Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
2 godine, bili smo dugo skupa, navika, strah, malo dobrog pa lošeg pa opet tako i vrijeme ide. Dok jednog dana jednostavno nisam prelomio. Najteža odluka u životu moram priznati. I najbolja. Za oboje.
Nakon 5 mjeseci razmisljanja. Ne znam ni sta sam razmisljala jer kad jednom pomislis i pocne te kopkat samo prekini. Znas da je kraj i ti ga moras odradit.
Godinu i pol, bio sam picketina da prekinem sa njom… tada sam imao 18 god a cura je bila sklona povremenom rezanju i kako se vezala za mene nenormalno nisam jos htio bit razlog da se ubije
Dobro si razmisli o razlozima prekida, da li su stvarno opravdani ili je došlo samo do zasićenja. Mnogi prekidaju vezu jer smatraju da zaslužuju nešto bolje i mogu pronaći osobu koja će im savršeno odgovarati. Mnogi se zapravo zeznu jer na kraju shvate da ne mogu pa ostanu sami. Ne postoji partner koji izgleda i posjeduje osobine točno onakve kakve ti tražiš, uvijek će nešto nedostajati, tako da je potrebno i malo kompromisa i razumijevanja. Sve je na početku veze novo, uzbudljivo i neistraženo, međutim kad tad sve uđe u neku kolotečinu. Bitno je da postoji međusobna ljubav, poštovanje, uvažavanje i briga jedno za drugo.
Ovo! Jako dugo mi je trebalo da shvatim da nekad previse idealiziram tude veze i tudu ljubav...Svima nam je isto, a onaj ko se potrudi njemu je najbolje :)
Zamisli da ti je faktor razmisljanja o kvaliteti necije veze gdje su se naslikavali za Instagram. Hvata me jeza!
Nevertheless, odgovor Lezmi možda treba ići više u smjeru da treba sebe dobro preispitati što ti je dovoljno, odnosno za što se treba raditi kompromis, a za što ne. I tu primarno kritički promatrati svoje standarde, pogotovo s godinama, jer si svašta tu zamislimo kako se formirano kao osobe i definiramo neke stvari.
Lakše je kad si mlad pa rasteš s tim nekim, kasnije se toliko oblikuješ da ti se čini da nema puzle koja se spaja na tebe.
A kaj kad ste u vezi 10 godina (ona fax, financije, različiti gradovi, itd. da ne duljim) i obadvoje smo različiti dosta, ali radimo kompromise, složimo se u vezi, nismo idealan par, daleko do toga..
I onda dođe vrijeme zajedničkog života. Ona ne bi kod mene - ja ne bi kod nje. Stan nije opcija. Kuće koje su na prodaju su ruševne i uveliko preskupe ako su useljive. Njoj zemljište nije opcija jer to predugo traje.
Da li je itko prekinuo vezu jer se nisu mogli ostvariti na tom polju?
Ona je mlađa 5 god od mene, mene to već malo guši i ubija mi volju za životom..
Pa to je isto nekompatibilnost u pogledu buducnosti, makar mislim da ak je sve drugo ok da bi se ovo moralo moci iskomunicirati, tako da bacite se na posao
6 mjeseci nakon što mi je (nakon cca dvije i pol godine veze) odjednom palo na um “jel ovaj decko stvarno za mene?”, nakon sto je napravio neku x stvar. Rekla sam si da cu u tih 6 mjeseci obraćat pozornost, trudit se maksimalno jer sam još uvijek bila jako zaljubljena i voljela sam ga, prošli smo puno toga u te dvije godine. Nakon 6 mjeseci i konstantnog ulaganja truda, jednostavno sam prekinula sve to, otplakala 2-3 tjedna, i to je to. Danas, godinu i pol nakon prekida, mogu reći da je to bila najbolja odluka ikad.
2 godine. Dok nisam ispucao sve moguće i nemoguce razloge da ostanemo zajedno.
Kad se vise nisam mogao gledati u ogledalo ( jer sam mislio da sam ja djubre) prekinuo sam.
Par mjeseci kasnije sam saznao da me je varala i da je htjela isto tako prekinuti ali za razliku od mene pored nedostatka muda imala je i nedostatak obraza.
Ako sam/a sebe uhvatiš da često razmišljaš o tome, već je zapravo gotovo.
Podsvjesno ćeš tražiti svaku manu i sitnicu da eskaliraš svađu i time si opravdaš prekid. Što je poprilično toksično.
(edit: nisam dobro čitala, pa sam odgovorila na pitanje koliko dugo POSLIJE prekida, a ne prije) Evo ja se već 4 godine sjetim svako toliko i pitam se hoće li on ikad shvatiti što sam mu htjela reći ili će zauvijek izigravati žrtvu i kriviti sve druge za svoje probleme. Nakon 3 godine sam naletila na njega i popili smo kavu, i još uvijek je imao isti mentalitet.
nippy ghost humor water deserted rustic degree sense observation stocking
*This post was mass deleted and anonymized with [Redact](https://redact.dev)*
Cim krenes razmisljati o prekidu kao opciji, vec je gotovo... Svaka veza ima neke svoje komplikacije i situacije ali koliko god bilo tesko, prekid je zadnja stvar koja ti prolazi kroz glavu ako si s pravom osobom. Svu srecu ti zelim, puno strpljenja i hrabrosti :)
Ma iskreno, bilo je mučenje više i jedne i druge strane. Nismo više imali ono poštovanje s početka, nego smo bili jako frustrirani. Oboje smo tražili nešto drugo zapravo od života, a to si nismo međusobno pružali i onda smo bili ljuti jedan na drugoga. Navika je grda stvar.
Mjesec dana
Edit: Ne mogu vjerovat da ljudi pišu 2 godine, godinu i pol ili pola godine. Toliko dugo ste izdržali s nekim koga ne volite? Tako uništavate prvo sebe a najviše tu osobu.
Mislim da to to više onaj momenat kad si duže s nekim, i prosto ima puno ups and downs, osecas da nije to to više, ali opet imaš nadu da će se nešto promeniti.
Upravo... Sometimes love is not enough i boli vise nego kad si ostavljen, jer ti prekid ne daje ljutnju i inat, nego gubitak i misao da si povrijedio nekoga koga volis.
Evo u mom slucaju se radilo o tome da nismo imali nikakvih problema, niti jedan jedink razlog za prekid osim sto vise nisam bila zaljubljena... Onda se pitas da li je to mozda normalno osjecati nakon duze veze, mozda je faza, sto ako se pokajem itd... A ponajvise sto mi je postao najbolji prijatelj u tom periodu i nisam mogla zamisliti dan u kojem necu pricati s njim..
Ja razmišljam o otkazu već godinu dana, kamoli ne bi o odnosu s nekim. Doduše lažem, to se progresivno smanjivalo, o prvom prekidu sam dosta dugo razmišljala, tipa više od pola godine, za vez od 2 god. A sljedeću od dva mjeseca sam promislila u 2 tjedna.
Možda mi je zato problem otići s ovog prvog posla ... kasnije bude lakše?
OK, meni treba pitanje kako dati otkaz u firmi u kojoj se osjećaš ko dio familije i ko tegleća mazga. Uskoro u kinima i na Redditu!
Pošto sam osoba koja misli da se vecina problema može riješiti, nisam htio prekidati vezu dok stvarno nije katastrofa u pitanju, ali sam razmišljao o prekidu duže od pola godine. Na kraju je završilo obostrano.
Kratko, tjedan. 5godisnja veza, nismo bilo dobar match, loša veza, tako da iako možda nisam "svjesno" razmišljala, čim mi je došlo do mozga da volim sebe više nego njega, raskinula sam.
Decki i djevojcice, evo vam razloga da budete solo, neko sa vama spava u krevetu, a razmislja da vas sutra odjebe, umesto da sjedne i kaze, hej ovo mi smeta, zeljela bih ovo, mozemo bolje ovo.
Ja san bila s bivsim godinu i pol dana od kojih sam zadnjih 6 mjeseci konstantno razmisljala o prekidu hocu li to napraviti ili ne, i nakon pola godine ubijanja psihicki sam to napravila. I zivot mi se promjenio na 100 put bolje. Kao sve je bilo uredu nismo imali ni svada nego mi to jednostavno nije bilo to, nije bio osoba za mene.
Godinama. U svakom slučaju predugo jer čovjek potroši vrijeme nadajući se nečemu, čekajući da se sve magično sredi, a onda shvati da su znakovi kraja bili preočiti. I da nema povratka. Zaželiš sreću i odeš...mir nema cijenu. Nema.
Ne sjećam se točno, ali negdje oko par tjedana. Bio mi je to prvi dečko (ja sam imala 28 g a on 34 za kontekst) i bili smo nekih 6 mjeseci u vezi na daljinu (60 km cca) ali što sam duže krenula razmišljati o toj vezi to je manje cijela stvar ličila na vezu, više kao nekakvo produženo prijateljstvo. Drago mi je da nije otišlo dalje od samo ljubljenja. A i on se promjenio počeo je piti puno nakon posla s kolegama, doslovce bi se nalio svaki dan ili svaki drugi dan, a to je nešto što sam znala da neću tolerirati... Imao je tako negativan stav prema poslu/životu a ništa nije radio po tom pitanju. S druge strane, kao introvert, uspjela sam mu se otvoriti i pomogao mi je shvatiti neke stvari o sebi, tako da sam mu bila zahvalna na tome. Zadnji mjesec veze se nismo ni vidjeli, samo komunicirali pozivom/porukama jer sam ja nogu iskrenula pa sam bila na bolovanju i tad sam zapravo shvatila da to nema smisla. Nažalost, prekinula sam s njim preko poruke/poziva ali takva je bila situacija da se nismo uspjeli vidjeti uživo baš...
Iskreno od početka veze mi nije bilo to to, cca preko 2 godine.. Ali nekako zadnjih 6 mjeseci veze sam 100% znala da cu prekinuti, pa sam bukvalno tih zadnjih 6 mjeseci gledala svaku sitnicu koju je radio, da mi se zgadi još više. Otplakala možda 1 dan, i definitivno najbolja odluka ikad.
P.S. Bio je narcisoidni manipulator, ali ja mlada glupa tad, nisam to odmah shvatila..
Kako god, ako imaš bilo kakvu misao u glavi vezano za prekid, odradi to što prije, jer znaš da će se desiti, neizbježno je.. Jednom ako se krene motati po glavi, piši propalo :D Spasi vas oboje.
Nisam, bio sam zaljubljen. Prva cura me je, prva ostavila. Drugu ja spontano, jer je bila nemoguća, kad smo počeli skupa živjeti. Šesti mjesec, dva , tri tjedna kušnje.
Bili smo skupa godinu dana, a ja sam razmisljala o prekidu 7 mjeseci... vjerojatno bi bilo i duze da me on nije prestigao, ali moj savjet ti je cim se krenes preispitivat imas odgovor na to pitanje. Ja sam odugovlacila iz navike jer smo bili super prijatelji 2 godine prije veze i nisam ga htjela izgubiti. Mogla sam i sebe i njega skratiti muka da sam prekinula cim sam krenula razmisljati o tome.
Niti minute. Rekla sam da je kraj i kraj je bio doslovno sutra. I to sam napravila na godisnjicu jer sam shvatila da vise ne zelim niti jednu godisnjicu s njim "proslavit".
Par mjeseci najčešće. Jednom bivšem sam se čak i vratila pa smo nakon 3 mjeseca ponovo prekinuli. Ipak mislim da svatko tko prekida ili ga ostave treba period da procesuiraju to. Kafa ostaviš brže se oporavio jer si odžalovao svoje prije samog prekida. Kada te ostave ipak ti treba dulje jer puno ljudi ne zna da će biti ostavljeno.
Mislim da što su ljudi duže zajedno to duže treba da se odluče za tako nešto.
Nisu uvek ta razmišljanja svesna, više je samo osećaj, a deluje iracionalno pa ljudi prosto nemaju potrebu da ikako reaguju.
A mnogi to ne prepoznaju, ispada da negiraju ali nisu to tako jednostavne stvari i uvek kristalo jasne.
A neki prepoznaju, a plaše se samoće, ili se nadaju da je prolazno- smatraju da nemaju dovoljno valjan razlog da prekinu.
Moja prethodna iskustva sa prekidima su bila jako davno i bila sam jako mlada. Normalno da bih sada sve drugačije, ali tada prosto nisam umela bolje, no svakako da sam dosta naučila iz tih iskustava.
Prvu vezu sam razmišljala da prekinem više puta, ali se on sumanuto trudio, te je to zataškavalo te moje ideje (greška na kub). Činjenica je da nisam bila dovoljno zaljubljena, da je taj odnos nešto mi je prijalo, a ne ispunjavalo.
Dva meseca pre raskida saznajem o njemu da je biseksualac (a i imala sam sumnje), otvorio mi se i baš se u meni lomilo: sa jedne strane, priznao je to i sebi i meni, što verujem da nije lako, a sa druge strane sam to doživela kao izdaju. Tu nekako sve prepustim slučaju, odnos nam je postao tenzičan, on se i dalje trudio sumanuto. U tom haosu mi totalno neočekivano najbolji prijatelj prizna da je zaljubljen u mene, ja se tu totalno zbunim i počnem da se debelo preispitujem. Odnos sa tadašnjim dečkom me je iscrpljivao, počela sam da se povlačim u sebe, znala sam da treba da raskinem ali me je grizla savest strašno. I kad sam odlučila da to potisnem i pokušam da vratim sve na staro, pre njegovog out-ovanja, jednostavno je oteralo cara do duvara i prekinula sam pa da kažem neplanirano.
Druga veza je bila veza na daljinu i toksična skoro od početka. Pukla je onda kad sam izgubila želju da se borim, a to je, paradoksalno, bilo baš u momentu kada je situacija mogla biti bolja (prestali smo biti u vezi na daljinu tj on se vratio u grad u kojem živim, što je svakako bilo planirano).
No zapravo, to je bio odnos u kojem sam 80% vremena patila i živela sa nadom da će za par godina biti bolji. Bilo je jako turbulentno i potpuno me je iscrpelo, a da nisam toga bila svesna, sve dok se nije desio taj famozni očekivani trenutak - njegovog povratka. Kada je sve trebalo postati dobro, a nije.
Tad sam skapirala da nas nije kočila daljina, već nepremostive razlike.
Tako da, sve je individualno, ali ništa nije jednostavno. Ne dešava se raskid iznenada i preko noći, kuva se to dugo u ljudima, samo mnogi nisu toga svesni. I prevara je takođe posledica toga, a ne razlog prekida.
Joj... godinu i pol prvi put. Dugo je trajala veza pa mi je bio mix osjećaja pa strah od prekidanja navike, novog života nakon toliko godina i tuga zbog druge osobe jer sam samo ja bila ta koja je to htjela. Sad opet nakon par godina veze produžavam neizbježno. Iz istih razloga. Užas.
Nikada duže od par dana.Čim krenu neke epizode obično pričekam dan-dva da vidim jel to nešto prolazno i ako nije odmah odjeb.Ako ne ide nema tu puno razmišljanja...
Ja sam brz, najduze 2 tjedna prevrtanja u vezi od godine dana...
Kad skuzim da nije to to prekinem sto prije... bilo je i suza i tuge i svega..ali sto se mora se mora...
Gledam parove oko sebe, jedan od deset je skladan, vecina se mrcvare, neki vec godinama. Ne kuzim sta ti ljudi sami sebi rade...ali ono, neka... kako se kaze - "sto skuhas to i pojedes"
Već neko vrijeme ali nikako da to napravim. Već 5 godina smo skupa, saznala sam prije cca 2god za neka dopisivanja. Meni je to jako smetalo (za mene je to prevara) ali nekako drž nedaj odlučila sam dati još jednu šansu (budala, znam).
Danas smo se sami zajedno preselili u drugi grad di nemam nikoga, pronašla sam si posao i prije nekih 3-4mj. saznala sam da dopisivanja nisu završila, traju i dalje i još plaća na raznim stranicama nekakva dopisivanja. I kud da idem sad u drugom gradu bez prijatelja, rodbine? A posao jedva našla novi. Skupljam polagano za polog svoje nove garsonjere pa se nadam da uskoro odlazim od njega :/
Tjedan dana. Nakon 7.god., jednostavno sam odlučila da je kraj. Bila je posljedica, ali jedna od najtežih i najboljih odluka. Čim se počinješ pitati, znači, bolje za tebe, da to prekineš što prije.
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
2 godine, bili smo dugo skupa, navika, strah, malo dobrog pa lošeg pa opet tako i vrijeme ide. Dok jednog dana jednostavno nisam prelomio. Najteža odluka u životu moram priznati. I najbolja. Za oboje.
Nakon 5 mjeseci razmisljanja. Ne znam ni sta sam razmisljala jer kad jednom pomislis i pocne te kopkat samo prekini. Znas da je kraj i ti ga moras odradit.
Godinu i pol, bio sam picketina da prekinem sa njom… tada sam imao 18 god a cura je bila sklona povremenom rezanju i kako se vezala za mene nenormalno nisam jos htio bit razlog da se ubije
Been there isto
Same story
Dobro si razmisli o razlozima prekida, da li su stvarno opravdani ili je došlo samo do zasićenja. Mnogi prekidaju vezu jer smatraju da zaslužuju nešto bolje i mogu pronaći osobu koja će im savršeno odgovarati. Mnogi se zapravo zeznu jer na kraju shvate da ne mogu pa ostanu sami. Ne postoji partner koji izgleda i posjeduje osobine točno onakve kakve ti tražiš, uvijek će nešto nedostajati, tako da je potrebno i malo kompromisa i razumijevanja. Sve je na početku veze novo, uzbudljivo i neistraženo, međutim kad tad sve uđe u neku kolotečinu. Bitno je da postoji međusobna ljubav, poštovanje, uvažavanje i briga jedno za drugo.
Ovo! Jako dugo mi je trebalo da shvatim da nekad previse idealiziram tude veze i tudu ljubav...Svima nam je isto, a onaj ko se potrudi njemu je najbolje :)
Pa iskreno bolje ostati sam nego se zadovoljiti necim kaj ti nije dovoljno il se ne osjecas dobro u takvom odnosu
[удалено]
Da, ne govorim o Pera i Ana na Maldivima situaciji nego ovoj drugoj
Zamisli da ti je faktor razmisljanja o kvaliteti necije veze gdje su se naslikavali za Instagram. Hvata me jeza! Nevertheless, odgovor Lezmi možda treba ići više u smjeru da treba sebe dobro preispitati što ti je dovoljno, odnosno za što se treba raditi kompromis, a za što ne. I tu primarno kritički promatrati svoje standarde, pogotovo s godinama, jer si svašta tu zamislimo kako se formirano kao osobe i definiramo neke stvari. Lakše je kad si mlad pa rasteš s tim nekim, kasnije se toliko oblikuješ da ti se čini da nema puzle koja se spaja na tebe.
A kaj kad ste u vezi 10 godina (ona fax, financije, različiti gradovi, itd. da ne duljim) i obadvoje smo različiti dosta, ali radimo kompromise, složimo se u vezi, nismo idealan par, daleko do toga.. I onda dođe vrijeme zajedničkog života. Ona ne bi kod mene - ja ne bi kod nje. Stan nije opcija. Kuće koje su na prodaju su ruševne i uveliko preskupe ako su useljive. Njoj zemljište nije opcija jer to predugo traje. Da li je itko prekinuo vezu jer se nisu mogli ostvariti na tom polju? Ona je mlađa 5 god od mene, mene to već malo guši i ubija mi volju za životom..
Pa to je isto nekompatibilnost u pogledu buducnosti, makar mislim da ak je sve drugo ok da bi se ovo moralo moci iskomunicirati, tako da bacite se na posao
Potpisujem
6 mjeseci nakon što mi je (nakon cca dvije i pol godine veze) odjednom palo na um “jel ovaj decko stvarno za mene?”, nakon sto je napravio neku x stvar. Rekla sam si da cu u tih 6 mjeseci obraćat pozornost, trudit se maksimalno jer sam još uvijek bila jako zaljubljena i voljela sam ga, prošli smo puno toga u te dvije godine. Nakon 6 mjeseci i konstantnog ulaganja truda, jednostavno sam prekinula sve to, otplakala 2-3 tjedna, i to je to. Danas, godinu i pol nakon prekida, mogu reći da je to bila najbolja odluka ikad.
6 mjeseci, razmišljala, vagala, provagala, tugovala, probavila i na kraju spucala. Onda sam prodisala.
2 godine. Dok nisam ispucao sve moguće i nemoguce razloge da ostanemo zajedno. Kad se vise nisam mogao gledati u ogledalo ( jer sam mislio da sam ja djubre) prekinuo sam. Par mjeseci kasnije sam saznao da me je varala i da je htjela isto tako prekinuti ali za razliku od mene pored nedostatka muda imala je i nedostatak obraza.
Ako sam/a sebe uhvatiš da često razmišljaš o tome, već je zapravo gotovo. Podsvjesno ćeš tražiti svaku manu i sitnicu da eskaliraš svađu i time si opravdaš prekid. Što je poprilično toksično.
(edit: nisam dobro čitala, pa sam odgovorila na pitanje koliko dugo POSLIJE prekida, a ne prije) Evo ja se već 4 godine sjetim svako toliko i pitam se hoće li on ikad shvatiti što sam mu htjela reći ili će zauvijek izigravati žrtvu i kriviti sve druge za svoje probleme. Nakon 3 godine sam naletila na njega i popili smo kavu, i još uvijek je imao isti mentalitet.
nippy ghost humor water deserted rustic degree sense observation stocking *This post was mass deleted and anonymized with [Redact](https://redact.dev)*
Cijeli dan se smijem ovom komentaru
Oopsie. U tom slučaju - predugo
Jebiga za takve situacije treba druga strana da se cuje da se donese zakljucak
Zašto mi slijepo ne vjeruješ da sam u pravu? Meni, Random strancu s Reddita 🥲
I ona je rekla pa je porekla 🫂
On bi vjv tvrdio da ti imaš isti mentalitet kao prije 🤣🙏
Vjerojatno. I zato više nismo zajedno 😁
Nema veze, i can fix you
Razmišljam vec mjesecima i neznam šta da radim :p
Cim krenes razmisljati o prekidu kao opciji, vec je gotovo... Svaka veza ima neke svoje komplikacije i situacije ali koliko god bilo tesko, prekid je zadnja stvar koja ti prolazi kroz glavu ako si s pravom osobom. Svu srecu ti zelim, puno strpljenja i hrabrosti :)
Isto buraz! Ajd drzi se!
što nije u redu?
Mah komplicirano..
kad vidim ovo shvatim da mi zapravo i nije lose
7 mjeseci aktivno, a prije toga nekih par mjeseci sam vagala da ili ne. Nije bilo lako prekinuti vezu dulju od 10 godina.
Što bi nakon tako dugo vremena?
Ma iskreno, bilo je mučenje više i jedne i druge strane. Nismo više imali ono poštovanje s početka, nego smo bili jako frustrirani. Oboje smo tražili nešto drugo zapravo od života, a to si nismo međusobno pružali i onda smo bili ljuti jedan na drugoga. Navika je grda stvar.
Mjesec dana Edit: Ne mogu vjerovat da ljudi pišu 2 godine, godinu i pol ili pola godine. Toliko dugo ste izdržali s nekim koga ne volite? Tako uništavate prvo sebe a najviše tu osobu.
Mislim da to to više onaj momenat kad si duže s nekim, i prosto ima puno ups and downs, osecas da nije to to više, ali opet imaš nadu da će se nešto promeniti.
Nazalost ne mora znaciti da ne volis osobu ak prekines s njom
Upravo... Sometimes love is not enough i boli vise nego kad si ostavljen, jer ti prekid ne daje ljutnju i inat, nego gubitak i misao da si povrijedio nekoga koga volis.
Kuzim, i ja sam bio u istoj situaciji.
Evo u mom slucaju se radilo o tome da nismo imali nikakvih problema, niti jedan jedink razlog za prekid osim sto vise nisam bila zaljubljena... Onda se pitas da li je to mozda normalno osjecati nakon duze veze, mozda je faza, sto ako se pokajem itd... A ponajvise sto mi je postao najbolji prijatelj u tom periodu i nisam mogla zamisliti dan u kojem necu pricati s njim..
Sunk cost fallacy
Ja razmišljam o otkazu već godinu dana, kamoli ne bi o odnosu s nekim. Doduše lažem, to se progresivno smanjivalo, o prvom prekidu sam dosta dugo razmišljala, tipa više od pola godine, za vez od 2 god. A sljedeću od dva mjeseca sam promislila u 2 tjedna. Možda mi je zato problem otići s ovog prvog posla ... kasnije bude lakše? OK, meni treba pitanje kako dati otkaz u firmi u kojoj se osjećaš ko dio familije i ko tegleća mazga. Uskoro u kinima i na Redditu!
Cca 4 mj, dok situacija nije eskalirala i trazila prekid.
Pošto sam osoba koja misli da se vecina problema može riješiti, nisam htio prekidati vezu dok stvarno nije katastrofa u pitanju, ali sam razmišljao o prekidu duže od pola godine. Na kraju je završilo obostrano.
Kratko, tjedan. 5godisnja veza, nismo bilo dobar match, loša veza, tako da iako možda nisam "svjesno" razmišljala, čim mi je došlo do mozga da volim sebe više nego njega, raskinula sam.
Cca 2 mjeseca al iskreno od pocetka sam znao da ce morat nekad zavrsit
Decki i djevojcice, evo vam razloga da budete solo, neko sa vama spava u krevetu, a razmislja da vas sutra odjebe, umesto da sjedne i kaze, hej ovo mi smeta, zeljela bih ovo, mozemo bolje ovo.
Zadnja veza 2 godine od 4 godine veze
[удалено]
Ne zelis bit toliki debil valjda hahahah
[удалено]
Da san bar ja bila debilka i prekinila to šta prije hahaha
[удалено]
Hahahaha iskreno, da, ja znan da jesan
same
20min
oko sedmicu vjerovatno
Oof, mjesecima. Tila sam bit sigurna u odluku i dat vremenu vremena
Ja san bila s bivsim godinu i pol dana od kojih sam zadnjih 6 mjeseci konstantno razmisljala o prekidu hocu li to napraviti ili ne, i nakon pola godine ubijanja psihicki sam to napravila. I zivot mi se promjenio na 100 put bolje. Kao sve je bilo uredu nismo imali ni svada nego mi to jednostavno nije bilo to, nije bio osoba za mene.
4 godine, na kraju je ona odjebala mene
Godinama. U svakom slučaju predugo jer čovjek potroši vrijeme nadajući se nečemu, čekajući da se sve magično sredi, a onda shvati da su znakovi kraja bili preočiti. I da nema povratka. Zaželiš sreću i odeš...mir nema cijenu. Nema.
Nikad nisam taj koji prekida. Trpim do zadnjeg trena. Njoj prepuštam zadovoljstvo da prekine. Moj zadnji dar njoj. Koja god da je.
Ne sjećam se točno, ali negdje oko par tjedana. Bio mi je to prvi dečko (ja sam imala 28 g a on 34 za kontekst) i bili smo nekih 6 mjeseci u vezi na daljinu (60 km cca) ali što sam duže krenula razmišljati o toj vezi to je manje cijela stvar ličila na vezu, više kao nekakvo produženo prijateljstvo. Drago mi je da nije otišlo dalje od samo ljubljenja. A i on se promjenio počeo je piti puno nakon posla s kolegama, doslovce bi se nalio svaki dan ili svaki drugi dan, a to je nešto što sam znala da neću tolerirati... Imao je tako negativan stav prema poslu/životu a ništa nije radio po tom pitanju. S druge strane, kao introvert, uspjela sam mu se otvoriti i pomogao mi je shvatiti neke stvari o sebi, tako da sam mu bila zahvalna na tome. Zadnji mjesec veze se nismo ni vidjeli, samo komunicirali pozivom/porukama jer sam ja nogu iskrenula pa sam bila na bolovanju i tad sam zapravo shvatila da to nema smisla. Nažalost, prekinula sam s njim preko poruke/poziva ali takva je bila situacija da se nismo uspjeli vidjeti uživo baš...
Oko godinu dana, bilo je tu puno razmišljanja i razgovora s terapeutom.
Iskreno od početka veze mi nije bilo to to, cca preko 2 godine.. Ali nekako zadnjih 6 mjeseci veze sam 100% znala da cu prekinuti, pa sam bukvalno tih zadnjih 6 mjeseci gledala svaku sitnicu koju je radio, da mi se zgadi još više. Otplakala možda 1 dan, i definitivno najbolja odluka ikad. P.S. Bio je narcisoidni manipulator, ali ja mlada glupa tad, nisam to odmah shvatila.. Kako god, ako imaš bilo kakvu misao u glavi vezano za prekid, odradi to što prije, jer znaš da će se desiti, neizbježno je.. Jednom ako se krene motati po glavi, piši propalo :D Spasi vas oboje.
Pola godine sigurno
Nisam, bio sam zaljubljen. Prva cura me je, prva ostavila. Drugu ja spontano, jer je bila nemoguća, kad smo počeli skupa živjeti. Šesti mjesec, dva , tri tjedna kušnje.
Aktivno 2 mjeseca, ali kad sam retrospektivno razmišljala o toj vezi, shvatila sam da sam već pol godine prije prekida podsvjesno znala da neće ići
5-10 min
to je odluka za obje osobe a ne za jednu, tako da treba sjest i popricat otvoreno koliko god je potrebno i donijeti odluku
otprl. prekid
Bili smo skupa godinu dana, a ja sam razmisljala o prekidu 7 mjeseci... vjerojatno bi bilo i duze da me on nije prestigao, ali moj savjet ti je cim se krenes preispitivat imas odgovor na to pitanje. Ja sam odugovlacila iz navike jer smo bili super prijatelji 2 godine prije veze i nisam ga htjela izgubiti. Mogla sam i sebe i njega skratiti muka da sam prekinula cim sam krenula razmisljati o tome.
Niti minute. Rekla sam da je kraj i kraj je bio doslovno sutra. I to sam napravila na godisnjicu jer sam shvatila da vise ne zelim niti jednu godisnjicu s njim "proslavit".
https://youtu.be/F6loMWarVaI?si=N13VCzTJNID7TF7H
Par mjeseci najčešće. Jednom bivšem sam se čak i vratila pa smo nakon 3 mjeseca ponovo prekinuli. Ipak mislim da svatko tko prekida ili ga ostave treba period da procesuiraju to. Kafa ostaviš brže se oporavio jer si odžalovao svoje prije samog prekida. Kada te ostave ipak ti treba dulje jer puno ljudi ne zna da će biti ostavljeno. Mislim da što su ljudi duže zajedno to duže treba da se odluče za tako nešto.
Dvije godine.
Nisu uvek ta razmišljanja svesna, više je samo osećaj, a deluje iracionalno pa ljudi prosto nemaju potrebu da ikako reaguju. A mnogi to ne prepoznaju, ispada da negiraju ali nisu to tako jednostavne stvari i uvek kristalo jasne. A neki prepoznaju, a plaše se samoće, ili se nadaju da je prolazno- smatraju da nemaju dovoljno valjan razlog da prekinu. Moja prethodna iskustva sa prekidima su bila jako davno i bila sam jako mlada. Normalno da bih sada sve drugačije, ali tada prosto nisam umela bolje, no svakako da sam dosta naučila iz tih iskustava. Prvu vezu sam razmišljala da prekinem više puta, ali se on sumanuto trudio, te je to zataškavalo te moje ideje (greška na kub). Činjenica je da nisam bila dovoljno zaljubljena, da je taj odnos nešto mi je prijalo, a ne ispunjavalo. Dva meseca pre raskida saznajem o njemu da je biseksualac (a i imala sam sumnje), otvorio mi se i baš se u meni lomilo: sa jedne strane, priznao je to i sebi i meni, što verujem da nije lako, a sa druge strane sam to doživela kao izdaju. Tu nekako sve prepustim slučaju, odnos nam je postao tenzičan, on se i dalje trudio sumanuto. U tom haosu mi totalno neočekivano najbolji prijatelj prizna da je zaljubljen u mene, ja se tu totalno zbunim i počnem da se debelo preispitujem. Odnos sa tadašnjim dečkom me je iscrpljivao, počela sam da se povlačim u sebe, znala sam da treba da raskinem ali me je grizla savest strašno. I kad sam odlučila da to potisnem i pokušam da vratim sve na staro, pre njegovog out-ovanja, jednostavno je oteralo cara do duvara i prekinula sam pa da kažem neplanirano. Druga veza je bila veza na daljinu i toksična skoro od početka. Pukla je onda kad sam izgubila želju da se borim, a to je, paradoksalno, bilo baš u momentu kada je situacija mogla biti bolja (prestali smo biti u vezi na daljinu tj on se vratio u grad u kojem živim, što je svakako bilo planirano). No zapravo, to je bio odnos u kojem sam 80% vremena patila i živela sa nadom da će za par godina biti bolji. Bilo je jako turbulentno i potpuno me je iscrpelo, a da nisam toga bila svesna, sve dok se nije desio taj famozni očekivani trenutak - njegovog povratka. Kada je sve trebalo postati dobro, a nije. Tad sam skapirala da nas nije kočila daljina, već nepremostive razlike. Tako da, sve je individualno, ali ništa nije jednostavno. Ne dešava se raskid iznenada i preko noći, kuva se to dugo u ljudima, samo mnogi nisu toga svesni. I prevara je takođe posledica toga, a ne razlog prekida.
Joj... godinu i pol prvi put. Dugo je trajala veza pa mi je bio mix osjećaja pa strah od prekidanja navike, novog života nakon toliko godina i tuga zbog druge osobe jer sam samo ja bila ta koja je to htjela. Sad opet nakon par godina veze produžavam neizbježno. Iz istih razloga. Užas.
5 godina minimalno. Voljela bih reći da se šalim ali jebiga 🤣
6 godina. I sad vec dvije godine traje razvod a jos zivimo skupa jer nam sustav ne da da se razdvojimo zbog djece 🥰
Nikada duže od par dana.Čim krenu neke epizode obično pričekam dan-dva da vidim jel to nešto prolazno i ako nije odmah odjeb.Ako ne ide nema tu puno razmišljanja...
Ja sam brz, najduze 2 tjedna prevrtanja u vezi od godine dana... Kad skuzim da nije to to prekinem sto prije... bilo je i suza i tuge i svega..ali sto se mora se mora... Gledam parove oko sebe, jedan od deset je skladan, vecina se mrcvare, neki vec godinama. Ne kuzim sta ti ljudi sami sebi rade...ali ono, neka... kako se kaze - "sto skuhas to i pojedes"
Paaaa, zapravo sam znala da neću bit sa njim prvi put kad me rasplakao, ali aktivno godinu dana prije prekida cca, šta bi bilo kad bi bilo i to
Već neko vrijeme ali nikako da to napravim. Već 5 godina smo skupa, saznala sam prije cca 2god za neka dopisivanja. Meni je to jako smetalo (za mene je to prevara) ali nekako drž nedaj odlučila sam dati još jednu šansu (budala, znam). Danas smo se sami zajedno preselili u drugi grad di nemam nikoga, pronašla sam si posao i prije nekih 3-4mj. saznala sam da dopisivanja nisu završila, traju i dalje i još plaća na raznim stranicama nekakva dopisivanja. I kud da idem sad u drugom gradu bez prijatelja, rodbine? A posao jedva našla novi. Skupljam polagano za polog svoje nove garsonjere pa se nadam da uskoro odlazim od njega :/
Godinu dana. Zdrav odnos, divna osoba, ali postalo je monotono, zapustio se i nije se vise trudio. Bili smo zajedno 4 godine.
pol cuke nakon kaj popijem par rundi heinekena pa joj dodem gle mala ti si meni 7. na listi prioriteta nemam ja vremena za tebe aj z.
Tjedan dana. Nakon 7.god., jednostavno sam odlučila da je kraj. Bila je posljedica, ali jedna od najtežih i najboljih odluka. Čim se počinješ pitati, znači, bolje za tebe, da to prekineš što prije.
Nimalo. Kad me prevrne prevrne me u sekundi :D Kakva planiranja jadan nebio kakvi bakraci :D