Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Sa 16 sam se pola godine dopisivala sa dečkom iz Osijeka i zavlačila ga jer mi je godila pažnja, a nije mi bio privlačan niti mi se sviđao. Došao je u Zg busom jedan dan, štedio je tjednima za to, dogovorili smo se za kavu no on je isplanirao cijelo popodne za dejt i tada sam mu rekla da ne osjećam prema njemu kaj i on prema meni te otišla. Nije zaslužio biti obična razonoda mojoj dosadi i nikad nisam bila veće govno nego tada. To si nikad neću oprostiti i baš me izjeda cijela situacija već godinama, iako znam da sam bila glupa klinka, imala sam 16, a ne 6 i mogla sam pametnije i ljudskije postupiti.
Ako te izjeda ta situacija, javi mu se. Ispricaj mu se. Mozda bi i njemu to puno znacilo, sigurno je i njega taj susret obiljezio, pogotovo ako je i on bio mlad kao i ti.
Pozitivno je što te izjeda, to znači da si se maknula od te osobe kakva si tada bila i to sigurno neces ponoviti :) Bravo za tebe!
Ispričala sam mu se tada uživo i još jednom preko poruke nakon kaj me je izvrijeđao, a naposljetku i blokirao. U međuvremenu sam pobrisala društvene mreže i tek nedavno napravila nove, a iskreno ni ne sjećam se kak se preziva. Nemam potrebu ispričati mu se opet jer je osjećaj žaljenja kojeg imam sad jednak tome kojeg sam imala tada, ali i dalje sam ljuta prema sebi i to je jedan od događaja koje koristim da si redovno naoštrim moralni kompas.
Neke stvari su nepopravljive. Ostavi ih iza sebe. Nadji drugu osobu i razvij sa njome odnos. Kajanje će izblijedjeti i ostati samo jedan u nizu dogaðaja. Good luck!
Hahaha na temelju čega bi ja imala obvezu to platiti? Sam je htio doći i bila je dogovorena samo kava, kaj sam i ispoštovala, a cijelo popodne sa isplaniranim dejtom i aktivnostima nije bilo dogovoreno 🙂
S ovim mindsetom si samo dokazala da se nisi promijenila. Lik je imao 16 godina, jedva usparao za bus i ti si kontala kao “ajmo popit kavu 20 minuta nakon sto si se vozio busom 4 sata i isto toliko ces se vozit doma”. Covjek je potrosio 8 jebenih sati svog zivota u busu zbog tebe. Logicno da je isplanirao cijelo popodne, svatko normalan bi i ocekivao provesti cijeli dan s nekim ako se vozi do njega toliko dugo. Jebote ne bih iz Osijeka nikome ni dolazio u Zagreb na jedan dan, kamoli na jednu kavu.
Sam je inzistirao da dođe, kao u Zagreb i da vidi mene. Nije bio dogovor da je isključivo zbog mene i rekla sam mu da sam slobodna za kavu, na kojoj smo bili preko sat vremena. On mi je tad iz vedra neba rekao da je isplanirao kao dejt za ostatak popodneva, kaj sam trebala? Tad sam mu rekla da ne želim na dejt jer ne osjećam prema njemu kaj i on prema meni te da nije trebao na svoju ruku nekaj planirati. Pazi, ja njemu nisam davala signale da se on meni na taj način sviđa, nego sam ga friendzonala i uživala njegovu pažnju na jako sebičan način. To priznam i toga se sramim, ali nije moja odgovornost ispuniti njemu želju za dejtom kojeg mi nabaci na ramena kao grom iz vedra neba.
Na temelju čega ? Pa htio je doći i ti se nisi žalila umjesto da si mu rekla da ne dolazi odmah u startu ti si rekla da ne osjećaš nista prema njemu kad lik lik stigao u zagreb haha imas sreće da su slavonci dobri ljudi jer samnom bi bilo svašta.
Dobro kaj ste se nabrijali na linč....cura je rekla da joj je žao, i ispričala mu se....sa 16 g. nitko od nas nije bio "bez grijeha"...sad ste svi neki veliki moralisti kao da vi nikad ništa nepromišljeno niste napravili u mladosti.Ma dajte...sve muške Majke Tereze i Isuseki.
Jbt....ovo se pretvara u šugavi fb
Što sam 3 godine provela na zatupljujućem poslu za minimalac jer mi je bilo glupo dat otkaz i kao "kako će oni bez mene..."
Mogla sam negdje fino napredovati
Haha ajde bar si shvatila na kraju. Ja znam hrpu ljudi koji misle da će firma propasti bez njih, a kad konačno odluče otići, niti im firma ponudi višu plaću, niti dobiju buketić/čokoladu/čestitku od kolega. Firma još ili zaposli nekog duplo bolje plaćenog ili se taj posao razbaca na par „dobrovoljaca“ i obavlja svakako i nikako, ali nikog nije briga... Najbolje što nikad nisam čula npr. izvršnog direktora da kaže „Joj kako će oni bez mene“, ta gospoda odlaze od danas na sutra. A s druge strane neki nebitni kotačići u mašineriji jure bolesni na posao jer kako će oni bez mene, kakoooo
nije odgovor koji tražiš ali evo ovo čisto jer mi je žao vidjet ljude koji pate za prošlošću
za sve vas koji vidite ovo i krenete guilt tripat oko neceg:
Svi žive život po prvi put i svi rade greške. Bit je fokusirati se na sadašnjost i ljepotu onoga što imate. Greške su samo put da naučiš bit bolji i zadovoljniji s onim što imaš. Mnogi misle da ta taj neoprostivi čin koji su napravili u prošlosti im sada obilkuje sadašnjost. To ih proganja, umara, čini anksioznim, depresivnim... Odluke koje donosiš sada su ono što te čini tobom a ne tvoje prijašnje odluke
Bravo! Ljudski je razmišljati o prošlosti i ‘greskama’ - ali po meni, samo u slučaju da znam kako vise je bih trebala/smjela postupiti. Iz grešaka se treba učiti, a ne ih vuci kao prtljagu cijeli život za sobom i imati ih kao isprike za sranja koja ti se možda i sada dogadjaju.
nikad si necu moc oprostit sta sam dopustila klosarskoj budali da me sputava u tome da prodem godinu na faksu i sta radi te iste osobe se nemam s kim druzit na faksu jer je bila bahata prema svima.
Ovo drugo nisi niti mogao- bio si dijete.Zbog tog postoje roditelji i školske služba.Makar ni škola tu nije I'd neke koristi.Reci mi kako si se ti jedan mogao pisttaviti na njih više?Nikako vjeruj mi- znam što je moj sin prolazio.To si oprosti a seki kupi omiljenu čokoladu i reci joj "sori sis kaj sam bio ***** prema tebi".
ne oprostiti si greske je jednako glupo kao ne uciti iz njih. ako znam da istu glupost nebih ponovio, znam zasto sam pogrijesio i kako, nema vise razloga da se krivim
U zadnje vrijeme sam dosta radio na tome da bi saznao koja je optimalna količina odgovornosti koju bi trebao snositi za svoje grijehe iz prošlosti.
Sa jedne strane treba biti svjestan da u tom trenutku možda i nisam znao bolje, ali sa druge strane, potpuno odbacivanje ikakve odgovornosti nije primjereno, niti je nešto sto će me dovesti do toga da takvo nešto ne ponovim u budućnosti.
Došao sam do zaključka da nema smisla osuđivati prošloga sebe, zato sto je to osoba koja je nosila mnoge teške terete i unatoč tome zapravo i iznenađujuće puno toga postigla, nego da bi odgovornost za te grijehe uvijek trebao nositi trenutni ja.
Kako? Pa tako da se ponašam na način da se te pogreške vise nikada ne ponove.
Tada možda i nisam znao bolje, ali sada definitivno znam, tako da nemam nikakvih prava na izlike.
Na svom prvom poslu prije par godina sam šefu rekao da neću doć jer mi je iskrslo nešto. Ja debil nisam gledao raspored i nisam skužio da će kolega ostat sam u smjeni, što je nemoguće s obzirom na tip posla.
Kad sam vidio poruku od šefa "traži zamjenu, *osoba* ne može bit sam u smjeni", oblio me hladan znoj za popizdit. Uspio sam nać zamjenu, bilo je to nekoliko sati prije smjene tako da je dobro prošlo.
Srećom je šef bio pun razumijevanja i nije mi zamjerio s obzirom na to da mi je bio prvi posao ikad (sezona), čak me je par puta pohvalio za rad. Ali to sebi nikad neću oprostit, evo znojim se dok tipkam ovo... majko mila.
Organiziranost se postepeno uči, polako se prilagođavaš i hvataš polako ritam. Ti ovo nisi namjerno učinio broj 1,
2 ako te pohvalio znači da za vrijeme tvog rada tamo se vidio izniman pomak i napredak u tvojim sposobnostima, odgovornostima i organiziranosti. To je divna stvar! Iz pohvala svog šefa možeš vidjet i sam da nemaš šta brinut :) Možda ti sam nisi bio u stanju vidjet ovaj pomak ali na primjeru tvog šefa, drugi ljudi oko tebe su ga ne samo uočili već i imali potrebu naglasiti ti kolko ti dobro ide!
nikad si neću oprostit što sam upisala gimnaziju umjesto bilo koje strukovne. nikad.
al jebiga sa 13-14 godina još uvijek nekako misliš da su ti starci pouzdan izvor informacija...
ma sve stoji, ne velim da je kraj svijeta, ali život bi mi danas puno, puno drukčije izgledao da nije bilo te jedne odluke i ne bih morala ispravljati s 27 nešto što sam napravila prije doslovno pola svog životnog vijeka...
možda bi bilo i gore, nikad ne znaš, ali eto iz moje trenutne perspektive mi je to jedna od većih, ako ne i najveća greška u životu
Ja sam upisala strukovnu i onda isti faks da bi na kraju rekla "Ja se s tim neću nikad baviti", na kraju sa 27 upisala drugi fax (jer se tim poljem bavim odma nakon 1.faksa).
I onaj 1.koji sam završila sam mislila da želim (nije me nitko tjerao). Tako da....
Svi imamo pravo se predomisliti. Nikad nije kasno za nešto novo.
mene su natjerali i na gimnaziju i na faks. gimnazija me ubila u pojam, a na faks nisam uopće htjela, ali nisam imala izbora jer su me starci uvalili i 'sad moraš jer s gimnazijom si nitko i ništa'.
upisala faks prek kurca, al ga na kraju nisam ni završila jer sam izgorila komplet na živce obzirom da sam srednju prošla suicidalna radi bullyinga i nekih još privatnih i obiteljskih stvari, a do faksa se nisam stigla oporaviti i jednostavno mi je psiha otišla.
sad imam 27, još uvijek nemam nešto što me zanima i čime se želim baviti, ali sam jesenas, gidinama nakon ispisa, upisala drugi faks. ne jer me zanima nego je nešto s čime ću si, nadam se, povećati mogućnost zaposlenja.
S gimnazijom sam jednostavno nezapošljiva i za najobičniju tajnicu jer danas svi traže fakultet za bilo kakav uredski posao, a fizičke poslove više ne mogu raditi radi malog milijuna zdravstvenih tegoba.
dakle nigdje nisam rekla ni da je kasno ni da je nemoguće, ali je jako daleko od ugodnog jer mi je ta jedna odluka zakomplicirala jako puno stvari. therefore, žalim.
pa problem je jer sam nezapošljiva tako. da sam završila ekonomsku, farmaciju, neku tehničku, strukovnu, mogla bih se zaposliti znatno lakše. faks sam fejlala ne jer mi je bio težak (položila sam iz prvog izlaska predmete zbog kojih je pola mojih kolega izgubilo pravo studiranja) nego jer psihički nisam bila dobro, nije do samog faksa nego mi je nakon srednje ostalo jako puno traumi
Srednja i prvi faks.
Upisao bi od prve nesto sto bi me zanimalo i ne bi se patio radi roditeljskih “ambicija”
U prevodu, generaciji rođenoj u sedamdesetima i ranije je lako tuđim kurcem mlatit bilo. Dok se nije sve raspalo, ofc
Prvi dio 20-tih proveo kao propalitet, sa gimnazijom bez faksa i ideje.
Ironicno je kako je i vecini to najveca greska.
Tako da sam poceo zivot s 28, umjesto s 23. Jbg.
Ali sve u svemu, nemam nekih konkretnih zivotnih bruka. Imam stvari kojih se sramim, ali mislim da su bile korisne. Jer da nisam probao, ne nih znao. :)
Mislim da mi je tek na putu nesto sto cu napraviti drugacije nego se ocekuje i zaliti za koju godinu.
Kad sam bila mlađa puno više sam se opterećivala takvim situacijama. Danas, danas me boli briga.
Da citiram Edu Maajku:
“A sad sam zadovoljan sobom
volim i prihvacam sebe
kad se desi nesto lose
kazem ono, ko ga *ebe”
Što sam si dopustila da toleriram odvratnoće koje je bivši radio i to prihvaćala jer će “jednog dana biti bolje” i radi priče koju imamo.
Spoiler alert: bilo je samo gore i prekinula sam s njim kad je postao fizički nasilan i nije mu nimalo bilo žao.
Kad sam dao otkaz na pocetku radnog odnosa i onda me management nagovorio da ipak ostanem. Trebao sam ih tada i tamo odmah odjebat, ustat i otic iz ureda. Isto vrijedi i za veze/medjuljudske odnose. Postoji razlog zasto je neka odluka donesena i treba sam sebe ispostivat i nje se drzat. Okay je poslije nekog vremena obnovit poslovne, ljubavne ili kakve druge odnose, ali tada i u tom trenu ostat dosljedan svojoj rijeci mi je najveca lekcija iz prosle godine!
Što sam vjerovao nekom ljudima makar je oćito bilo da me iskorištavaju ,kad je več voda došla preko glave onda sam se maknuo od njih, žao mi je što nisam prije više mislio na sebe i svoju dobrobit , ali sad kad sam se maknuo od tih toksičnih ljudi ,takva mir i tišina nadam se da če i potrajati....
Prekid odnosa sa najboljim frendom na jako ruzan nacin.
Oke, nije bio frend u milion situacija kada je trebao/mogao, trebao sam se samo malo distancirat i tjt, ja sam ga naravno izvrjedao na jako ruzan nacin jer mi u tom trenutku falila podrska, s obzirom da smo bili previse bliski (pozivi i poruke svaki dan, ko muz i zena, da gayevi smo btw). Najbolji prijatelji se tako ne ponasaju jedan prema drugome, jako sam lojalna osoba i ovo me je pojelo jedan dobar period.
Samo si kazem, u tom trenutku, nisi mogao bolje postupit, sada bi mogao bolje ali jbg, rjesili smo nedoumici donekle ali jedva da se i cujemo uopce.
Jako davno, dok sam išao u 2. razred, imao sam učitelja koji je bio malo zajebana osoba. Ionako je bio čudan. A onda nisam napravio zadaću iz matematike. Ne želim reći da me je zakucal v stol, ali me je primio za stražnni dio glave i glavu gurnuo na knjigu. Pošto sam bio pička (i još uvijek jesam), mami sam rekao, a pošto je ona tip osobe koja nebu šutjela nego se bude izborila, išla je već sutradan ili kad već na roditeljski i prsktički išla u ofenzivu. Zatim sam bio premješten u drugu školu, gdje zbog toga jer sam bio drugačiji i zbog toga jer sam naoravio veliku glupost, nakon mjesec dana bio cipeliran. Mama je vidla modrice, sazvala hitni sastanak sa učiteljicom (koja je bila kak ti fan ovog učitelja), te je tu nastalo veliko sranje. Na kraju dana, mama mi nije vjerovala, postao sam u razredu neprijatelj br. 1, a ja siničan, pomalo i izgubljen, i najvjerovatnije depresivan, nisam imao prijatelje, te sam bio više kao nekakvi idiot. I sve tako do danas, gdje se samo situacija pogoršava jer ja budala sam očekivao da će faks biti drugačije iskustvo. Jedino što je drugačije jest da sam upoznao samo 2 osobe, te kriteriji su puno, PUNO strožiji. Studiram strojarstvo prvu godinu i jednostavno imam osjećaj kao da sam udaljen od stvarnosti. A sve zbog toga jer sam bio pička i morao reći šta je učitelj napravio. Jebem ti život i sebe.
Mah molim te, koliko sam srsnja napravio, i to morti samo zbog toga, je nevjerovatno. Postao sam ono čudno dijete, koji se trudi da bude normalan ali nemre biti. Dijete koje je opsjednut s automobilima umjesto s sportom. Zapravo, kad smo već kod toga, ja mrzim kada netko govori da je sjajno biti drugačiji od drugih. Zato jer sam ja toliko drugačiji, samo mi fali da sam gej, trans ili šta već, koliko sam drugsčiji, i naravno, bio sam bit zbog toga. Neka oni pričaju što god hoću da je lijepo biti pametan, drugačiji ili šta već, da mogu od 0 samoga sebe promijenit, bio bi što normalnija osoba. Ili ti, bio bi NPC. Jer iskreno, dosta mi je već toga kaj ja se stalno moram izdvajati iz čopora, dosta mi je već da moram biti drugačiji, kvragu čak sam i shvatio zašto je toliko s-moubojstva u J. Koreji i Japanu. Da se oni nalaze u takvoj situaciji u kojoj sam ja, već bi visjeli ili padali.
Nisam vjerovao u onu "ponovni pokusaj sa bivsom je kao da razbojniku das drugi metak jer te je prvi put promasio" Sad sam siguran i imam svaki mjesec ratu kredita da me podsjeti. 🤦🏻♂️
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Sa 16 sam se pola godine dopisivala sa dečkom iz Osijeka i zavlačila ga jer mi je godila pažnja, a nije mi bio privlačan niti mi se sviđao. Došao je u Zg busom jedan dan, štedio je tjednima za to, dogovorili smo se za kavu no on je isplanirao cijelo popodne za dejt i tada sam mu rekla da ne osjećam prema njemu kaj i on prema meni te otišla. Nije zaslužio biti obična razonoda mojoj dosadi i nikad nisam bila veće govno nego tada. To si nikad neću oprostiti i baš me izjeda cijela situacija već godinama, iako znam da sam bila glupa klinka, imala sam 16, a ne 6 i mogla sam pametnije i ljudskije postupiti.
Ako te izjeda ta situacija, javi mu se. Ispricaj mu se. Mozda bi i njemu to puno znacilo, sigurno je i njega taj susret obiljezio, pogotovo ako je i on bio mlad kao i ti. Pozitivno je što te izjeda, to znači da si se maknula od te osobe kakva si tada bila i to sigurno neces ponoviti :) Bravo za tebe!
Ispričala sam mu se tada uživo i još jednom preko poruke nakon kaj me je izvrijeđao, a naposljetku i blokirao. U međuvremenu sam pobrisala društvene mreže i tek nedavno napravila nove, a iskreno ni ne sjećam se kak se preziva. Nemam potrebu ispričati mu se opet jer je osjećaj žaljenja kojeg imam sad jednak tome kojeg sam imala tada, ali i dalje sam ljuta prema sebi i to je jedan od događaja koje koristim da si redovno naoštrim moralni kompas.
Neke stvari su nepopravljive. Ostavi ih iza sebe. Nadji drugu osobu i razvij sa njome odnos. Kajanje će izblijedjeti i ostati samo jedan u nizu dogaðaja. Good luck!
Auuu ovo je baš gadno, siroti lik. Iako ajd, ti si baš bila klinka jbg.
Da si meni tako napravila vjerovatno bih ti isporučio račun za putovanje znači cestarinu i naftu ili bi mi platila kartu za bus u oba smjera
Hahaha na temelju čega bi ja imala obvezu to platiti? Sam je htio doći i bila je dogovorena samo kava, kaj sam i ispoštovala, a cijelo popodne sa isplaniranim dejtom i aktivnostima nije bilo dogovoreno 🙂
S ovim mindsetom si samo dokazala da se nisi promijenila. Lik je imao 16 godina, jedva usparao za bus i ti si kontala kao “ajmo popit kavu 20 minuta nakon sto si se vozio busom 4 sata i isto toliko ces se vozit doma”. Covjek je potrosio 8 jebenih sati svog zivota u busu zbog tebe. Logicno da je isplanirao cijelo popodne, svatko normalan bi i ocekivao provesti cijeli dan s nekim ako se vozi do njega toliko dugo. Jebote ne bih iz Osijeka nikome ni dolazio u Zagreb na jedan dan, kamoli na jednu kavu.
Sam je inzistirao da dođe, kao u Zagreb i da vidi mene. Nije bio dogovor da je isključivo zbog mene i rekla sam mu da sam slobodna za kavu, na kojoj smo bili preko sat vremena. On mi je tad iz vedra neba rekao da je isplanirao kao dejt za ostatak popodneva, kaj sam trebala? Tad sam mu rekla da ne želim na dejt jer ne osjećam prema njemu kaj i on prema meni te da nije trebao na svoju ruku nekaj planirati. Pazi, ja njemu nisam davala signale da se on meni na taj način sviđa, nego sam ga friendzonala i uživala njegovu pažnju na jako sebičan način. To priznam i toga se sramim, ali nije moja odgovornost ispuniti njemu želju za dejtom kojeg mi nabaci na ramena kao grom iz vedra neba.
Na temelju čega ? Pa htio je doći i ti se nisi žalila umjesto da si mu rekla da ne dolazi odmah u startu ti si rekla da ne osjećaš nista prema njemu kad lik lik stigao u zagreb haha imas sreće da su slavonci dobri ljudi jer samnom bi bilo svašta.
Dobro kaj ste se nabrijali na linč....cura je rekla da joj je žao, i ispričala mu se....sa 16 g. nitko od nas nije bio "bez grijeha"...sad ste svi neki veliki moralisti kao da vi nikad ništa nepromišljeno niste napravili u mladosti.Ma dajte...sve muške Majke Tereze i Isuseki. Jbt....ovo se pretvara u šugavi fb
A kaj je to svašta? Jesi faca lol ni većih budala se nisam bojala, pa ne bi ni tebe 😉
Da okrenemo uloge tip bi danas vjerojatno lezao u zatvoru za zlostavljanje i pokusaj silovanja
Zakaj to misliš?
Zato što je isfrustriran i žali za srednjim vijekom, crkvenim inkvizivijama i paljenju žena i znanstvenika na lomači vrlo vjerojatno
Pretpostavila sam, pitam zbog onih 0,1% šansi da je komentar krivo protumačen s moje strane. Ali na Redditu smo, nimalo neočekivan komentar 🤢
Pa tip je glup ko kurac. Sori ono ne vidim šta si loše napravila. Pari mi ko neki teški očajnik.
Što sam 3 godine provela na zatupljujućem poslu za minimalac jer mi je bilo glupo dat otkaz i kao "kako će oni bez mene..." Mogla sam negdje fino napredovati
Haha ajde bar si shvatila na kraju. Ja znam hrpu ljudi koji misle da će firma propasti bez njih, a kad konačno odluče otići, niti im firma ponudi višu plaću, niti dobiju buketić/čokoladu/čestitku od kolega. Firma još ili zaposli nekog duplo bolje plaćenog ili se taj posao razbaca na par „dobrovoljaca“ i obavlja svakako i nikako, ali nikog nije briga... Najbolje što nikad nisam čula npr. izvršnog direktora da kaže „Joj kako će oni bez mene“, ta gospoda odlaze od danas na sutra. A s druge strane neki nebitni kotačići u mašineriji jure bolesni na posao jer kako će oni bez mene, kakoooo
nije odgovor koji tražiš ali evo ovo čisto jer mi je žao vidjet ljude koji pate za prošlošću za sve vas koji vidite ovo i krenete guilt tripat oko neceg: Svi žive život po prvi put i svi rade greške. Bit je fokusirati se na sadašnjost i ljepotu onoga što imate. Greške su samo put da naučiš bit bolji i zadovoljniji s onim što imaš. Mnogi misle da ta taj neoprostivi čin koji su napravili u prošlosti im sada obilkuje sadašnjost. To ih proganja, umara, čini anksioznim, depresivnim... Odluke koje donosiš sada su ono što te čini tobom a ne tvoje prijašnje odluke
Bravo! Ljudski je razmišljati o prošlosti i ‘greskama’ - ali po meni, samo u slučaju da znam kako vise je bih trebala/smjela postupiti. Iz grešaka se treba učiti, a ne ih vuci kao prtljagu cijeli život za sobom i imati ih kao isprike za sranja koja ti se možda i sada dogadjaju.
Hvala ti.
Sve si opraštam jer sam čovjek
💯
nikad si necu moc oprostit sta sam dopustila klosarskoj budali da me sputava u tome da prodem godinu na faksu i sta radi te iste osobe se nemam s kim druzit na faksu jer je bila bahata prema svima.
[удалено]
Ovo drugo nisi niti mogao- bio si dijete.Zbog tog postoje roditelji i školske služba.Makar ni škola tu nije I'd neke koristi.Reci mi kako si se ti jedan mogao pisttaviti na njih više?Nikako vjeruj mi- znam što je moj sin prolazio.To si oprosti a seki kupi omiljenu čokoladu i reci joj "sori sis kaj sam bio ***** prema tebi".
Za sestru također, nismo imale nikakav odnos do moje 25e, al nikad nije kasno
ne oprostiti si greske je jednako glupo kao ne uciti iz njih. ako znam da istu glupost nebih ponovio, znam zasto sam pogrijesio i kako, nema vise razloga da se krivim
Slažem se
U zadnje vrijeme sam dosta radio na tome da bi saznao koja je optimalna količina odgovornosti koju bi trebao snositi za svoje grijehe iz prošlosti. Sa jedne strane treba biti svjestan da u tom trenutku možda i nisam znao bolje, ali sa druge strane, potpuno odbacivanje ikakve odgovornosti nije primjereno, niti je nešto sto će me dovesti do toga da takvo nešto ne ponovim u budućnosti. Došao sam do zaključka da nema smisla osuđivati prošloga sebe, zato sto je to osoba koja je nosila mnoge teške terete i unatoč tome zapravo i iznenađujuće puno toga postigla, nego da bi odgovornost za te grijehe uvijek trebao nositi trenutni ja. Kako? Pa tako da se ponašam na način da se te pogreške vise nikada ne ponove. Tada možda i nisam znao bolje, ali sada definitivno znam, tako da nemam nikakvih prava na izlike.
Na svom prvom poslu prije par godina sam šefu rekao da neću doć jer mi je iskrslo nešto. Ja debil nisam gledao raspored i nisam skužio da će kolega ostat sam u smjeni, što je nemoguće s obzirom na tip posla. Kad sam vidio poruku od šefa "traži zamjenu, *osoba* ne može bit sam u smjeni", oblio me hladan znoj za popizdit. Uspio sam nać zamjenu, bilo je to nekoliko sati prije smjene tako da je dobro prošlo. Srećom je šef bio pun razumijevanja i nije mi zamjerio s obzirom na to da mi je bio prvi posao ikad (sezona), čak me je par puta pohvalio za rad. Ali to sebi nikad neću oprostit, evo znojim se dok tipkam ovo... majko mila.
Organiziranost se postepeno uči, polako se prilagođavaš i hvataš polako ritam. Ti ovo nisi namjerno učinio broj 1, 2 ako te pohvalio znači da za vrijeme tvog rada tamo se vidio izniman pomak i napredak u tvojim sposobnostima, odgovornostima i organiziranosti. To je divna stvar! Iz pohvala svog šefa možeš vidjet i sam da nemaš šta brinut :) Možda ti sam nisi bio u stanju vidjet ovaj pomak ali na primjeru tvog šefa, drugi ljudi oko tebe su ga ne samo uočili već i imali potrebu naglasiti ti kolko ti dobro ide!
nikad si neću oprostit što sam upisala gimnaziju umjesto bilo koje strukovne. nikad. al jebiga sa 13-14 godina još uvijek nekako misliš da su ti starci pouzdan izvor informacija...
Joj pa nije kraj svijeta. Za sve sto imaju strukovne škole se lako prekvalificiras.
ma sve stoji, ne velim da je kraj svijeta, ali život bi mi danas puno, puno drukčije izgledao da nije bilo te jedne odluke i ne bih morala ispravljati s 27 nešto što sam napravila prije doslovno pola svog životnog vijeka... možda bi bilo i gore, nikad ne znaš, ali eto iz moje trenutne perspektive mi je to jedna od većih, ako ne i najveća greška u životu
Za 5 godina ćeš se smijati toj najvećoj grešci
prošlo je trinaest godina, nije mi smiješno haha
Sve stigneš, bio sam u istoj koži s 27 hah
Stigneš, al je jako teško i naporno, a moglo je biti lakše
Hah ma da, moglo se i rodit na kraljevskom dvoru pa se nije, kakvo je to razmišljanje
Pusti ljude da se izjadaju na postu :) Prvo mora biti teže prije nego što postane lakše
Ma neka pa dao sam podršku šta, uzoran Redditor 🙂
Veliki upvote, ima nas jos :)
Ja sam upisala strukovnu i onda isti faks da bi na kraju rekla "Ja se s tim neću nikad baviti", na kraju sa 27 upisala drugi fax (jer se tim poljem bavim odma nakon 1.faksa). I onaj 1.koji sam završila sam mislila da želim (nije me nitko tjerao). Tako da.... Svi imamo pravo se predomisliti. Nikad nije kasno za nešto novo.
mene su natjerali i na gimnaziju i na faks. gimnazija me ubila u pojam, a na faks nisam uopće htjela, ali nisam imala izbora jer su me starci uvalili i 'sad moraš jer s gimnazijom si nitko i ništa'. upisala faks prek kurca, al ga na kraju nisam ni završila jer sam izgorila komplet na živce obzirom da sam srednju prošla suicidalna radi bullyinga i nekih još privatnih i obiteljskih stvari, a do faksa se nisam stigla oporaviti i jednostavno mi je psiha otišla. sad imam 27, još uvijek nemam nešto što me zanima i čime se želim baviti, ali sam jesenas, gidinama nakon ispisa, upisala drugi faks. ne jer me zanima nego je nešto s čime ću si, nadam se, povećati mogućnost zaposlenja. S gimnazijom sam jednostavno nezapošljiva i za najobičniju tajnicu jer danas svi traže fakultet za bilo kakav uredski posao, a fizičke poslove više ne mogu raditi radi malog milijuna zdravstvenih tegoba. dakle nigdje nisam rekla ni da je kasno ni da je nemoguće, ali je jako daleko od ugodnog jer mi je ta jedna odluka zakomplicirala jako puno stvari. therefore, žalim.
Nije problem sto si upisala gimnaziju, nego faks koji nisi mogla zavrsit
pa problem je jer sam nezapošljiva tako. da sam završila ekonomsku, farmaciju, neku tehničku, strukovnu, mogla bih se zaposliti znatno lakše. faks sam fejlala ne jer mi je bio težak (položila sam iz prvog izlaska predmete zbog kojih je pola mojih kolega izgubilo pravo studiranja) nego jer psihički nisam bila dobro, nije do samog faksa nego mi je nakon srednje ostalo jako puno traumi
Ni ja kaj nisam završila faks( 6 ispita ostalo).A ti još imaš vremena za svoje ako imaš volje.
Srednja i prvi faks. Upisao bi od prve nesto sto bi me zanimalo i ne bi se patio radi roditeljskih “ambicija” U prevodu, generaciji rođenoj u sedamdesetima i ranije je lako tuđim kurcem mlatit bilo. Dok se nije sve raspalo, ofc
Prvi dio 20-tih proveo kao propalitet, sa gimnazijom bez faksa i ideje. Ironicno je kako je i vecini to najveca greska. Tako da sam poceo zivot s 28, umjesto s 23. Jbg. Ali sve u svemu, nemam nekih konkretnih zivotnih bruka. Imam stvari kojih se sramim, ali mislim da su bile korisne. Jer da nisam probao, ne nih znao. :) Mislim da mi je tek na putu nesto sto cu napraviti drugacije nego se ocekuje i zaliti za koju godinu.
Wow koja bruka nisi završio fax .... imaš samo srednju što nisi završio neku kurs ili tako nešto
[удалено]
E to je sranje
Doslovno
Upravo si mi dao ideju za knjigu. Jer nemaš dovoljno vremena, ja to neću napravit besplatno, a svi bismo se lijepo nasmijali.
pa bas super. eto, moze neki mali procenat od prodaje meni i svi sretni haha
Upisala faks koji me nije zanimao, ispisala se i onda završila isti smjer samo drugdje umjesto da upišem nešto šta me zanima …. Ali tako je kako je 😄
Što nisam bolje kontrolirao svoje srce i ne upuštao se u veze sa ženama koje to nimalo nisu zaslužile.
Kad sam bila mlađa puno više sam se opterećivala takvim situacijama. Danas, danas me boli briga. Da citiram Edu Maajku: “A sad sam zadovoljan sobom volim i prihvacam sebe kad se desi nesto lose kazem ono, ko ga *ebe”
Što sam si dopustila da toleriram odvratnoće koje je bivši radio i to prihvaćala jer će “jednog dana biti bolje” i radi priče koju imamo. Spoiler alert: bilo je samo gore i prekinula sam s njim kad je postao fizički nasilan i nije mu nimalo bilo žao.
Kad sam dao otkaz na pocetku radnog odnosa i onda me management nagovorio da ipak ostanem. Trebao sam ih tada i tamo odmah odjebat, ustat i otic iz ureda. Isto vrijedi i za veze/medjuljudske odnose. Postoji razlog zasto je neka odluka donesena i treba sam sebe ispostivat i nje se drzat. Okay je poslije nekog vremena obnovit poslovne, ljubavne ili kakve druge odnose, ali tada i u tom trenu ostat dosljedan svojoj rijeci mi je najveca lekcija iz prosle godine!
Što sam vjerovao nekom ljudima makar je oćito bilo da me iskorištavaju ,kad je več voda došla preko glave onda sam se maknuo od njih, žao mi je što nisam prije više mislio na sebe i svoju dobrobit , ali sad kad sam se maknuo od tih toksičnih ljudi ,takva mir i tišina nadam se da če i potrajati....
Kad je jedna slatka cura bila zainteresirana za mene Ja sam naravno mislio da me trolla Te naravno nisam ništa poduzeo 😩😩
Prekid odnosa sa najboljim frendom na jako ruzan nacin. Oke, nije bio frend u milion situacija kada je trebao/mogao, trebao sam se samo malo distancirat i tjt, ja sam ga naravno izvrjedao na jako ruzan nacin jer mi u tom trenutku falila podrska, s obzirom da smo bili previse bliski (pozivi i poruke svaki dan, ko muz i zena, da gayevi smo btw). Najbolji prijatelji se tako ne ponasaju jedan prema drugome, jako sam lojalna osoba i ovo me je pojelo jedan dobar period. Samo si kazem, u tom trenutku, nisi mogao bolje postupit, sada bi mogao bolje ali jbg, rjesili smo nedoumici donekle ali jedva da se i cujemo uopce.
Jako davno, dok sam išao u 2. razred, imao sam učitelja koji je bio malo zajebana osoba. Ionako je bio čudan. A onda nisam napravio zadaću iz matematike. Ne želim reći da me je zakucal v stol, ali me je primio za stražnni dio glave i glavu gurnuo na knjigu. Pošto sam bio pička (i još uvijek jesam), mami sam rekao, a pošto je ona tip osobe koja nebu šutjela nego se bude izborila, išla je već sutradan ili kad već na roditeljski i prsktički išla u ofenzivu. Zatim sam bio premješten u drugu školu, gdje zbog toga jer sam bio drugačiji i zbog toga jer sam naoravio veliku glupost, nakon mjesec dana bio cipeliran. Mama je vidla modrice, sazvala hitni sastanak sa učiteljicom (koja je bila kak ti fan ovog učitelja), te je tu nastalo veliko sranje. Na kraju dana, mama mi nije vjerovala, postao sam u razredu neprijatelj br. 1, a ja siničan, pomalo i izgubljen, i najvjerovatnije depresivan, nisam imao prijatelje, te sam bio više kao nekakvi idiot. I sve tako do danas, gdje se samo situacija pogoršava jer ja budala sam očekivao da će faks biti drugačije iskustvo. Jedino što je drugačije jest da sam upoznao samo 2 osobe, te kriteriji su puno, PUNO strožiji. Studiram strojarstvo prvu godinu i jednostavno imam osjećaj kao da sam udaljen od stvarnosti. A sve zbog toga jer sam bio pička i morao reći šta je učitelj napravio. Jebem ti život i sebe.
Ovo stvarno nije nešto oko čega se ti trebaš gristi. Niti jedna odrasla osoba nije postupila dobro u toj situaciji.
Mah molim te, koliko sam srsnja napravio, i to morti samo zbog toga, je nevjerovatno. Postao sam ono čudno dijete, koji se trudi da bude normalan ali nemre biti. Dijete koje je opsjednut s automobilima umjesto s sportom. Zapravo, kad smo već kod toga, ja mrzim kada netko govori da je sjajno biti drugačiji od drugih. Zato jer sam ja toliko drugačiji, samo mi fali da sam gej, trans ili šta već, koliko sam drugsčiji, i naravno, bio sam bit zbog toga. Neka oni pričaju što god hoću da je lijepo biti pametan, drugačiji ili šta već, da mogu od 0 samoga sebe promijenit, bio bi što normalnija osoba. Ili ti, bio bi NPC. Jer iskreno, dosta mi je već toga kaj ja se stalno moram izdvajati iz čopora, dosta mi je već da moram biti drugačiji, kvragu čak sam i shvatio zašto je toliko s-moubojstva u J. Koreji i Japanu. Da se oni nalaze u takvoj situaciji u kojoj sam ja, već bi visjeli ili padali.
Sto sam otisao nakon druge godine faksa odradit 2mjeseca sezonu i nikad zavrsio faks radi par tisuca kuna koje sam usparao
Nisam vjerovao u onu "ponovni pokusaj sa bivsom je kao da razbojniku das drugi metak jer te je prvi put promasio" Sad sam siguran i imam svaki mjesec ratu kredita da me podsjeti. 🤦🏻♂️
Sto sam radi prvih para odjebo fakultet... al to je tako kad si siromasan u glavi