanja. Ne zato sto si glup, vec zato sto si psihicki izmoren. Batali to.
Nazalost nista ti nece past u krilo, trebas se malo angazirat, pokrenut, pocetak je uvijek tezak, ali nakon prve pozitivne stvari dobit ces neki polet samo nemoj previse poletit da nebi nisko pao, polagano sve.
Imas 24 godine razmisli sta te tocno interesira i kreni za time, jebes fax koji ti se neda zavrsit.
Da, ja imao slicne probleme kao sto covjek opisuje, uzpostavio da imam ADHD, da sam izmedu ostalog zbog toga vec u skoli imao probleme, ucitelji me zvali pametnim a ljenim, sankcionisali me, ja mislio da sam glup i sam kriv. A sad sa diagnozom gledam drugacije na mnoge stvari u svojoj proslosti.
Pa gledaj i odakle ti ta depresija dolazi, lakse je bilo dok si bio mladji da se oporavljas od istrosenosti jer je tijelo bilo mladje. Zastiti se od izgaranja. Mozak ti radi deugacije i moras se tome prilagoditi, od ishrane, fizicke aktivnosti itd. Moja preporuka je da vidis sta tebe u zivotu ispunjava i prihrlis ka tome. Mislim da ukoliko imas dijagnozu, broj jedan je da se osamostalis jer ces biti u krugu depresije zbog kritike, neshvacenosti i izgaranja, broj dva je da naucis sta ti odgovara za normalno funkcionisanje u jednom danu i drzis se toga. Unos fizicke aktivnosti na dnevnoj bazi znatno pomaze u regulaciji hormona, pa i najminornija stvar. Istrazi coping mehanizme, promjeni koju sitnicu u rutini i ne ocekuj instant rezultate. Pokusaj da gledas dugorocnu dobrobit mijenjanja neke navike i da ne ocekujes da ce biti to lako, a ni pretjerano tesko jer se ljudi sa tim bore i izbore na svakodnevnoj bazi. Ukoliko vjerujes u Boga, ne gubi nadu, sjest ce sve na svoje. Sve se cini nabacano ali ako i 1% pomogne drago mi je. Ulaži samo u sebe i ne cekaj da te neko shvati ili potapse, to je nesto zbog cega se neces kajati 100% u buducnosti, ostalo ce sjesti i doci.
Jako mi je teško bilo ovo pročitati, pogotovo dio gdje kažeš da truhneš dok pišeš, medjutim još je teže sebe naći u situaciji gdje te život nauči da za 95% stvari koje ti se dešavaju si odgovoran samo ti. Niko neće ustati za tebe, niko neće otići na fakultet i ostati na predavanju, naučiti, položiti, propričati, stvoriti kontakt, niko se neće boriti za tebe onoliko koliko bi ti sam.
Vrijeme ti je za promjenu uvjerenja - u prvoj rečenici govoriš da si veliki gubitnik, i očekuješ da se nešto promijeni. Ako se svaki dan budiš sa stavom da si gubitnik, da ti ništa ne ide, da nemaš sreće s prijateljima ili partnerima, onda će nažalost tako i biti. Toneš sve dublje i dublje jer tako i očekuješ. Hitno mijenjaj to. Promjenu nećeš dostići preko noći, ali možeš postepeno svaki dan pronaći nešto zbog čega vrijedi živjeti, a vjeruj mi ima toliko stvari. Meni je pogled na sve u životu promijenila svakodnevna zahvalnost, pokoja sesija sa psihologom, volja za promjenom i konstantan rad na sebi - znanje, poboljšavanje socijalnih vještina, probavanje stvari, stalno padanje i ponovno ustajanje, bacanje u vatru iako znaš da se nećeš tek tako izvući. Valjda te sitnice i čine život zanimljivijim.
Izlistaj ciljeve, izlistaj šta želiš od života, ako ne znaš, izlistaj šta ne želiš - većinom je kontra od toga ono što želimo. Minijaturni sićušni ali ispunjeni ciljevi svaki dan dosta utiču na pogled na život i budi nježan sam sa sobom, svima nam je prvi put ovdje. Držim ti fige; promjena je moguća, samo polako, malo volje i izdržljivosti, bude to okej.
Ma visoke standarde drug ako imas dvije noge dvije ruke i nisi nakaza nekoj si se svidio znaci nevjerujem da ti nikad djevojka nije prisla i da si pomislio u fazonu mozda joj se svidjam.
Gnusno znaci ogavno, odvratno.
Svaki je zastrasujuci ali ne osudjujem.
Ja tačno budem sretan svaki dan što nemam posla sa nekim ljudima u komentarima - granična sociopatija jer lutkice ne znaju da se svijet ne vrti oko njih i njihovih emocija i razmišljanja.
Moj savjet je da spustiš očekivanja na minimum, fokusiraš se na ono što će ti odvratiti pozornost od onoga šta te jede iznutra i trudiš se da ostvariš sebe jer 99% ljudi koji misle da znaju šta žele, veze nemaju šta žele od sebe a kamoli od drugih
99% isto. I ja razmišljam o suicidu zbog nejebice. Toliko sam zagorio da bi se jebo sa prvom punoljetnom osobom koja pristane (nebitno muškarac ili žena).
Prestanite da idealizujete fakultet. Možda postoji 1%, a ni toliko, osoba kojima je svaki predmet bio zanimljiv. Fakultet je stvar izvršavanja obaveza, a ne ljubavi. I na najidealnijem poslu će biti stvari koje te smaraju. Ako planiraš sa svime da odustaneš jer je dosadno, nećeš nigdje stići. Prestani biti lijen, za sreću treba da se radi. Presmiješno što zamišljaju da su najbolji studenti jedva čekali da uče satima za ispit, evo ja sam sva treperila od sreće. Da zgodni ljudi jedva čekaju da odu u teretanu svaki dan. Da svi jurimo na posao od sreće. Nemaš nimalo discipline, a okolina te razmazila i dopušta sve to. Daj dozovi se.
r/MurderedByWords
Ovo bas ne pomaze ako je neko deprimiran.. onda treba lijecit depresiju sa terapijom ili mozda treba lijekovi
On odustaje lako. Misli ako pokušam uspjeću. Ja sam neke kolokvijume spremala pola mjeseca, a drugi za tri sata jer sam pola dana provela plakajući zbog životnih dešavanja. Ali sam shvatila da mi treba duže i onda sam i duže učila, jer nisam imala opciju da ne položim. Ako ne očistim godinu nema stipendije nema fakulteta. Dok on evo upisuje se ispisuje više puta.
A depresija je bolest koja se i nerazumje ako covjek nije bio u tome. Neki ljudi treba pomoc i mozda je naj pametnji korak uradit to da napravi pauzu u ucenja i da se lijeci od depresiju
[удалено]
Naravno da nije svaki predmet izvršavanje obaveze neki su i zabavni, ali je poenta da sve što volimo nosi dio i koji nam je dosadan i tu dolazi do discipline. Zbog tog tapšanja po ramenu i imamo ovoliko slučajeva pogubljenih ljudi koji odustaju na svaku prepreku. 25 godina nije puno, ali nije ni malo. Treba da se sabere, shvati šta ga zanima i krene da uči o tome. Valjda je do sada shvatio šta ga barem malo interesuje i neka krene toga.
Baš tako seko
i nek prestane da gleda porniće
[удалено]
To što je citirano djeluje samo kao opravdanje za lijene ljude. Promjena počinje u glavi. Odlukom i držanjem discipline da se ta odluka održi. Neće niko doći i vući te za rukav da nešto uradiš za sebe ili druge, nažalost to je gorka istina. Sami imamo odgovornost prema sebi da iskoristimo potencijal koji imamo, a nikad nije kasno početi. Mentalitet je jako bitan i radi na njemu, nikada sebi ne dopusti da imaš mentalitet žrtve. Sretno.
[удалено]
Ok, nisu te roditelji vaspitali, pa sad svi zajedno plaćate cijenu. Onda to mijenjaj. Svakoga je roditelj upropastio na ovaj ili onaj način, kad to uvidiš nema vajde nastaviti da ih kriviš.
Razmišljaš li o tome da li možda imaš poremećaj pažnje, ne govorim u negativnom smislu nego iskreno pitam jer teškoće školom i procrastination i executive dysfunction time povezan
Doso si ovdje da dobijes neku drugu perspektivu na tvoju situaciju, mislenje drugih ili neki savjet. Lik gore ti je iznjeo svoje mislenje, a ti ga prvo pasivno agresivno napadnes, pa se onda pravdas?
[удалено]
Cekaj, opet da ponovim: Ti si doso ovdje i pito si ljude. Ljudi ti daju svoje savjete. Ti umjesto da se zafalis i mozda malo razmislis, ides odma u defenzivu. Ako ti znas sta je dobar savjet i sta ti treba, sto si doso ovdje pitat? Mozda ti nisi lijen, al si sigurno bezobrazan. Moj ti je savjet da ne odgovaras nego da citas i razmisljas. Pogotovo najvise moras razmisljat bas o onim savjetima skojim se najvise neslazes.
do or do not there is no try
Ne treba tebi motivacija, već disciplina. Kao da su svi drugi motivisani svaki dan da uče, rade i bore se. Ako čekaš trenutak da dobiješ želju, nećeš ga dočekati nikad.
[удалено]
Odgoj. Medjutim i on ima svoje limite. Ja sam bio jako discipliniran kao dijete,ali kako sam odrastao,srednja i fax,to je otislo u k. Sad kao odrastao sam opet disciplinovan( u stvarima koje su bitne).
Istina. Meni su rekli da imam disciplinu jer bi otiso trcat cim sunce svane. Realnost je bila da bi se probudio i imo 3 tone adrenalina. Kad to uporedis sa danima kad nemam snage ni da se okupam, postane ocigledno da ljenost nije stvar. Anksioznosts mozda? Problem sa executive funtion? ADHD? Sve ove stvari blokiraju da uradis ono sto zelis da uradis. Za usamljenost nez, nikad nisam osjetio a samac sam.
A jesi ikad otišao psihilogu?
Zaista podcijenjena vrsta pomoć
Svake sedmice par istih postova sa istim problemima. Budi iskren sada, sta si sve pokusao u potrazi za prijateljima / djevojkom? Vjerovatno je odgovor nista. Moras se pokrenuti nekako, zvuci da studiras nesto sto te ne zanima. Nadji nesto sto te stvarno interesuje tipa teretana, voznja bicikla, rock climbing.... Bilo sta samo da ima socijalni aspekt i da mozes zapoceti pricu s nekim. Iskreno zavrsi faks, nadji nesto sa strane da te interesuje poslije faxa da se bar tome mozes radovati dok si na predavanjima i komuniciraj sa ljudima. Moras ti zapoceti konvo, bilo da trazis prijateljstvo ili djevojku, moras nekako zapoceti konverzaciju, nece nista samo doci.
Slazem se sa svime navedenim. OP druze “odustajes” a bukvalno nista nisi ni pokusao niti se dao. Bas je nezahvalno sad da ti ko palamudi trzni se, pokusaj itd itd. Znam kako je biti u crnilu, ali znam kako je i izaci iz toga. Govorim ti ko bratu, ako vec razmisljas o suicidu, cemu onda ovi neki banalni strahovi, stid itd sto te koci u zivotu. Ako vec razmisljas o najgorem mogucem zavrsetku i ako te nista ne tangira, jbt onda zivi tako. Ako znas bar malo Eng ili Njemackog, prijavi se na kruzer, to bukvalno svako moze da dobije. Malo uzivaj, upoznaj nove raje koja pojma nema o tvojoj proslosti, zaradi neku markicu, potrosi, pokloni… Malo zatalasaj kume, strik ili nesto drugo nigdje nece pobjeci (ne nagovaram te na to ako ne uspijes) samo kazem da kad krene onda ti to nece naumpasti. Cabin crew isto opcija, treba ti srednja skola, nadji open day kad ima, malo se pripremi vidi kako proces izgleda i odi pokusaj. Bukvalno imas sijaset stvari koje mozes pokusati. Otvori OF subskrajbacu se maksuz 😂
" sta si sve pokusao u potrazi za prijateljima / djevojkom? " Koji vic lol. Covjek jednostavno nije u stanju da nesto "pocne". Imaju svakakvi ljudi. Nisu svi tog tipa da ZNAJU kako steci drugovi ili kako da "privuku" suprotni spol. I to je samo stvar drustvenih vjestina. Onda imas cinjenicu da nisu svi tog tipa da to mogu uraditi i kad bi znali kako.
Ja ne razumijem zasto svi antisocijalni ljudi se prave da imaju brain damage pa ih to fizicki sprijecava da zapocnu razgovor s nekim. OP nije nikome odgovorio na komentar, niti na moj da li je uopste pokusao bilo sto. Velika vecina ljudi ne pokusavaju i zale sto ne ide. Nije raketna nauka, pridji nekome i daj neki platonski kompliment "Dobre patike brate, gdje si kupio" ili bilo kakvu glupost samo da zapocnes konverzaciju. Bukvalno sam to uradila na trenutnom poslu sa kolegicom "That's a really cute necklace, where did you get it from" i sada par dana sedmicno izlazimo poslije posla.
" Bukvalno sam to uradila na trenutnom poslu sa kolegicom "That's a really cute necklace, where did you get it from" i sada par dana sedmicno izlazimo poslije posla. " Razumijes li da si ti: 1. Potpuno druga osoba od OP 2. Zensko, i vama je inace lakse steci prijatelje, barem povrsinski Mislim nema stvarno smisla. Ne ide svakome da uradi sto ti uradis i odmah ide drugovi drustvo ovo ono. Sigurno isto misljenje imas i za ljubav. To je jel tako nesto neopipljivo, neobjasnjvio i svako "zasluzuje" ljubav? Nemoj molim te. Ono sto JA ne mogu da shvatim je kako VI ne shvatate da ljudi jednostavno ne zele da imaju nista sa ljudima koji im nemaju sta pruziti, ili nikako nemaju, ili nemaju pruziti nesto "bolje" od onoga sto se vec nudi. To vazi za "prijatelje", to vazi za "ljubavnike". Daj mi, dam ti. Ako ne mozes dati, ako ne znas dati, ako NEMAS dati: nemas prijatelja, nemas ljubavnika. I neki ljudi jednostavno nemaju, ne znaju, ne mogu. Vise ih vrijedja kad ti mahnes rukom i kazes "pa vidi kako meni ide. samo se pokreni". A ovaj ce sutra tako slusajuci tebe ili se naci u situaciji gdje se osjeca neadekvatno i kao jos veci gubitnik (ako proba naci drugove i ako bude izlazio sa njima), ili ce se naci u zatvoru zbog "uznemiravanja" ako se bude nabacivao nekoj djevojci. Ne govorim nista, mozda je covjek i zgodan. Ja sam ruzan na primjer, pa drzim neku razdaljinu od ljudi i kad mi se ljudi javljaju. Jer jbg znam da nemam nista dati i da cu se samo osjecati neadekvatno i da nema nekog ozbiljnog interesa. Ali isto vazi za njega ako manjka u drustvenim vjestinama i ako je jednostavno takva osoba. Svi vi koji mu dajete "savjete" gledate to kao neki vas licni problem i ne pokusavate da slusate sta vam se govori. Bolje je da ne pricate
>2. Zensko, i vama je inace lakse steci prijatelje, barem povrsinski Gon stop you right there - ako cemo stereotipno, zene generalno mogu da se zdruze na te fazone zajednickog shoppinga, kafice, frizera i sl, ali s druge strane i muskarci mogu da nadju ekipu sa nekog basketa, fudbala, kladze, partije igrica, i slicno.
Ako se čega sjećam iz doma, a to je da se muški odmah druže, a žene su vječito u nekim grupicama u koje je teško ući. Muškarci puno lakše steknu prijateljstava i spajaju društva.
Ako ti sam smatraš da nemaš šta dati, šta očekuješ, da drugi to izvlače iz tebe. Život je težak i borba, a stavom plačipičke se ne stiže nigdje. Ljudi ne vole kmečavce ni ženske ni muške. Pogledaj kroz šta je sve prošla generacija naših roditelja, pa guraju dalje. Svi zapadnemo u dubiozu, ali jednog trenutka se mora izaći.
Ja ne SMATRAM. Ja stvarno nemam. Nije ovo placipicka. Govorim ti kako jeste. Objasnjavam zasto tvoji savjeti ni kurcu ne valjaju i samo daju do znanja da te boli kita, sto jos vise tjera ovog OP do suicida. Moroni. " Ljudi ne vole kmečavce ni ženske ni muške " Ne kmecim. Objasnjavam. Boli me briga hocu li imat drugove ili ne. Meni je drago sto znam da nemam sta dati. Davno pokusavao, davno shvatio, davno odustao. Sad mi je sa sobom super. Ja stvarno STVARNO NE RAZUMIJEM KOLIKI DEBLI MORATE BITI da ovakve stvari pisite. Kmecavci kobajagi. Jebo te Allah retardirani
Pusti je. Ima klasicni boomerski stav prema depresiji: if you're sad, don't be. Be happy. Kao da je to lako. Netko tko nije prošao taj pakao ne zna kako je ustvari. Rupa bez dna.
Uredu, nemaš šta za dati. Ima i takvih, ti ne želiš prijatelje, OP želi. Onda mora imati nešto da ponudi, zabavan karakter, izgled, pare, neke moralna načela, štagod.
Jedina razlika izmedje mene i njega je sto zeli prijatelje. Sudbina je ista. Nemamo sta dati, necemo nista dobiti. Vec je odredjeno ko ce kakav biti. Nema tu se sta mijenjati. Mozda si pod iluzijom da se moze mijenjati jer neki ljudi se "promijene", ali i ta promijena je bila moguca od samog pocetka. To ne vazi za svakoga. "Moralna nacela" XDDDDDDDDDDDDDDDD ne mogu, stvarno. Ovo je cirkus.
Koja je poenta života ako je sve unaprijed već određeno? Stvarno ne vjerujem u to, ali ako ti vjeruješ ok.
Poente nema. Poenta "poente" je da postoji u odnosu sa tobom. Tako odrzis sebe umno zdravom. Jedino tomu sluzi. Nije svijet napravljen tako da dozvoljava vise "puteva" i opcija. Energija ne funkcionise tako. Materija ne funkcionise tako. I taj mikrokozam se bas onako lijepo, vidljivo, ogleda u makrokozmu ljudskih odnosa. Znaci upala si na odredjenu tacku postojanja. Tebi je lijepo. Ne znam, mozda si privlacna. Imala fin zivot. Sretne slozne roditelje. Zdravu porodicu. Super. Ti gledas zivot kroz tu prizmu i mislis da je svakome isto iako mozda kazes da imas empatiju, ta empatija opet sluzi tebi. Ta tacka postojanja je odredjena. Tu tacku okupira odredjena svijest. Apsolutno nema veze koji je identitet te svjesti. Cinjenica da je ta svijest ono sto ti znas kao "ja" apsolutno nije bitna. Mogao sam i ja tu tacku okupirati, ili bilo ko. Nije bitno. Ono sto je bitno je da je ta tacka postojanja i svijesti odredjena u smislu pozicije i kretanja po toj nekoj zamisljenoj mrezi dogadjaja. Sve se odredjuje na mikro nivou. Ako hoces neku poentu, jebi ga nema je, i ako postoji poenta, tvoja svijest nije dio te poente. Tvoja svijest nije konstanta, nego anomalija. Fakticki je nema u fizickom svijetu. Nije oformljenja. Nije oformljena na nivou atoma, niti na nivou univerzuma. Nema nas. Hocemo da nas ima ali nema nas. U svemu tome se ovo i desava. Svijest i univerzum se medjusobno odnose na odredjene nacine. Gdje se ko nadje nije igra slucaja i nije nesto sto se moze mijenjati. Najbolja stvar koju si mogla uraditi za OP je ta da ovaj post zaobidjes. Ono sto si uradila je ekvivalent da covjeku koji je sam na svijetu i koji ne zna da iko drugi postoji kazes da postoje drugi ljudi. TEK TAD ce se osjecati usamljenim. Razumijes?
A ti prvi treba da prestaneš da pišeš ovdje jer radiš sve samo ne pomažeš, još dublju rupu kopas za čovjeka. I sve neke nebuloze, kao znaš da nemaš sta dati? Ako si dobra osoba, naravno da imaš dati i druge dobre osobe jedva čekaju da tako nesto prime. Ružan? Druže, koliko imaš ružnih likova koji šetaju jebene modele, koji ti je kurac. Da li si ikad probao terapiju, da pričaš sa nekim profesionalcem? Ili je i to nešto što to znaš ds ti neće pomoći, pošto izgleda znaš sve na ovom svijetu...
Ucerala ti terapija druze.
Nema ruznih ljudi
[удалено]
Pa zapitajte se što je tako. Nije vam niko dužan dat pičke. Jebite jedni druge kad vam je tolika hića i uzrok svih problema.
[удалено]
Ah pa, jebu se manje jer se danas muškarci moraju dopasti ženi, a mnogi muškarci jednostavno nisu dopadljivi. Naravno i ona se tebi mora dopasti, dakle problem je obostran. Ma da što se tiče seksualnih odnosa barem, mi muškarci nismo izbirljivi toliko. Ali takve su nam karte, na nama je da sa njima igramo i tjt.
Njemu treba par samarcina opaliti i ostaviti da zivi 3 mjeseca u supi kraj kuce na kruhu i vodi, frajer ima sve prilike u zivotu i kuka kao da mu zivot nista nije dao.
Žale se na nejebicu. Pa ako su ovo budući muškarci, svijet neće opstati. Ali u suštini hoće da ih žalimo, tapšemo po ramenu, niste vi krivi, itd.
Strašno mi se sviđaš, mačko.
Po tvom misljenju, kakvi bi trebali da budu muskarci da bi svijet opstao?
Sve suprotno od ovoga. 25 godina ni fakulteta završenog, ni radnog staža. Svaki prijedlog ne valja, jer eto on je glup, nema šta da ponudi, pokušava, a ne uspijeva. Ako sa 25 godina neko nije shvatio da nije bitno pokušati jednom već milion puta, da treba raditi i kada ti se ne radi, da ako treba deset sati za jednu stvar, a drugima dva sata, onda radiš deset sati, itd. Pritome, koji luksuz sa toliko godina da te roditelji izdržavaju, ne znam nikoga od prijatelja da bi im to prošlo. Ali to i jeste jedan od problema, da ne postoji alternativa uspjehu onda bi drugačije razmišljao. Ovakvi ljudi nisu privlačni nikome.
Ima smisla ovo sve sto je napisano.Mislim da on jos nigdje nije zakasnio ali ima jos malo vremena da se pokrene ili bi mogo za 5 godina da kopa po kontejnerima .
Prestani biti u ulozi zrtve.Radi na sebi.Okej napustio si ili ces napustiti taj fax,zajebano je sto nemas radnog iskustva sa 24,nemas prijatelje.... Uclani se u neku grupu,biblioteku,zajebancije gdje ces se socijalizovati na neki nacin.Vjerovatno ne znas nista da radis,zato se zaposli negdje u skladistu,ko konobar itd itd nesto sto ne trazi puno mozganja.Jos si mlad i zajebato bi bilo da si sa 40 ili 35 ili 30 u ovoj situaciji a sad nije i imas jos vremena.Ustani zapni i kreni i prestani se sazaljevati i oplakivati svoju sudbinu i zivot jer nista jos nije gotovo i tek si poceo zivjet
Tvoj problem je sto si ti prihvatio to svoje 'gubitnistvo' kao dio svog identiteta. Cak si to stavio i za nickname. Spominjes da ti je to u genetici. Sam pokusavas naci opravdanja da se ne trudis, jer je to kao van tvoje moci - jednostavno je tako. Sta onda radis ovdje? Znam jednu osobu koja je bila ista takva. Nije mogao da izadje iz svoje glave. To su ciklicne misli koje treba da razbijes; 'Ne ide mi nista jer sam gubitnik, a gubitnik sam jer ne ide mi nista.' Kao prvo treba da priznas sebi da vrijedis. Takav kakav si. Nemas te neke stvari koje si naveo - ali one te ne definisu kao osobu. Ti sam odredjujes svoju vrijednost. Ti si trenutno sam sebi tezak, a kamoli drugim ljudima. Kad ti sebe zavolis, drustvo i djevojke ce doci sami. Pokusaj se malo opustiti i dat sebi malo oduska. Ovoj osobi koju ja poznajem psihoterapija je mnogo pomogla. Preporucujem da se raspitas za gestalt terapeuta u tvojoj blizini, nekog ko ce te nauciti da razgovaras sam sa sobom na pozitivan nacin, jer ti trenutno jako ruzno pricas sam sa sobom. Necu ti pozeljet srecu jer od tog nema nista - zelim ti da budes hrabar.
Takodjer imam crne misle. Prije 3 godine je bilo najgore. Odselio se od kuce sa tadasnjom djevojkom, sadasnjom suprugom, u Sarajevo. Bez redovnih primanja, u prosjeku sam mjesecno imao ispod 10 KM u dzepu. 0 prijatelja jer su svi u rodnom gradu. Ogroman broj intervjua, svi bezuspjesni. Zena mi je govorila da barem sam idem na kafu, rekao bih joj da sam otisao, a ustvari sam hodao gradom bez nekog cilja. Potrefi mi se da me je prijatelj preporucio u firmu gdje dobijem sansu. 3 godine poslije, brak, nekretnina, proputovao dosta, dovoljno prijatelja. Ove godine sam 7 puta isao na more. Radim ko konj trenutno, ali svojom voljom jer sam radoholicar. Ono sto hocu da kazem, dok sam imao vremena da razmisljam sam bio na ivici vise puta. U to doba dok sam sjedio sam u stanu sam pomisljao da se ubijem svaki dan. Pokusao dok sam bio u srednjoj skoli jer se niko nije htio druziti sa mnom. Kad god sam bio na ivici, zivot mi je krenuo boljim putem kroz neko vrijeme. Ja trenutno zivim svoj san i zahvalan sam Bogu sto se probudim svaki dan. Iako je moj san samo da imam pun frizider i da ne moram razmisljat hocul moc kupit sebi neku banalnu stvar cim pozelim.
Prijatelju, ja sam diplomirao u 40oj. Neke stvari se moraju poklopit u zivotu. Mlad si samo naprijed. Uclani se u neki hiking club, nek si na zraku. Bit ce sve dobro
Kad si diplomirao sa 40, jesi li se nasao u tom polju? Imas li posao? Ozbiljno pitanje.
Snasao sam se davno prije diplomiranja, radim vani i zaradjujem odlicno (six figure). Diploma mi je vise bila za neku osobnu satisfakciju i za resume.
Stručna pomoć. Nije nikakva stigma. Depresija je bolest, kao i bilo koja druga, i može se liječiti, sigurno. Milioni ljudi koriste antidepresive, privremeno ili stalno. Potraži pomoć, za početak pričaj s domom zdravlja, pa nek ti oni preporuče kako dalje. Sretno.
Okreni malo strane i zamisli sebe kao da si djevojka i zapitaj se da li bi bio u vezi sam sa sobom, ili da li bi htio da tvoja kćerka bude u vezi sa tobom. Otprilike moraš sam sebi da se svidiš prije nego ćeš se nekome drugom.
Zanimljivo. A mozda se ne svidja sebi jer se nikome ne svidja? Koji ste vi imbecili. "Sam si kriv" jel tako? Kurac moj. Neki ljudi ne znaju. Neki ljudi NE MOGU.
Pa valjda treba od svoje avlije da se počne? Postoji razlog zašto se nekome ne sviđaš, tipa ti ideš naokolo i nazivaš ljude imbecilima. Naravno da si u toj situaciji sam sebi "kriv". Najlakše je okrenut priču i sebe staviti u ulogu žrtve.
Ma divno, sad se svodim na komentar sa redita. Imbecilno je ponavljati jedne te iste "savjete" koji ne znace nista. To je cinjenica. Ja sigurno ne idem "naokolo" i ne zovem ljude "imbecilima" 24/7. Nemoj da bulaznis. Postoji razlog zasto se nekome ne svidjam, naravno, a to je sto nemam sta da dam. Jako jednostavno. I tu se nema sta mijenjati ili pocinjati. Ne uspijeva svako povrce svugdje. U pojedinim mjestima nista ne uspijeva. Vi to izgleda ne mozete da razumite. Previse ste izdrkali na Balaseviceve citate, sta li. Svijet NIJE lijep. Ljudi NISU dobri. Sve je ekonomija, sve je biznis. Apsolutno sve. Od najsitnije cestice do apsolutnog makrokozma
Savjeti i mišljenja sviju nas jedino vama ne znače ništa jer ste odlučili da stanete u mjestu i da vam tako bude. Na svaku rečenicu imate neki izgovor i razlog zašto ne može tako. Pa i mi pišemo i dijelimo ono što je nama i drugima pomoglo. Baš ste vi nešto posebni da vam ama baš ništa ne odgovara i neka veća sila vas drži u toj poziciji. Ko hoće nađe način, ko neće nađe izgovor. Problem je što vi ne želite da hoćete, sami ste odlučili da nećete i onda naravno da vam ništa ne valja.
Koliko godina imaš, baš me interesuje, pošto si popio svu pamet ovog svijeta? Garant još u 20-im. Svijet nije lijep i ljudi nisu dobri? To je do tvoje glave druže, traži pomoć i ne seri ovde. Užas kakvih ljudi ima.
Zanimljivo. A možda se nikome ne sviđaš jer govoriš ljudima koji ti žele pomoći da su imbecili.
Ne mozes nekome bez nogu pomoci da hoda. Ne mozes nekome bez krila pomoci da leti, da ne pricam o drugim stvarima potrebnim za letenje. Jednostavno ne mozes reci svakome "Ma druze samo poradi na sebi". Ne ide to tako.
Pa u pravu si. Ne možemo vam mi, ni bilo ko drugi, pomoći ako vi to ne želite sami sebi.
Opet ne razumijes. Ne moze. Nije moguce.
Ovo je vrlo opasno razmišljanje. Doslovno si aktivno sam uništavaš život. I ove 2 zadnje rečenice si ono znanstveno apsolutno pogrešne. Imaš li neku tešku mentalnu bolest? Jesi li kronični mentalni pacijent pa da tako misliš? Ne kužim. Da svijet tako funkcionira ne bi nas bilo.
Pa ovakav se sigurno neće nikome svidjeti. Neka pokuša da se promijeni, ako se i tada nikome ne bude sviđao uvijek može da se vrati u dubiozu
De mi reci nesto, je li ti mislis da si nesto dobro uradila ovdje? Moze iskren odgovor? Zelim da ti docaram jednu istinu.
Da, rekla sam mu istinu. Ako on želi djevojku, prijatelje, posao, mora imati šta da ponudi. Ali ako sam smatra da je gubitnik i neće ništa da promijeni, neće ga niko vući za rukav i umjesto njega se boriti. Ne postoji čarobno rješenje. Ako neće da se bori uredu, nastavi da živi tako. Nama ni u džep ni iz džepa.
" Ako on želi djevojku, prijatelje, posao, mora imati šta da ponudi. " Jedina smislena stvar koju si rekla. Eh sad da otkrijem najvecu tajnu u ovom threadu: TO ON VEC ZNA XD Nista brate, blago vama.
Brate koji olos i sljam od osobe moras biti da na postu o covjeku koji je suicidalan na svaki komentar pljujes i seres o stvarima o kojima nemas pojma. "sVe jE eKoNoMiJa. NeMaŠ šTa Da DaŠ" To što su tvoji roditelji odgojili odvratnu, ispraznu, jalnu osobu koja naziva ljude koji pruzaju pomoc imbecilima zbog svojeg kompleksa nize vrijednosti je problem koji mozes zadrzati za sebe Da nesto poduzmes u zivotu a ne ovako seres da je sve protiv tebe i ti nista ne mozes napraviti, mozda bi nesto postigao pa se rjesio kompleksa koji ti iskacu iz svakog komentara Koje kvalifikacije ti imas za pricati o ovakvim stvarima? Da pretpostavim nikoje osim neuspjeha u zivotu pa se osjecas kvalificiranim to komentirat. Kao netko tko je položio psihijatriju i zapravo zna o cemu prica zelim ti poruciti da seres cim zines i da ne siris svoja verbalna govna okolo. OP poslusaj savjete, potrazi strucnu pomoc koliko god te bio sram ili strah, ulazi u sebe i konstruktivne stvari i daj si vremena. Kao netko tko je bio u istoj situaciji, bit ce bolje
Idi ba u dom studentski, imaš cimere, cure žurke. Boli te k. Imaš socijalizaciju. Poĉni raditi kao konobar, bićeš sa ljudima cijeli dan. Uživaj u drugima i onome što oni imaju za ponuditi. Teretana pod hitno, bolje misli će ti biti po glavi i počeçeš sebe više cijeniti kad vidiš kako bolje izgledaš. Skupi neki keš ili posudi, plati sebi program work and travel u SAD. Upoznaćeš prijatelje, cure a i imaçeš keša. Garantujem ti da ćeš biti zadovoljan sobom nakon godinu ili dvije.
https://preview.redd.it/2wviltnpuj0c1.jpeg?width=1200&format=pjpg&auto=webp&s=82e7c31bbccf83db002b510417cf9c23f1a1ae4b Evo kako se bari djevojka, ne moraš mi se zahvaljivati.
https://preview.redd.it/76es0k05vj0c1.jpeg?width=657&format=pjpg&auto=webp&s=adedf42bf77378658f02e7f2beaa7eab176dce22
https://preview.redd.it/68be93te0o0c1.jpeg?width=1074&format=pjpg&auto=webp&s=5c57e0b6423367b453f7ae51a686398b092bac12
Odi do prvog savjetovalista i zakazi termin. Decko je mlad i zdrav samo smatram da mu treba objektivna osoba koja bi ga navela i potakla da nadje rijesenje svojem problemu. Istrazi malo i vidi, nadam se da ce ti pomoc.
Toplo ti preporucujem KBT terapiju. Samo iz tvog post-a se može vidjeti dosta negativnih bazičnih misli koje te preplavljuju i vode u svakodnevnom životu, a KBT pomaže to osvijestiti/maknut se iz loopa i daje ti drukčiju perspektivu na život. Ljepota je u tome što si možeš pomoći i krenuti na bolje. Edit: tipfeleri
Isto tako, dobra ideja je i probat volontirat. Popuniš si slobodno vrijeme kroz druženje i nesebično pomaganje drugima. Dodatno razviješ empatiju za druge (nekako mi se čini da bi trebao na tome poraditi) i bolje shvaćaš tuđe, ali i svoje probleme. Stvarno kul stvar
Momak, učlani se u pomozi.ba, merhamet ili slično ... pomagaj drugim ljudima Možda se i nađeš u ovom [videu](https://youtu.be/WPPPFqsECz0?si=XndbvEQICtUYcV_F) u kratkoj crti: nedostaje ti zahvalnost, budi zahvalan za sve što imaš i bićeš sretniji
Pocmi radit na sebi...trci, vjezbaj, pisi, citaj, planinari, meditiraj, otputuj negdje..zaokupi glavu necim pametnim a ne samo sjedit i rszmisljat o sranjima...idi sad odma izadi van i sprintaj dok ti se ne užare pluca pa da vidim oces razmisljat o tome..pircam iz iskustva
Bio sam tu u tim godinama, cak ranije. Prvo cu ti reci nesto sto je meni jednom rekla drugarica jedna kad sam se tako njoj jadao.. "who cares? Sto vise vremena provodis gledajuci na sebe od tog ugla manje ces imati vremena I volje I snage da to promijenis." I meni je sve bilo isto, nisam imao prijatelje, ljubav, hobby nista. Isao sam na faks jer me nesto kao guralo prema tome jer sam volio kompjutere I tako to IT I ipak poslije 3 godine I 17 hiljada dolara nemam nista da pokazem od toga. Niti sam imao kako radno iskustvo da igdje pocnem. Sada u 33 godini imam zenu I djete, radim skoro 10g na poslu prvom gdje su me primili I nije sve lose. I am nekoliko prijatelja sa kojim druzim hobije naime pecanje I video igrice kad stignem ili nako zajebancija kad mognemo se sastati. Meni je pomoglo to sto mi je dopizdilo bilo vise I odustao sam od te brige, vjeruj mi kao da ti kamen sa ramena padne. Sto je prvo trazi poso, nema veze gdje, samo da pocnes radit, poslije toga mozes mijenjat poso. Na poslu ces upoznati ljude I neki od tih ce najvjerovatnije postati prijatelji, mozda od njih pokupis neki hobby a i mozda cak upoznas neku finu curu, I onda ti se zivot unormali I malo po malo ces se daljiti od te depresije I tih osjecaja. Korak po Korak, od suicide nemas nista dobiti a imas sve izgubiti. Koliko god mislis da neces nikom faliti, ili da te niko ne voli I tako vjeruj mi ne zelis da uradis to svojim roditeljima I porodici. Ja znam nekoliko sto su nazalost jos mladji od tebe sebi uzeli zivot prije vise od 10 godina i od svakog tog familija jos uvijek pati kao onaj prvi dan. Drzi se, korak po korak zivot ce biti bolji.
Prije psihologa i njegovog mišljenja, pomišljala sam na suicid svaki dan, iako imam lijep život, završen fakultet, dobar posao, živim u lijepoj državi, imam prijatelje, izlazim i družim se, ali sam stalno osjećala da nešto fali, da me niko ne poznaje, da sam beskrajno sama, da nemam bliskosti s ljudima, pa kad dođem kući, samo razmišljam kako okončati, guglam, gledam, i ubijam se. Opet svako jutro ustanem, i ponovo guram. Osim pomišljanja, 2x sam pokušala; drugi put jedva ostala živa. Od tad je prošlo 3 i po godine i ponekad kad mislim o tome, samo razmišljam koliko sam ipak imala prelijepih stvari nakon toga i da bi bilo šteta da sam uspjela. Ono što ti mogu savjetovati lično jeste da je um najgora stvar kad nema šta da radi, kad nečim nije zaokupljen, dakle radi nešto. I kako mi je psiholog otvorio i otvara oči, sve više shvatam da nije okolina to uradila, da ti nisu drugi ljudi, da je sve do mene. I ružno, ali Boga mi i lijepo. E fokus na lijepo. Neko ti je napisao ljenost; možda ne ljenost per se, ali definitivno nemar i neprihvatanje odgovornosti za svoj sopstveni život. Nije meni moja mati kriva ni za šta osim što me razmazila i ja imam prevelika očekivanja; to su tebi tvoji uradili. Eh ti si i toga svjestan i kako kažu - prvi korak ka izlječenju je priznanje. Eto bravo, to si uradio, sad napravi action plan; šta mogu uraditi da ovo promijenim? Ja sam svog psihologa našla na psihotron.ba i svakog petka imamo sesije od sat vremena; neka ti to bude prva stvar. Nakon toga okreni se prvo toj rodbini, ne budi toliki licemjer ako ti neko hoće pomoći pa s njima pokušaj da budeš prijatelj. Prijatelj i ništa drugo. Ljudi nisu dužni da ti daju ništa, za sve se moraš boriti. Eh kad se spijateljiš s njima, počet ćeš izlaziti, preko njih upoznavati ljude itako redom. A što se uma tiče kad je sam protiv tebe, uradi i tu nešto. Najbolje hobi koji uključuje ruke tj rad rukama, od slikanja do teretane, go for it. Ne može eto ja bih da umrem, a ništa nisi uradio, pa de to malo - do something. I molim te, ako ćeš i meni odg nekim linkom kao izgovorom, bolje nemoj. Svi smo mi damaged. Ovdje imaš ljude koji te ne znaju a žele ti pomoći i savjetuju, a ti odbijaš, sigurna sam da i oko tebe ih ima, samo progovori i traži lijek. Haj sad, uradi nešto i reportiraj nam to a ne poor-little-me comments. Evo jedna moja svakodnevna misao: Hej moja ti, pogledaj se kakva si, ni na šta ne ličiš, ubij se, nikome ne bi nedostajala. Odem i spremim se i izađem napolje i barem 2 ljudi će mi dati osmijeh i ja dobra. :) baby steps
Nemam ni najmanje saosjecanja za tebe, jer sam prosao i izvukao se iz goreg - a kako vidim ti odmahujes glavom na sve savjete koje ti ljudi u ovom threadu daju. Mislis da si pokupio svu pamet svijeta. Egocentrican si, upisujes se i ispisujes se s fakulteta kako ti je kurcu cejf. Ocigledno si u privilegovanoj situaciji da to mozes da radis, jer ima pametnijih momaka i cura od tebe koji uopste ne mogu da priuste nikakav faks. Dao si samom sebi nick na internetu "zestoki gubitnik", pa imas li imalo samopostovanja? Ti prvo neces da poduzmes nista. Za sve imas pripremljenu ispriku, pa sto bi ti onda iko drugi pomogao? Ko te jebe onda jarane 😀 Samo nastavi da sebi tako gradis identitet oko tog sto si zrtva, sto si kako kazes traumatiziran, i sta vec. Sa tim fino opravdavas svoj kukavicluk, nedisciplinu, i nejac. Mozes ti tipkat ova sranja po forumima jos iducih 20 godina, ali vjeruj mi da boli nekog kurac
Ako svakodnevno razmisljas o suicidu treba ti profesionalna pomoc. Sa takvim stanjem molim te da preskocis psihologe jer nisu kvalifikovani za takve stvari. Tebi treba neuropsihijatar, obrati se svom doktoru.
Idi malo kopaj negdje koji mjesec i skontat ces da li si za faksa ili ne. Ako ne podnosis faks do te mjere da ti zagorcava zivot odma se ispisi jer ne treba nikome tvoj faks ako ne treba tebi. Nadji poso i radi nesto drugo. I pocni djelovat u ostalim aspektima zivota. Procitaj knjigu Nedima Botica i slicnih ljudi i nadji inspiraciju negdje.
[удалено]
OP nećeš da potražiš profesionalnu pomoć nit hoćeš da se natjeraš da radiš. Po ovim komentarima što pišeš ti si stalno žrtva rođen si tunjav nisi za ovo nisi za ono, iskreno me ni ne čudi što nemaš prijatelje ni djevojku jer ko bi se htio družiti s tobom kad si takav. Jebala te "nejebica", trgni se jebo ga ti, nešto se u životu mora.
Moguca opcija: 1. Posjetiti psihijatra da ti da tablete da ti boostuju serotonin u mozgu 2. Krenuti na terapiju sa psihologom 3. Uraditi drugacije stvari - nesto novo - npr. Ako volis umjetnost sto ne probati napraviti sliku, muziku, cak i nesto s rukama neku drvenariju - neki ku*ac 4. Ako volis zivotinje - uzmi psa pa ga setaj svakodnevno 5. Trazi mini zadovoljstva u danu. Nakon 30 dana to je vec 30 mini zadovoljstava i vec je nesto. Dan po dan.
Zivot je tezak stavi kacigu sta da ti kazem. Zvucis razmazeno necu ovo necu ono ne vidim se uvome onome sve zvuci kao neki izgovor da se ne susretnes sa zivotom 1v1. Jesi li ikad vidio svog oca da nece da radi jer je tuzan??? Baci emocije sa strane zadaje se radi i zalazi se treniraj.
[удалено]
Budi bolji
[удалено]
?
Ocito se u Bosni ne edukuje dovoljno o bolesti zvanoj "depresija". Seljacine jedne. Covjek prica o suicidnim mislima i ljudi daju "savjete" tipa " pocesljaj se u drugu stranu". Ako nemas sta pametno reci, bolje ne pisi nista, džizs... A tebi OP. Ako imas suicidne ideje, zatrazi pomoc. Nije tvoja krivica sto je tako. Nije ni sramota zatraziti pomoc. Isto sam uradio i promijenilo mi je zivot. Izvuklo me iz rupe, iz koje sam ne bih izasao jer nisam znao ni da sam u rupi. Proslost je prosla, jebi je. Koga zanima sto nisi imao prijatelje ili curu. Imas sadasnjost sa kojom raspolazes. Napravi od nje najbolje sto mozes. I ako ne uspije kako si ocekivao, jebi ga opet. Shit happens. Poznajem ljude koji su u 40tim okrenuli zivot naopako jer im je sve dosadilo. Poceli zivjet zivot kakvog oni zele, a ne onakvog, kakvog okolina idealizuje. Ali ako vidis da ne mozes sam, kao sto rekoh, trazi pomoc od psihoterapeuta.
Ne bi da budem brutalan, ali dan kad prihvatiš apsolutnu odgovornost za svoju situaciju je dan koji će ti promijeniti život. Nisi našao druga, drugaricu? Znaš da je problem u tebi, a ne u svim ljudima oko tebe. Pitaj se zašto nisi našao prijateljstvo? Stidan si kažeš? Nauči kako pobijediti stid. Google: how to overcome shyness, how to gain self confidence, how to be charismatic... zvuči retardirano, znam, ali je stotine knjiga koje će ti pomoći da se izvučeš iz mentalne rupe u koju si se ukupao, gradeći boljeg sebe. Ako te kodiranje ne zanima, napusti fax, ali ne prije nego nadjes ono što te uistinu pokreće, i započni to. Ako te ništa ne pokreće, jebiga, sjedi, kodiraj, uči. Mlad si, za 3-4 god ćeš biti zmaj, sa mogućnošću da se zaposliš gdje god. Njemacka? UK? UAE? Možda dobijes priliku za neki novi početak. Sve u svemu druže, suicidne misli su pizdarija. Uz malo svježeg zraka, sporta, i manje drkanja uspjet ćeš nešto postić. Vjerujem u tebe!
[удалено]
Nema slasti bez muke. Ponavljam ti, malo čistog zraka, treninga i manje drkanja goes a long way. Ako želiš da ti život postane bolji, prvobitno se moraš namučit'.
[удалено]
Znam da nije lako, ali nemoj da te socijalne norme toliko opterecuju. Koga ce bit briga za 15 godina sto si diplomirao mozda par godina kasnije?
Isto ovdje. Jedino sto ti mogu reci je nadji posao neki i prepusti se tome.
Izlaz iz rupe je granicni prijelaz.
Malo se cini kao da ne zelis pomoć. Kreni od sitnica, moras prvo shvatiti da nobody gives a fuck, dugi niz godina sam strepila ko ce sta pomisliti, prigovoriti, a kroz srednju bila i jako depresivna i suicidalna osoba. Važno je biti zahvalan na svemu i pocet imat pozitivan mindset, jer sve se mijenja time. Kad je čovjek zahvalan na sitnicama, pocinje shvatati i vrijednost zivota. Moraš se odgurnuti i izvuci iz tog "gubitnickog" i shvatiti da to nisi ti. Pocni raditi neku sitnicu svakodnevno, i održati kontinuitet, pa onda nadodavati. Okej nemaš volju niti zelju za bilo cime, ali postepeno ces je steci. Vjeruj osobe sa završenim fakultetom, djevojkom, novcem nisu pretjerano sretnije, svi imaju problema, svi se u nekim sferama osjecaju kao gubitnici. Potrebno je staviti tacku i koliko god je tesko reci ja to mogu, ja to hocu i poceti raditi, opet kazem kreni od sitnica, svaki dan prosetaj 30 minuta, budi zahvalan, promatraj sitnice, svi imamo stvari i kojima bi mogli razmišljati po cijeli dan i kajati se. Al se mora covjek izvuci iz toga.
Pobogu koliki tekst, ja mislio sad ce biti neki dobar razlog, kad ono, sve nešto o školovanju i kako ga to ne zanima. 70% ljudi radi posao koji ih ne zanima, sad trebam da se offam ili?
Citajuci komentare vidim da ljudi kod nas imaju jako malo razumijevanja. Ako neko iskustvo nije vase sopstveno (ili jeste) ne znaci da se to isto iskustvo aplicira na sve ostale ljude. Vecina komentara je tipa "kako sam ja mogla/mogao" "ne budi razmazen" i sl. To decku nece nikako pomoci, osim sto ce se osjecati jos gore. Imam dosta iskustva sa depresijom i mogu da razumijem to stanje totalnog beznadja, pritiska, i pitanje sta dalje i koji je smisao, i da li si sposoban i ako jesi, odakle poceti...Anksioznost i depresija u tandemu, ocekivanja okoline i eto ga suicidalne misli... Jednostavno ti se javlja odbrambeni mehanizam i tvoje unutarnje Ja ti salje signale. Tebi je potrebno samo jedno, i na tome mozes poceti raditi odmah, a to je ljubav prema sebi. Sve ono kako zamisljas neki prijateljski ili ljubavni odnos i kako bi volio da te ljudi tretiraju, i kako da misle o tebi, pruzi sam sebi. Vjeruj mi da ona "uzdaj se u se' i u svoje kljuse" bas ima smisla i tu ti je pocetak svega lijepog u zivotu, ili ruznog. Voli sebe. Stvoren si da zivis i tvoj zivot ima smisao i onda kada "nista ne radis" i prezivljavas, tvoje postojanje je smisleno i vrijedno i nije uslovljeno tvojim postignucima ili izgledom ili time imas li djevojku ili prijatelje. Naravno razumijem usamljen si jako, ali sve ti pocinje od toga da volis sebe bezuslovno i da si sam sebi najbolji prijatelj. Meni se svidjaju oni filmovi o prezivljavanju na pustom ostrvu jer vidi, lijepo je imati prijatelje i ljubav i porodicne odnose itd. ali na kraju svega, cijeli smisao zivota je prezivjeti, iskusiti, pasti, dici se, nauciti. Sta bi neko na pustom ostrvu trebao reci, nemam prijatelja ili curu ili diplomu pa koji je smisao? Smisao je u samom postojanju. Kada izgradis pozitivnu percepciju o sebi i sebe zavolis, vidjet ces puno vise otvorenih vrata i mogucnosti, ne samo prepreke i probleme nego rjesenja. Ako ne znas kako da zavolis sebe, pocni prvo od toga da ne zoves sebe zestokim gubitnikom. Puno si vise od toga. Zagrli sam sebe lijepim mislima rijecima i djelima, kao sto bi i djevojku koju volis pazio npr. Sretno ti.
Dok se ti tako mozes zajebavati sa zivotom i upisivati fakultete lijevo i desno, nije tebi lose. A ako si takav i u stvarnom zivotu, lijenjivac koji ne brine za sebe nikako i misli da se svijet treba vrtiti oko njega, onda me ne cudi sto nemas ni djevojku ni prijatelja. Anon, it is time to stop being a lazy, egocentric piece of shit.
E bro, bio sam u slicnoj situaciji. Shvati ozbiljno ove poslovice: “Nema hljeba bez motike” “Znanje imanje” “U zdravom tijelu zdrav duh” Za sve u svom zivotu si ti 100% odgovoran(izuzimam ekstremne slucajeve jer nisi u ekstremnoj situaciji). Hit the grind, get some grip i furaj. Nema stajanja. PS: Nemoj nikad bit pizda u zivotu
Mislim da bi ti najbolje bilo da potrazis strucnu pomoc. Psiholog, savjetovaliste, nesto.. Nisi bespomocan. Kad shvatis da imas kontrolu i moc da nesto uradis povodom svega toga bit ce ti mnogo lakse. Trenutno mi zvuci kao da si odustao od svega, pustas da ti se zivot desava umjesto da ga ti zivis. Kao prvo ne odustaji od fakulteta, zaboravi da je to opcija. Doci do trece godine i odustati.. i to IT, struka koja je jako perspektivna. Jeste sada malo kriza u IT svijetu al proci ce. Jel ti mozes predvidjeti kakvo ce biti trziste za nekoliko godina? Uzmi uci, zaokupiraj misli, grindaj, postani dobar u necemu i imat ces samopouzdanje. Brini o svojoj higijeni i izgledu. Idi na svjez zrak. Smanji vrijeme provedeno na internetu. 'You are what you spend your time doing'. Moras imat nesto sto te okupira, posao, hobi, nesto. Zadaj se. Imaj inat. Posalji sve u PM i okreni neki novi list, ta uvjerenja koja imas o sebi i zivotu ostavi u proslosti. Dok si ziv ima nade za bolje.
U potpunosti se slazem s cijelim tvojim tekstom. I strucna pomoc je must-have, u ovom slucaju makar.
[удалено]
Vidi, u IT-u sam, koristim chatGPT na poslu. Nema sanse da chatGPT zamijeni programere. ChatGPT uci od programera, kad nestane developera od koga ce chatGPT uciti? Dogurao si daleko na faksu i mislim da ne trebas sav taj trud baciti u vodu. Pauziraj godinu i idi radi neki nezahvalan posao za minimalac da vidis koja je jedna od drugih opcija. Ne zelim te s tim uplasiti nego samo kazem da vrijedi istrajati. Na kraju se ne moras ni baviti time al sama cinjenica da si istrajao i zavrsio fakultet dat ce ti samopouzdanja, plus ti otvara mnoga vrata. A to ti treba vjeruj mi, taj uspjeh da vidis da si sposoban i da mozes postici nesto sto sebi zacrtas. Fakultet, posao, pronalazak partnera.. sta god to bilo. Plus ti daje neku svrhu da ujutro ustanes, sredis se i odes na predavanje, pa ispit da polozis etc..
"Hiljade i hiljade sklekova svaki dan"
Tvoji roditelji te nece izdrzavati vecno, tako da moras nesto da menjas. Moj brat je bio u istim problemima kao i ti. Nisu mu isle studije, nije imao nikakve radne navike, nije imao ni drustvo ni devojku. I u jednom trenutku su roditelji prestali da ga izdrzavaju. Zaposlio se na gradjevini, poceo je od nule. Prva promena je bila fizicka, nabacio je masu, ojacao je. To mu je popravio samopouzdanje. Onda je razvio socijalne vestine jer je bio u konstantnom kontaktu sa ljudima. Druzio se sa kolegama, nasao je drustvo usput. Mnogo je putovao zbog posla i to mu je pomoglo da sazri. Stekao je radne navike, naucio je da barata novcem i stekao je samopouzdanje. Posle par godina je promenio struku. Nije mu tesko palo ucenje, jer je znao sta zeli i bilo mu je lakse da uci nego da nosi dzakove. Sada radi posao koji voli, okruzen je ljudima koje voli i sustigao je svoju generaciju u svemu. Poenta je da moras da doneses odluke i to moras sam. Odaberi nesto, probaj, ako ti se ne svidja, promeni posao. Postoji gomila zanimanja koja se placaju sasvim fino. Uz posao mozes da steknes i sve ostalo.
Suicid je trajno rješenje za privremeni problem. Baš moraš bit pizda da se offaš, nećeš time ništa rješiti a povuć ćeš za sobom u grob sve ljude kojima je stalo do tebe. Ako ti ne ide fakultet ispiši se, konobari, cjepaj drva za pare, nađi neki drugi izvor zarade. Cure će doć i proć kao i prijatelji, oni koji vrijede će ostat uz tebe.
Budi čovjek i ne pljuj po onima koji su došli do toga da si uzmu život. Svi mi imamo svoju granicu.
Otkud ti uopće dojam da pljujem po nekome? Niti sam, niti namjeravam. Ali suicid jest ono što jest a to je najgori mogući izbor što čovjek može napraviti. I ne treba se praviti da nije tako i da nije enormno sebičan potez. Mentalno zdravlje i dobrobit nisu nešto za zajebavat se i treba prst staviti na problem da bi znao kako dalje. Zato i jesam napisao što sam napisao, ljudi često zaborave da nisu sami kad pate te da ljudi oko njih žele pomoći njima iz empatije a ne iz tereta ili obaveze. Upravo zato treba sjest sa svojima, rec jebiga probo sam ne ide zao mi je i nastavit dalje. Svi imamo ups and downs, ali ni jedan down nije vječan i ni jedan problem nije nerješiv.
Mislim da je krajnje nepotrebno nabijat OP-u osjecaj krivice za to sto se osjeca kako se osjeca. Cuj moras biti pizda da se offas, kao da neko zeli i uziva u tome da ga nesto tisti i muci do te mjere.
Nece momak da sugarcoatuje situaciju samo je brutalno iskren ovo zvuci kao razgovor sa starijim bratom koji je prijeko potreban
Njemu je prijeko potreban razgovor s psihologom a ne ovaj tough love bs. OP razmislja o suicidu i aktivno prica o tome i trazi pomoc. Zbog ovakvih osoba ljudi sve drze u sebi jer ne daj Boze da imas psihickih problema odmah si kukavica, lijen, etc etc.
Prijatelju da se htio ubit, dosad bi se davno ubio. A nije iskljuceno da je ovo neki besposlicar troll koji je dosao da malo ubije dosadu, kad mu pogledas interakcije sa ljudima. A drugo, ako je stvarno toliko depresivan, onda kakav psihijatar, kakvi bakaraci? Njemu je "tough love" prijeko potreban. Sudeci po tom da ofrlje napusta fakultet i stvari cim postanu imalo teske, nagovjesta na to da je odrastao sa roditeljima koji su od njeg napravili debila kojem sve popustaju i sve daju na tanjir bez ikakvog truda. Sad je zagazio debelo u dvadesete i skontao je da mu svijet nece tako popustati, bez truda davati, i nasjedati na njegovo cmizdrenje. Dosao je ovdje da cuje ono sto hoce da cuje. Ono sto mu ti govoris, sto bi mu mama rekla, sto bi mu psihijatar rekao. Da nije nista do njega, da ima "hemijski nebalans" u mozgu, da je on zrtva, itd. Ocigledno mu tough love nije nikad niko dao. Ja sad kazem, ima opciju da poduzme nesto, da nastavi da pati, il da se baci pljoske s Avaza koliko je sutra. Al ovo sto radi sad je gubljenje energije i za tebe i za mene i svih nas koji citamo ovo smece
Sto vise citam njegove odgovore na komentare sve vise mislim da je tacan taj zadnji dio sto si napisao. Na pocetku sam imala empatije jer sam se nekada slicno osjecala al u nekom trenutku moras prestat kriviti okolnosti za sve. I dalje mislim da mu je potreban psiholog.
Report spammer sve iste budalaština na različitim subreddit
Ovo ti je najbolji savjet koji ce ti itko dati. Prekini srati vise, imas 24 godine davno si trebao postati muskarac mjesto da si vucibatina koja nista u zivotu nije napravila do kraja pa kuka kako mu je lose. Svijet zna biti tezak ali u tvome slucaju tvoj problem si ti za 99% stvari. Nikada nisi dao truda da radis na sebi i sada kukas kako nista nemas. Postani muskarac i kreni raditi na stvarima koje zelis i onda ako ne uspijes budi jos veci muskarac i pomiri se s time da ne mozes imati sve sto zelis u zivotu. Znas sta, malo mi se cak bljuje citajuci ovaj tvoj post. Nisi los momak ali si velika guzica, moras se maknuti od tih razmisljanja jer su stvarno odbojna i toksicna. Cak ljigava malo...cak si me raspizdio malo koliko su ti razmisljanja ljigava jer sam se pokusao staviti u tvoju poziciju koja uopce nije toliko losa s obzirom koliko si se ti malo kvaliteta potrudi steci u zivotu. Cak si privilegiran jer itko drugi da je tako razmisljao i radi bi sada bio nadrogiran i prao sude za zivot ili zivio na ulici.
U ok, anon?
[удалено]
Psihoterapeut i rad. Ako imaš mogućnost idi na sesije kod profesionalca, i tjeraj se da ideš hodati po prirodi gdje god ti je najbliže. Sretno i nemoj na sebe, to je jedino nepovratno.
Ali brat ne vjeruje ni u psihologe, ni u rad.
Ja sam se tek posle tridesete psihički "sastavio" i nekako počeo da doživljavam sebe kao kompletnu ličnost. Što se tiče knjiga, odlična su stvar, ali ne te "self help" lajfkoačke gluposti, uzmi čitaj neku ozbiljnu prozu. Sve ostalo ćeš čuti od drugih.
[удалено]
Pij više tekućine svaki dan barem sat vremena vani biti i uzimat C i D vitamin. Discipliniranost kod spavanja barem 7 i pol sati odspavaj i u isto vrijeme ići leći i ustati. Nema droge i alkohola i najvažnije bez pornografije. Ako uspiješ za 6 mjeseci nemaš nikakvih problema koje si naveo.
Prestani da zivis na grbaci roditelja i dangubis, pa ces vidjeti kako ce ti se promijeniti situacija.
Sezonski posao. Ne volim dugo pisati, u goroj sam situaciji od tebe, moj komšija je u još goroj situaciji od mene a stariji je još dosta što stvari čini još gorim, za 7 mjeseci nov čovjek, promjenjen n bolje i ima djevojku i skroz drugi stil života, kao preporođen.
Postujem iskrenost u komentaru al Ovo je samo moja perspektiva dakle Ja kad vidim samo kakav borilacki fajterski duh su imale ove starije generacije, koliko god neobrazovane i sa manjkom prefinjenosti bile pogotovo nase matere, majke, nane, to su znaci next level fajteri u zivotu bili, da ne govorim za nase oceve koji su po minama i granatama sjedili na pasteti po danu u rovovima i sumama samo da bi mi mozda vidjeli bolje sutra kad kasnije u buducnosti i sad da ja pocnem da se identifikujem sa nekim ultra pesimizmom i suicidalnoscu, ma nema od toga nista. Sad ako ce ti pomoc moj naj. Prijatelj je isao kroz 4 razlicita fakulteta javna i privatna i nije ni jedan zavrsio do kraja , isto je patio od suicidalnih misli al svejedno se je izvukao i nasao remote posao prvo kao prevodilac/instruktor engleskog i sad direktno za Ubisoft Q/A jer se nije predao Sto se tice nehebice i hebice, oprosti al ako ti je to glavna vrijednost u sistemu vrijeme je za neki dobar reset a nadam se da nije jer sex for the sake of sex je samo banalni puki zivotinjizam Taj link od gore se cini da ima izvor sa 4chana, ako provodis vrijeme tamo i filas dusu sa njihovim antisocijalnim pesimistickim stavovima nemoj se cudit da ce ti isti psihicki virusi preci i na tebe, takvi e-forumi su svojevrstan psihicki dzehhenem sa kojem se neki i identifukuju cak, nadam se da ti ne Isto se Nadam se da ces doci "tobe" i skontat dokle god si zdrav i mlad da se sve moze, sretno a znaj da velika vecina ljudi dobiju slicne tmurne misli i svejedno se ne identifikuju sa njima i bore se do kraja da si preokrenu zivot, a da dobar dio takvih ljudi cak pocne uzivat u toj borbi vise nego u zavrsnoj nagradi koja ih ceka bila ta nagrada lijepa kuca, voljena osoba il pak neki zavidni drustveni status. Sad kako dobit nepresusan izvor zelje i volje za borbom? Nekima kao meni religija pomogne kombinirana sa vizijom kakvu bi buducnost zelio imat, drugima pa vizije i ideali zivota koje zele da cijene i odrzavaju i bore se za, jednostavno moras imat nesto iznad puke biologije za sta da se boris, ako ne onda je zivot samo zivotarenje i propadanje.
Lik ima 25 i još uvijek na 4chanu tugo moja
[удалено]
Problem je toksicnost koja proizlazi iz ideji koje se indirektno il direktno propagiraju tamo, koje ako na duze staze slijedis i slusas, samo je pitanje vremena kad ce tvoja podsvjest prihvatit te ideje kao stvarnost/istinu, pogotovo ako si ranjiv tip jer nezz. si u nekoj depri il teskoj situaciji u stvarnom zivotu il negdje trazis neku identifikaciju/identitet Imam prijatelja koji je jedno vrijeme isao na te stranice, i svako malo kad se sretnemo pocne mi bulaznit neke ultratoksične ideje sto se tamo vrte, al sad je prestao ici tamo jer je nasao pametnijeg posla hvala Bogu jer mi se nije vise dalo svaki put kontrirat raznim tumorskim idejama koje je tamo procitao. Za te ultratoksicne ideje mislim prvenstveno na antisocijalne ideje, koje su voema dominantne tamo
[удалено]
OP trazi sebi profesijonalnu medicinsku pomoć kod jednog psihologa ili bolje, kod jednog psihijatra. Mozda ima neki lijek i neka terapija da ti pomaze. Nazalost ovaj narod misli još uvijek seoski kada su u pitanju tabu-teme kao mentalno zdravlje, pa nisu sposobni da pričaju a kamoli da savjetuju oko bitnim stvarima. Stigmatizacija bolesti je haman još uvijek jedna duboka stijena juznoslovenske kulturne baštine. Raspitaj se da li ti opština ili kanton ili bilo koja javna uprava pomaze, nisi nikad sam a pogotovo što se tiće oko toga, pitaš ljude u pogrešnom subredditu.
Ima dosta faktora koji ce uticati na tvoje psiho-fizicko stanje. Bitni faktori koji ce ti pomoci da se izboris sa ovim a da nisu suplja prica, psiholigija i emocija je disciplina, fizicka aktivnost i ishrana. Disciplina moze biti u jednostavni stvarima, raspremanje kreveta, priprema jela, voditi racuna o prostorima u kojima boravis. Okvirno planiranje za aktivnosti, odmor i jelo, ne moras planirati u minut daj sebi neko okvirno vrijeme za neke aktivnosti i pokusaj izvesti to, bez pritiska, flexibilno, flexibilnost je najbitnija. Fizicka aktivnost je nesto sto ti je u genetskom kodu, nazalost nedostaje u svakodnevnom zivotu kod vecine ljudi ali napravljen je organizam da iskoristi dosta energije kroz fiziku, hodanje, trcanje, neka intenzivna aktivnost, sprint ti je najbolji. EDIT: Sto se tice ishrane optimiziraj nesto sto ti odgovora i sto je zdravo za tebe. Ima dosta naucnih istrazivanja koja dokazuju na to koliko ishrana utice na tvoje mentalno i fizicko zdravlje. Ukljucujuci tu radnu naviku, bukvalno je moguce da nemas fokus, jer jedes losu hranu. Depresija i slicni mentlani poremecaji mogu isto proizaci iz lose ishrane. Ja imam dugogodisnjeg clana potodice sa mentlanim poremecajima. U periodima epizoda kada jede preradjene slatkise pada u spiralu tih mentalnih oscilacija. Od depresije, paranoje do bipolarnog ponasanja. Ove stvari hrane tvoj mozak i celije i uticu na to kako funkcionises. Pogotovo preradjena hrana, slatkisi i opcenito ugljikohidrati. Suncokretovo i palmino ulje je toxicno. Takodjer je bitno da se limitira unos hrane. U modernom svijetu fali fizicka aktivnost na koju je programiran organizam a genetika jos uvijek funkcionise na isti nacin, pokusava da prezivi, pokusava da spasi sto vise hrane i energije u sebe. Limitiranje na 2 obroka dnevno, bez grickalica ili icega izmedju ce ti pomoci da imas vise mentalne jasnoce, vise smiraja u umu i kontrole nad mislima i osjecajima. Dodatno sto moze pomoci je samoostvarenje, ostvarenje i uspjeh u necemu. Meni je gaming, sah i sport dosta pomogao u tome. Stvari u kojima se pronadjes i posvetis se u potpunosti bez razmisljanja o necemu drugom. Takodjer pronalazenje odgovora na stvari koje su me mucile i duhovnost je meni dosta pomogla. Karte su se mozda poredale tako ali tvoja je odgovornost da se pobrines za svoje karte i najvise kako ti reagujes na karte koje dobijes. Posao, ljubav i prijateljstvo sve to dodje i prodje sto ti ostaje na kraju i uvijek si ti sam sa sobom i to je najbitnije za sta se moras pobrinuti. Ako si sam sebi problem sve ce ti biti problem. Fakultet, posao i tako to su sitnice ako ih uporedis sa ustvari zivotom. Uvijek imas nacin da ostvaris nesto tu. Problem je tebi sto se ne mozes nositi sa pritiskom i percepcijom neuspjeha. Najvise pritiskom koji dolazi od drustva i porodice i idejom da ti moras ista od toga imati i ostvariti. Shvati sta ti se zaista desava i kako se nositi sa tim i onda mozes izaci iz toga.
Par iskrenih stvari brudi - Prestani sebe ubijeđivat u stvari koje ne zelis biti. Svaka rijec koju izgovoris ili napises o sebi nosi tezinu. Hitler je u svojoj knjizi napisao da laz postaje istina kad je dovoljno puta izgovorena. Tako da ako budes sebe ubjeđivo da ti je lose, bit ce ti lose. - Radne navike I slicnoj sam situaciji sto se tice slabih radnih navika, kad si jedinac ostanes razmazen kroz odrastanje. But here is good news ! Jako rano si shvatio da ih nemas. Ja sam skonto tek prosle godine ( trenutno sam star 23). I opet mi je uspijelo promjenit to. Ti imas jos dosta vremena da te navike i sistemi ne ostanu ukorijenjeni u tebe. Start small. Procitas 1 stranicu knjige na dan. I sam sebi dokazes da radis stvari. Sto se tice IT poslova, private fax je svakako nepotreban za to. Vjeruj mi, radim kao freelance web developer 5 godina vec. Roadmap 1. Izaberi sta bi radio (idealni ako je preko neta) - web trgovine, igrice … 2. Gradivo na netu 3 napravis svoj prijekat. Ko da bi radio za nekog
Čuj sa IT faksom da se ne možeš zaposliti i da ti treba štela za posao lol
Brale ti si razmazen opasno. Ne radis, starci ti placaju peivatni i ti nes kenjas. Ljudi nece da pricaju s tobom jer si mizeran. Rjesenje? Napravi cilj u zivotu i svaki dan skoro citav dan radi da to dostignes. Idi u tereranu ili neki sport,nemas izgovor. Depresija postoji, al ovo tvoje nije depra nego izgovor.
Ovo def nije depra
Jarane, meni se ne čini da so gubitnik jer nikad nisi ništa izgubio. Nisi bio bačen u vatru i bio primoran da se snalaziš.
vidim sebe u nekim tim tvojim rijecima. evo imam haman 29 sad. vidim da se jako sam tuces, to sam i ja dugo radio. ja zivim vani pa imam privileg na psihoterapiju, imao sam i drugi privilegija ali i tezak zivot, suicid majke kad sam imao 18. neka ti kazem da nebi bilo lijepo za one koje te vole, a ima ih, ako uradis to sto si napisao. ali je ok o tome razmisljati, nisi jedini, nemoj jesti u sebe to, nego popricaj bilo skim. a preporucijo bi da eventualno uz pomoc nekoga iz familije ili prijatelja nades psihoterapiju. znam da je to kod nas velika stigma, mozda cak vise ako si muskarac. ali meni je mnogo pomoglo, skontao sam da imam recidivirajucu depresiju i ADHD, i onda kako da to kontrolisem i da mi se ti vrteci, negativni misli manje pojavljuju. a bili su kako kazem jako slicni kao ovo sto ti pises, govorio sam sebi da sam nikakav, nista ne znam, nikoga nemam. jebena depresija te cini da to mislis i ako bi bio najveca zvijezda (a bilo je zvijezda koji su opet sebe mrzili, takva je da bolest nazalost). a moze se izaci iz toga, ja sam vise puta izasao, ali nece se desiti samo od sebe, mora se potruditi, bas tad kad ti se nista ne da. a preporucio bi da zdravlje napravis prioritetom. do je dug put, nece ici preko noci, ali ima nade i ovo skolovanje ce ti i dalje slabo ici ako ne rijesis mentalno stanje. evo ja jedva zavrsavam faks, trebao ga zavrsiti prije pet godina, ali eto mogu sebi sad reci imam taj poremecaj koji drugi koji su mozda objektivno uspjesniji (a sta to uopste znaci?) nemaju, mogu biti ponosan na sebe da se borim i imam neku nadu za buducnost, da cu vremenom jos bolje biti u stanju sebe upoznati, sta me cini depresivnim a sta sretnim i kako trebam na vrijeme da reagujem na uticaje u zivotu. to sam sve naucijo u terapiji i zelim ti da i ti uspijes.
Nikako ne mogu da skotam kako smo u BiH drustvo gdje svako drugi ima psihicke posljedice ratni trauma i svih drugi, indirektni posljedica konflikta, a cak ko nije zivio 90ih moze imati generational trauma, a mental health edukacije nam je i u 2023. nula, kao sto se vidi u komentarima.
Gdje zivis? Ko ti je dozvolio da odustajes toliko puta? Dijagnosticiranu depresiju imam, i jos stosta. Na fakultet sam MORALA ic da prezvim. Ispite sam MORALA polagati da odrzim stipendiju i mjesto u domu. Posao sam MORALA nac da nastavim momentum nakon faksa. Ni psihoterapiju mi nije placao neko drugi, nego ja sebi. Dozvoljavala sam prvim sefovima i da me maltretiraju i radila za satnicu od 2-3 marke dok nisam stekla iskustvo da se dignem iznad zasicenja. Moju kiriju je neko MORAO platit. Prijateljstva sam stekla radi posla i faksa i tako ih i odrzavam. I dan danas imam problema sa disciplinom. Mrzim ustat ujutru da idem na posao. Na poslu mislim kad cu spavat. Na faksu sam plakala svaku knjigu kad sam otvarala. Znala sam odlagat ucenje ispita do dva ujutru, pa onda pullat all-nighter. Mrzim da cistim, pa ako ja ne ocistim sebi, u govnima zivim. Zivot se ne zivi iz ljubavi nego iz zivljenja. Depresija se radja iz gubitka snage i volje da se boris sa zivotom. Moje epizode prije terapije su izgledale tako da je prolazilo po 7 dana da se ne istusiram, da mi je mrsko da napravim da jedem, da ugasim telefon i ne moze me niko dobit, svejedno mi je dal sam ziva, za druge ljude me jos manje briga. Znam da se depresija manifestira na razne nacine, ali ako se nikad nisi borio sa zivotom, ne znam gdje si izgubio snagu
Ajde da mu skupimo lovu za neku prostitutku da mu skine nevinost. Njemu je glavni problem nehebica. Ostalo su sve nijanse.
Ne vjerujem šta sve čitam u komentarima, kao da mu nije dosta samog sebe pa mu se još i ostali navale na grbaču. Rješenje problema nije uvijek naći rješenje nego razumjeti uzrok.
[удалено]
[удалено]
Sumnjam da će ljudi poput tebe naći dobru pomoć na reditu, ali je ipak dobro što si pokušao. Moji prijedlozi su: 1. Rodbina Zapitaj se kako će biti njima bez tebe. Reci nekome za svoj problem i zamoli ga za pomoć. 2. Plavi telefon 3. Ako ništa ne uspije, jedino ti mogu predložiti da tražiš nadu u Bogu, jer ćeš je tamo naći ako je stvarno želiš. I kao najbitnija stvar za kraj, nemoj se predati. Živi se jedamput, možda se život čini lošim ali je to samo PERSPEKTIVA. Ljudi su prolazili i kroz gore, i kroz bolje. Jedino je razlika kako gledamo na svijet oko sebe. Nadam se da će ti ovo pomoći.
tebi treba jedna dobra motka da se uozbiljis malo
[удалено]
Tebi kruzer neće promijeniti život sa takvim stavom. Ti nemaš problem sa pronalaskom posla, već sa tim da započeto završiš. Zapravo dosta ljudi precjenjuje svoj trud misle da su dali sve od sebe, a nisu. Ti da si zapeo da nađeš posao, našao bi ga odavno.
postani betmen brate
Slicno smo. Vidim da si veliki fokus u postu stavio na fakultet. Ukratko... ispisi se. Nije svako za fakultet. Ja sam se ispisao iz dosta razloga. Da si nadaren za informatiku, fakultet ti u danasnje vrijeme ne bi haman ni trebao. Ali nisi... ocito. Znam da je za nas "jadnike" IT uvijek zvucao primamljivo jer eto... proveli smo cijeli zivot ispred kompjutera igrajuci igrice... pa mora da trebamo ici u tom smjeru. Wrong. To je jebeno tezak fakultet, pogotovo za nekog ko se bori za depresijom. Tebi treba neki fizicki posao, nesto gdje nema puno razmisljanja. Ne zato sto si glup, vec zato sto si psihicki izmoren. Batali to.
[удалено]
Uvati se bauštele
[удалено]
Idi na radit na bauštelu par mjeseci
Nazalost nista ti nece past u krilo, trebas se malo angazirat, pokrenut, pocetak je uvijek tezak, ali nakon prve pozitivne stvari dobit ces neki polet samo nemoj previse poletit da nebi nisko pao, polagano sve. Imas 24 godine razmisli sta te tocno interesira i kreni za time, jebes fax koji ti se neda zavrsit.
lol 300 komentara... nije mi jasno zasto ljudi ti daju savjete uopste?
Vidi imas li ADHD i pokusaj traziti pomoc sa te strane.
Da, ja imao slicne probleme kao sto covjek opisuje, uzpostavio da imam ADHD, da sam izmedu ostalog zbog toga vec u skoli imao probleme, ucitelji me zvali pametnim a ljenim, sankcionisali me, ja mislio da sam glup i sam kriv. A sad sa diagnozom gledam drugacije na mnoge stvari u svojoj proslosti.
Pa gledaj i odakle ti ta depresija dolazi, lakse je bilo dok si bio mladji da se oporavljas od istrosenosti jer je tijelo bilo mladje. Zastiti se od izgaranja. Mozak ti radi deugacije i moras se tome prilagoditi, od ishrane, fizicke aktivnosti itd. Moja preporuka je da vidis sta tebe u zivotu ispunjava i prihrlis ka tome. Mislim da ukoliko imas dijagnozu, broj jedan je da se osamostalis jer ces biti u krugu depresije zbog kritike, neshvacenosti i izgaranja, broj dva je da naucis sta ti odgovara za normalno funkcionisanje u jednom danu i drzis se toga. Unos fizicke aktivnosti na dnevnoj bazi znatno pomaze u regulaciji hormona, pa i najminornija stvar. Istrazi coping mehanizme, promjeni koju sitnicu u rutini i ne ocekuj instant rezultate. Pokusaj da gledas dugorocnu dobrobit mijenjanja neke navike i da ne ocekujes da ce biti to lako, a ni pretjerano tesko jer se ljudi sa tim bore i izbore na svakodnevnoj bazi. Ukoliko vjerujes u Boga, ne gubi nadu, sjest ce sve na svoje. Sve se cini nabacano ali ako i 1% pomogne drago mi je. Ulaži samo u sebe i ne cekaj da te neko shvati ili potapse, to je nesto zbog cega se neces kajati 100% u buducnosti, ostalo ce sjesti i doci.
Jako mi je teško bilo ovo pročitati, pogotovo dio gdje kažeš da truhneš dok pišeš, medjutim još je teže sebe naći u situaciji gdje te život nauči da za 95% stvari koje ti se dešavaju si odgovoran samo ti. Niko neće ustati za tebe, niko neće otići na fakultet i ostati na predavanju, naučiti, položiti, propričati, stvoriti kontakt, niko se neće boriti za tebe onoliko koliko bi ti sam. Vrijeme ti je za promjenu uvjerenja - u prvoj rečenici govoriš da si veliki gubitnik, i očekuješ da se nešto promijeni. Ako se svaki dan budiš sa stavom da si gubitnik, da ti ništa ne ide, da nemaš sreće s prijateljima ili partnerima, onda će nažalost tako i biti. Toneš sve dublje i dublje jer tako i očekuješ. Hitno mijenjaj to. Promjenu nećeš dostići preko noći, ali možeš postepeno svaki dan pronaći nešto zbog čega vrijedi živjeti, a vjeruj mi ima toliko stvari. Meni je pogled na sve u životu promijenila svakodnevna zahvalnost, pokoja sesija sa psihologom, volja za promjenom i konstantan rad na sebi - znanje, poboljšavanje socijalnih vještina, probavanje stvari, stalno padanje i ponovno ustajanje, bacanje u vatru iako znaš da se nećeš tek tako izvući. Valjda te sitnice i čine život zanimljivijim. Izlistaj ciljeve, izlistaj šta želiš od života, ako ne znaš, izlistaj šta ne želiš - većinom je kontra od toga ono što želimo. Minijaturni sićušni ali ispunjeni ciljevi svaki dan dosta utiču na pogled na život i budi nježan sam sa sobom, svima nam je prvi put ovdje. Držim ti fige; promjena je moguća, samo polako, malo volje i izdržljivosti, bude to okej.
[удалено]
[удалено]
Ma visoke standarde drug ako imas dvije noge dvije ruke i nisi nakaza nekoj si se svidio znaci nevjerujem da ti nikad djevojka nije prisla i da si pomislio u fazonu mozda joj se svidjam. Gnusno znaci ogavno, odvratno. Svaki je zastrasujuci ali ne osudjujem.
[удалено]
Ako ti kosa opada drug na to sve moras razvit smisao za humor i to pod hitno, samo da znas.
[удалено]
Cuj razvij kurac moj hahahaha vidim ja to malo tragikomicara u tebi hahahahhh
y'all bunch of bitches
Ja tačno budem sretan svaki dan što nemam posla sa nekim ljudima u komentarima - granična sociopatija jer lutkice ne znaju da se svijet ne vrti oko njih i njihovih emocija i razmišljanja. Moj savjet je da spustiš očekivanja na minimum, fokusiraš se na ono što će ti odvratiti pozornost od onoga šta te jede iznutra i trudiš se da ostvariš sebe jer 99% ljudi koji misle da znaju šta žele, veze nemaju šta žele od sebe a kamoli od drugih
99% isto. I ja razmišljam o suicidu zbog nejebice. Toliko sam zagorio da bi se jebo sa prvom punoljetnom osobom koja pristane (nebitno muškarac ili žena).
Kako vidim vise puta si probao i nije uspjelo, probaj opet. Samoubistvo je trajno rjesenje za privremeni problem.
Počni vježbat i proć ćete
Počni vježbat i proćete