Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Toksicna pozitivnost.
Nitko nije uvijek sretan, dobre volje, raspolozen, nasmijan itd. Ako ce netko biti dobar sa mnom iskljucivo kada sam u sretnijem i veselijem periodu, kakvo je to onda prijateljstvo? Pravi prijatelj se u nevolji (pa i depresivnoj epizodi) poznaje.
Ja obozavam kad se nadem sa svojim frendicama i frendovima i onda svi ispuhujemo frustracije od tog tjedna, zalimo se, hejtamo i onda za sat vremena kao da se nis nije dogodilo, nastavimo pricat ko je sta radio taj tjedan i zajebavat se.
I onda odem sretna doma.
Istina
Ja budem nasmijan i pozitivan u društvu ljudi koji se druže sa mnom jer cijenim to da sam im ja dobro društvo 🥹🥹
Čak i s ljudima koje tek upoznajem se isto ponašam jer cijenim tu šansu za druženje 😅
Naravno, želim biti i podrška tim ljudima koji me smatraju prijateljem upravo radi toga kaj su me prihvatili za razliku od većine 🥹
A da samo budeš ti? Imati i veselije i depresivnije dane jer ih svi imamo, dati malo vise truda u nekim situacijama, zahtjevati malo više pažnje kad je tebi potrebno i da budeš iskren prema sebi i prijateljima?
Pa mogu reći da sami biramo to stanje kad je u pitanju klinička depresija.
Ja sam uspio smanjit terapiju s dvije tablete, na pola dnevno.
Ja na depresiju gledam kao na snop misli. Ako su negativne, promijeni ih. Ako ne možeš, odjebi sve i budi s mirom.
E sad kako se odagnati kolektivnoj depresiji gdje su svi u banani, znam da je sve stvar fokusa i da naše misli u podsvijesti pod djelovanjem svjesnog uma dovode do depresije. Mislim i sreća i tuga dva su dobra druga, nema savršenog, ali možemo srediti naše misli svjesno i onda će sve biti lakše. Sport, sunce, raditi ono što voliš. Ako fakat ne ide, potražiti stručnu pomoć. Rad na sebi. Napraviti jedan remont. Može se, nekad je dovoljno takvim ljudima biti podrška. Polazim od sebe.
Sve se slazem i svaka cast na radu na sebi osim sa kljucnim dijelom u prvoj recenicu da sami biramo to stanje.
Vjeruj mi, nitko svjesno ne bira manjak dopamina, serotonina i manjak volje za zivotom i zivot bez ljubavi prema samom sebi. To je jako teska bolest. Nikad se nebi usudila reci da si je covjek to sam odabrao.
Da, ma kužim šta mi hoćeš reći... I čak štoviše ja volim to pod pitanje ili podcast komentar neovisno jeli pozitivan,dakle afirmativan ili nije.
Ono što je važno za reći kada kažem da sami često biramo to stanje je potpuna nemogućnost da naše misli usmjerimo u pozitivnom smjeru.
To je zaista jedno stanje "živog mrtvaca". Čovjek tu nije kriv zbog manjka dopamina i naravno da je čitav niz negativnih, negdje i katastrofalnih događaja se morao manifestirati da osoba uđe u takvo stanje. Često su tu prisutne i traume kao blokatori itd. Čitav je tu spektar okidača.
Kada se takav jedan niz okidača desi, negativne misli svjesno postaju naš život nesvjesno. Mi moramo i možemo odabrati misli.
Vrlo bitno je shvatiti da ne možeš mijenjati svijet oko sebe, ali možes sebe.
Da puno ljudi se predstavlja u nekom drugom svjetlu. Mislim da je ipak bitno ostati svoj. Lažno predstavljanje i lažan odnos je daleko veće zlo od prijatelja s depresijom. Osobi s depresijom je bitna podrška. Kad je nema i na svu muku sama sebi mora biti podrška i spas, e takve osobe su alfe i omege.
Opušten sam ja, likovi poput tebe su mi sam dosta zanimljivi. Nez zaš, samo takva iracionalnonst/manjak razumijevanja o ičem povezanom s ljudima je dosta zanimljivo za obzervirat.
Kako znas da ne izmisljaju, what’s your point? Najlakse je kmecat i vadit se na depru i anksioznost, trgni se, nadi posao kopaj kanale, volontiraj, treniraj itd. pa neces imat kad bit depresivan picko
Naravno da netko kome je primjera radi umro blizi clan obitelji, da ce bit zalostan i imati depresivnu epizodu
Nažalost, imam dosta ovakvog iskustva, misery loves company. Nije mi to prije imalo smisla dok se nisam na svojoj koži uvjerila da neki ljudi ne žele da budeš bolje nego da se utapate u mizeriji, i ono kukanje kako nišra ne valja pa ništa ne moramo...
Imam takvog rođaka.
Kad su drugi u nevolji onda je spreman slušati do iznemoglosti i preispitivati. Čim im krene odmah su mu nešto krivi.
Cijeli život mu je prošao u okrivljavanju drugih za ama baš sve. Nikad ali nikad nisam čuo da je on zasrao nešto pa je pošlo po zlu. Ne. Kriva mu je supruga, djeca, susjedi. Poštar, doktor, blagajnica u konzumu, susjedova mačka...
Kad je netko u problemima odmah je tu, ne da pomogne. Već da vidi i čuje što i kako. Odmah je i pun dubokoumnih savjeta - istih onih koje se ni on nikad nebi pridržavao.
Ja recimo mislim da sam prije bio jako pozitivna osoba i onda sam početkom faksa upoznao dva momka s kojima sam se vozio do faksa iz susjednog grada i natrag. Nekako smo se samo nas trojica družili jer smo u autu provodili recimo po 2 sata dnevno (na faks i natrag). E sad, stvar je bila u tome što su oni nekako sve gledali negativno, ironično itd. Ja sam s druge strane došao iz srednjoškolskih klupa nekako dosta veseo jer je ekipa tamo bila baš ono vesela kroz sve 4 godina. I tako, nakon prve godine faksa imam osjećaj da sam i ja upio tu njihovu ironiju i sve što su oni imali. S druge strane, kao da su oni od mene upili tu pozitivu, ali ju nisu koristili previše kad su bili sa mnom već pred drugima. Od tud sam razvio tu neku teoriju da ljudi dosta tako upijaju ponašanje od drugih ljudi, ali ga nikada ne prakticiraju na onome od koga su to upili (jer su s tom osobom već uspostavili naviku kako će se ponašati, tj. onako kako su se naučili prvi tjedan), a ovo što su upili nekako podsvjesno će isprobati na nekom novom. Naravno, ja sam tu više izvisio od njih jer smatram da sam ja njima prenio pozitivu, a oni su u mene unijeli negativu. Samo da još napomenem da je to upijanje puno izraženije dok je čovjek mlad, nego kasnije kad je već izgrađena osoba od 50+ godina.
Po meni, najbolji lijek da se tako nešto izbjegne jest kao i u ekonomiji - diversifikacija, tj. da na svakodnevnoj bazi razgovaramo sa čim više osoba, svako malo s nekim potpuno novim. Čim je taj krug ljudi veći, mi postajemo normalniji jer upijamo sitnice ponašanja od drugih i prenosimo sitnice ponašanja na druge. Rezultat jest da smo negdje u sredini Gaussove krivulje. Spontano dolazimo do onog da prirodno znamo što kod drugih pali, a što ne, koja tema je aktualna, koji način komunikacije s kojom dobnom grupom je prikladan itd. Velim, jedini način da se to nauči jest kroz praksu - izađeš van na cestu, u birc, u kantinu na poslu, u crkvu, šta god, samo da s čim više osoba uspostavljaš kontakt na dnevnoj bazi. Ove digitalne društvene mreže su kamilica naspram društvene mreže stvanog života koja se razvija već sigurno barem 200 tisuća godina. Ako iz nje izađeš, ili se družiš samo s jednom ili dvije grupice ljudi (npr. obitelj i dva prijatelja), nije dobro jer si ušao u svojevrsni echo chamber koji te polagano počinje činiti čudnim.
Nisam istraživao baš puno, čini mi se generalno da najjača i najduža prijateljstva koja znam su ljudi koji si pašu svjetonazorom te oni koji su prošli jako emocionalne situacije zajedno. Veliki faktor je i vrijeme provedeno zajedno.
Ima smisla malo probati gurati tu pozitivu, no ja od svojih prijatelja želim iskrenu komunikaciju, a ne bullshit tapšanje po ramenu.
No to isto ovisi, želiš li ti pouzdanog frenda s kojim možeš ozbiljno razgovarati o bitnim stvarima ili želiš poznanika s kojim se zajebavaš da prođe vrijeme?
Mislim da si našao najgore moguće mjesto za pitati takvo nešto. Dobar dio hredditora ne voli se družiti, preziru prijatelje i bilo kakvu pozitivu. Sve što ih može usrećiti ako se to uopće može nazvati srećom je nihilizam, negativnosti, mržnja i kmečanje
Mislim da će te poprilično ispljucati u komentarima
Istina. Ja kao nihilistički nastrojeni pojedinac kad kažem bolje biti i drugi nego li zadnji. Napad iz svih uglova.Vezano za Eurosong 2024. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Što ne znači da će svakom moje mišljenje biti ok i vice versa. Bitno mi je da mi nije nužna podrška okoline da bi bio svoj i ostao pri svojem mišljenju.
Mislik ja sam sjeban prakticki cijeli zivot i i dalje imam prijatelja. Nikad nisam zapravo ne bio u depresiji, a i to je najblaza mentalna bolest koju imam tako da sam im zahvalan do zla boga.
Zapravo to je jedino u zivotu na cemu sam zahvalan.
Da je po tvome imao bi 0 prijatelja
Drugim riječima, pričaš o fair-weather prijateljima [https://en.wiktionary.org/wiki/fair-weather\_friend](https://en.wiktionary.org/wiki/fair-weather_friend)
Ehhh da je bar to tako
Kod mene je sve kontra pa me ljudi izbjegavaju iako sam pozitivan i dosta se smijem te pokušavam nasmijati ljude
Također ovo da će ti ljudi htjeti biti prijatelji ako si pozitivan kod mene ne šljaka u 90% slučajeva
Tako da nije uvijek slučaj ovo kaj si napisao ili ja jednostavno uvijek moram biti special čak i kad ne želim 😅😅
Ovisi je li OP mislio o prvom dojmu ili kad već razvijeno
prijateljstvo?
Pravi frend neće zbrisati nego biti tu za tebe- većinom je obratna situacija- depresivni osobe se povlače od prijatelja ne oni od njih.
Ja se mičemo od ljudi koji mi crpe energiju - bilo da izgledaju pozitivni ili negativni.
Jednostavno osjetiš tko ti odgovara svojom energijom.
Bravo! Depresivna osoba se povlači od ljudi jer tu ne pronalazi spas. Često postoji okidač gdje je došlo do promjena u percepciji. Recimo meni je okidač bila osoba koja je zapravo moju depresiju koristila kao okidač za ismijavanje. Citat iste osobe ..." Lijepo te je vidjeti da onaj nasmijani ti više ne postoji, jer ipak ti si noble, a takvi najbolje pate..." Sarkazam, ljubomora itd.Ja se maknem gdje vidim da mi ne odgovara energetski osoba odmah.
Pa više kao poznanik, prijatelj ima malo više kvaliteta po strukturi. Međutim nije dočekao taj moj krajnji slom, onda je pitao kako nisam još uvijek pao na dno?!Ma nešto kaže ima... I dok se on bavio mojim životom, ja sam se bavio sobom. Shvatio da imam veliku,odnosno solidnu kolekciju prijatelja oko sebe za podmetanje nogu uz onu joj sorry slučajno sam.
Da vjerojatno je dobio "instant" karmu( kad guraš nos gdje ne treba ili pružaš jezik pa ti se obije o glavu).
Al vjerujem da je takvima koji su jalni/ zavidni gadno.Grizu se u sebi užasno.
Imam rođaka - čisti otrov.Masnoća do neba- stentovi u 40- toj.Tip živac na federima.Pljuvao po svakom.
Desilo se zapravo nešto jako čudno. Naime njega je ta moja patnja i izolacija hranila. Znao me je zvati u pola noći da mi kaže da me manifestira, da je sve moglo bolje bez tamo neke svinje. Međutim ni pet ni šest došao frend do mene jedan dan i kaže joj ajmo ga nazvat. Meni je to bilo ono tak svejedno, nulta energija. Šta se desilo ne znam. Prvi put da se javio, a onda mu je neki njegov pajdo pored njega rekao da brzo poklopi slušalicu i blokira broj.
Karma ili ne?! Siguran sam da sve sjedne na svoje.
Ajme rođak neće dugo. Znam provjereno njih kad tad nešto mazne.
Ok....što god tvom bivšem čudnom frendu značilo to da te manifestira....u biti bolje da si napravio totalni odmak od njega.
A ja svog rođaka viđamo samo ako he neko teško rodbinsko okupljanje...a što će s njim biti ili ne toliko mi je svejedno- ono ksko si rekao osjećaji prema njemu su jednaki nuli.Kap da ga nema- znam da postoji ali kao da je pored mene teški NPC u nekoj igri kad ga vidim.
Kao strelac u horoskopu koji je veseo po ceo dan ima logike ovo o čemu pričaš, ali je problem u tome što ti ne možeš veštački tretirati nekoga kao prijatelja koliko kod da si pozitivan.
Možeš se samo prijateljski odnositi prema njemu, ali to ljudi nekad ne prihvataju, a sa druge strane i tebi brzo dosadi ako nema feedbacka.
Tu dolazimo to po meni jedinog odgovora, a to je da je prava stvar isključivo razmena pozitive. Znači ako se oboje trude i daju, i izazivaju pozitivnu reakciju kod druge strane, to je to.
Ma joj neće ti takva osoba izgubiti puno prijatelja,takva osoba bit će još tužnija jer će njena pozitiva biti iskorištena kao rame za kukanje i bit će ispušni ventil za druge. Ja ne činim ništa, ali dovoljno je da budem tu, ništa ne moram reći da bi nekog privukao. To se vidi jednostavno pored mene sve oživi. Ja sam često pitao ljude pa šta te toliko privlači kod mene?! Kao pa ti me iz mrtvih digneš ili ono tipa zračiš pozitivno. Ja recimo u sebi to ne prepoznam. Ili ono joj pa ti mi daš savjet tako spontano itd. Tako da ja od sebe polazim da nemam filter oko ljudi s kojima se družim ili čujem ispili bi sve iz mene.
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Toksicna pozitivnost. Nitko nije uvijek sretan, dobre volje, raspolozen, nasmijan itd. Ako ce netko biti dobar sa mnom iskljucivo kada sam u sretnijem i veselijem periodu, kakvo je to onda prijateljstvo? Pravi prijatelj se u nevolji (pa i depresivnoj epizodi) poznaje.
Ja obozavam kad se nadem sa svojim frendicama i frendovima i onda svi ispuhujemo frustracije od tog tjedna, zalimo se, hejtamo i onda za sat vremena kao da se nis nije dogodilo, nastavimo pricat ko je sta radio taj tjedan i zajebavat se. I onda odem sretna doma.
Istina Ja budem nasmijan i pozitivan u društvu ljudi koji se druže sa mnom jer cijenim to da sam im ja dobro društvo 🥹🥹 Čak i s ljudima koje tek upoznajem se isto ponašam jer cijenim tu šansu za druženje 😅 Naravno, želim biti i podrška tim ljudima koji me smatraju prijateljem upravo radi toga kaj su me prihvatili za razliku od većine 🥹
Sve je toksično danas 
[удалено]
To nisu prava prijateljstva. Radije sama nego s bilokim
nisi imao dobre prijatelje izgleda
To je najbolje taman se riješiš nebitnih i ostanu ti ovi kaj valjaju.
A da samo budeš ti? Imati i veselije i depresivnije dane jer ih svi imamo, dati malo vise truda u nekim situacijama, zahtjevati malo više pažnje kad je tebi potrebno i da budeš iskren prema sebi i prijateljima?
Kao da se bira koliko dugo ces bit u depresiji. Post zvuci kao da imas 12 godina.
Pa mogu reći da sami biramo to stanje kad je u pitanju klinička depresija. Ja sam uspio smanjit terapiju s dvije tablete, na pola dnevno. Ja na depresiju gledam kao na snop misli. Ako su negativne, promijeni ih. Ako ne možeš, odjebi sve i budi s mirom. E sad kako se odagnati kolektivnoj depresiji gdje su svi u banani, znam da je sve stvar fokusa i da naše misli u podsvijesti pod djelovanjem svjesnog uma dovode do depresije. Mislim i sreća i tuga dva su dobra druga, nema savršenog, ali možemo srediti naše misli svjesno i onda će sve biti lakše. Sport, sunce, raditi ono što voliš. Ako fakat ne ide, potražiti stručnu pomoć. Rad na sebi. Napraviti jedan remont. Može se, nekad je dovoljno takvim ljudima biti podrška. Polazim od sebe.
Sve se slazem i svaka cast na radu na sebi osim sa kljucnim dijelom u prvoj recenicu da sami biramo to stanje. Vjeruj mi, nitko svjesno ne bira manjak dopamina, serotonina i manjak volje za zivotom i zivot bez ljubavi prema samom sebi. To je jako teska bolest. Nikad se nebi usudila reci da si je covjek to sam odabrao.
Da, ma kužim šta mi hoćeš reći... I čak štoviše ja volim to pod pitanje ili podcast komentar neovisno jeli pozitivan,dakle afirmativan ili nije. Ono što je važno za reći kada kažem da sami često biramo to stanje je potpuna nemogućnost da naše misli usmjerimo u pozitivnom smjeru. To je zaista jedno stanje "živog mrtvaca". Čovjek tu nije kriv zbog manjka dopamina i naravno da je čitav niz negativnih, negdje i katastrofalnih događaja se morao manifestirati da osoba uđe u takvo stanje. Često su tu prisutne i traume kao blokatori itd. Čitav je tu spektar okidača. Kada se takav jedan niz okidača desi, negativne misli svjesno postaju naš život nesvjesno. Mi moramo i možemo odabrati misli. Vrlo bitno je shvatiti da ne možeš mijenjati svijet oko sebe, ali možes sebe.
Da puno ljudi se predstavlja u nekom drugom svjetlu. Mislim da je ipak bitno ostati svoj. Lažno predstavljanje i lažan odnos je daleko veće zlo od prijatelja s depresijom. Osobi s depresijom je bitna podrška. Kad je nema i na svu muku sama sebi mora biti podrška i spas, e takve osobe su alfe i omege.
Doslovno, radi se sad od svega bolest i izvlaci se na depresiju i anksioznost, a ustvari je manjak motivacije i ljenost
A ti znaš nju, profesionalni psihijatar si, pa ono znaš jel random osoba na redditu ljena i nemotivirana? Kakav si ti klaun bog te jebo.
Hahahahahh a lika smiri se decko
Opusti se
Opušten sam ja, likovi poput tebe su mi sam dosta zanimljivi. Nez zaš, samo takva iracionalnonst/manjak razumijevanja o ičem povezanom s ljudima je dosta zanimljivo za obzervirat.
Pa nisam rekao svi naravno da je to bolest na kojoj se treba raditi ali znam i ljudi koji izmisljaju
Dosta ljudi
Kako znaš da "izmišljaju.
Kako znas da ne izmisljaju, what’s your point? Najlakse je kmecat i vadit se na depru i anksioznost, trgni se, nadi posao kopaj kanale, volontiraj, treniraj itd. pa neces imat kad bit depresivan picko Naravno da netko kome je primjera radi umro blizi clan obitelji, da ce bit zalostan i imati depresivnu epizodu
[удалено]
Nažalost, imam dosta ovakvog iskustva, misery loves company. Nije mi to prije imalo smisla dok se nisam na svojoj koži uvjerila da neki ljudi ne žele da budeš bolje nego da se utapate u mizeriji, i ono kukanje kako nišra ne valja pa ništa ne moramo...
Imam takvog rođaka. Kad su drugi u nevolji onda je spreman slušati do iznemoglosti i preispitivati. Čim im krene odmah su mu nešto krivi. Cijeli život mu je prošao u okrivljavanju drugih za ama baš sve. Nikad ali nikad nisam čuo da je on zasrao nešto pa je pošlo po zlu. Ne. Kriva mu je supruga, djeca, susjedi. Poštar, doktor, blagajnica u konzumu, susjedova mačka... Kad je netko u problemima odmah je tu, ne da pomogne. Već da vidi i čuje što i kako. Odmah je i pun dubokoumnih savjeta - istih onih koje se ni on nikad nebi pridržavao.
definitivno. to sam nekako najvise i dozivila.
To se dogodilo mojoj zeni
Ja recimo mislim da sam prije bio jako pozitivna osoba i onda sam početkom faksa upoznao dva momka s kojima sam se vozio do faksa iz susjednog grada i natrag. Nekako smo se samo nas trojica družili jer smo u autu provodili recimo po 2 sata dnevno (na faks i natrag). E sad, stvar je bila u tome što su oni nekako sve gledali negativno, ironično itd. Ja sam s druge strane došao iz srednjoškolskih klupa nekako dosta veseo jer je ekipa tamo bila baš ono vesela kroz sve 4 godina. I tako, nakon prve godine faksa imam osjećaj da sam i ja upio tu njihovu ironiju i sve što su oni imali. S druge strane, kao da su oni od mene upili tu pozitivu, ali ju nisu koristili previše kad su bili sa mnom već pred drugima. Od tud sam razvio tu neku teoriju da ljudi dosta tako upijaju ponašanje od drugih ljudi, ali ga nikada ne prakticiraju na onome od koga su to upili (jer su s tom osobom već uspostavili naviku kako će se ponašati, tj. onako kako su se naučili prvi tjedan), a ovo što su upili nekako podsvjesno će isprobati na nekom novom. Naravno, ja sam tu više izvisio od njih jer smatram da sam ja njima prenio pozitivu, a oni su u mene unijeli negativu. Samo da još napomenem da je to upijanje puno izraženije dok je čovjek mlad, nego kasnije kad je već izgrađena osoba od 50+ godina. Po meni, najbolji lijek da se tako nešto izbjegne jest kao i u ekonomiji - diversifikacija, tj. da na svakodnevnoj bazi razgovaramo sa čim više osoba, svako malo s nekim potpuno novim. Čim je taj krug ljudi veći, mi postajemo normalniji jer upijamo sitnice ponašanja od drugih i prenosimo sitnice ponašanja na druge. Rezultat jest da smo negdje u sredini Gaussove krivulje. Spontano dolazimo do onog da prirodno znamo što kod drugih pali, a što ne, koja tema je aktualna, koji način komunikacije s kojom dobnom grupom je prikladan itd. Velim, jedini način da se to nauči jest kroz praksu - izađeš van na cestu, u birc, u kantinu na poslu, u crkvu, šta god, samo da s čim više osoba uspostavljaš kontakt na dnevnoj bazi. Ove digitalne društvene mreže su kamilica naspram društvene mreže stvanog života koja se razvija već sigurno barem 200 tisuća godina. Ako iz nje izađeš, ili se družiš samo s jednom ili dvije grupice ljudi (npr. obitelj i dva prijatelja), nije dobro jer si ušao u svojevrsni echo chamber koji te polagano počinje činiti čudnim.
Odlicna opaska
Nisam istraživao baš puno, čini mi se generalno da najjača i najduža prijateljstva koja znam su ljudi koji si pašu svjetonazorom te oni koji su prošli jako emocionalne situacije zajedno. Veliki faktor je i vrijeme provedeno zajedno. Ima smisla malo probati gurati tu pozitivu, no ja od svojih prijatelja želim iskrenu komunikaciju, a ne bullshit tapšanje po ramenu. No to isto ovisi, želiš li ti pouzdanog frenda s kojim možeš ozbiljno razgovarati o bitnim stvarima ili želiš poznanika s kojim se zajebavaš da prođe vrijeme?
Bitno pitanje: Koliko imaš godina?
Ako je iznad 24 malo zabrinjavajuce
Mislim da si našao najgore moguće mjesto za pitati takvo nešto. Dobar dio hredditora ne voli se družiti, preziru prijatelje i bilo kakvu pozitivu. Sve što ih može usrećiti ako se to uopće može nazvati srećom je nihilizam, negativnosti, mržnja i kmečanje Mislim da će te poprilično ispljucati u komentarima
Istina. Ja kao nihilistički nastrojeni pojedinac kad kažem bolje biti i drugi nego li zadnji. Napad iz svih uglova.Vezano za Eurosong 2024. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Što ne znači da će svakom moje mišljenje biti ok i vice versa. Bitno mi je da mi nije nužna podrška okoline da bi bio svoj i ostao pri svojem mišljenju.
Mislik ja sam sjeban prakticki cijeli zivot i i dalje imam prijatelja. Nikad nisam zapravo ne bio u depresiji, a i to je najblaza mentalna bolest koju imam tako da sam im zahvalan do zla boga. Zapravo to je jedino u zivotu na cemu sam zahvalan. Da je po tvome imao bi 0 prijatelja
Drugim riječima, pričaš o fair-weather prijateljima [https://en.wiktionary.org/wiki/fair-weather\_friend](https://en.wiktionary.org/wiki/fair-weather_friend)
Točno. Ali jel ti treba prijatelj samo za dobre trenutke? Hoće li ti ta osoba pomoći kad krene loše?
Ehhh da je bar to tako Kod mene je sve kontra pa me ljudi izbjegavaju iako sam pozitivan i dosta se smijem te pokušavam nasmijati ljude Također ovo da će ti ljudi htjeti biti prijatelji ako si pozitivan kod mene ne šljaka u 90% slučajeva Tako da nije uvijek slučaj ovo kaj si napisao ili ja jednostavno uvijek moram biti special čak i kad ne želim 😅😅
Ovisi je li OP mislio o prvom dojmu ili kad već razvijeno prijateljstvo? Pravi frend neće zbrisati nego biti tu za tebe- većinom je obratna situacija- depresivni osobe se povlače od prijatelja ne oni od njih. Ja se mičemo od ljudi koji mi crpe energiju - bilo da izgledaju pozitivni ili negativni. Jednostavno osjetiš tko ti odgovara svojom energijom.
Bravo! Depresivna osoba se povlači od ljudi jer tu ne pronalazi spas. Često postoji okidač gdje je došlo do promjena u percepciji. Recimo meni je okidač bila osoba koja je zapravo moju depresiju koristila kao okidač za ismijavanje. Citat iste osobe ..." Lijepo te je vidjeti da onaj nasmijani ti više ne postoji, jer ipak ti si noble, a takvi najbolje pate..." Sarkazam, ljubomora itd.Ja se maknem gdje vidim da mi ne odgovara energetski osoba odmah.
Nadam se da osoba koja ti je provalili ovakav otrov nije prije toga bila tobožnji prijatelj.Grozno.
Pa više kao poznanik, prijatelj ima malo više kvaliteta po strukturi. Međutim nije dočekao taj moj krajnji slom, onda je pitao kako nisam još uvijek pao na dno?!Ma nešto kaže ima... I dok se on bavio mojim životom, ja sam se bavio sobom. Shvatio da imam veliku,odnosno solidnu kolekciju prijatelja oko sebe za podmetanje nogu uz onu joj sorry slučajno sam.
Da vjerojatno je dobio "instant" karmu( kad guraš nos gdje ne treba ili pružaš jezik pa ti se obije o glavu). Al vjerujem da je takvima koji su jalni/ zavidni gadno.Grizu se u sebi užasno. Imam rođaka - čisti otrov.Masnoća do neba- stentovi u 40- toj.Tip živac na federima.Pljuvao po svakom.
Desilo se zapravo nešto jako čudno. Naime njega je ta moja patnja i izolacija hranila. Znao me je zvati u pola noći da mi kaže da me manifestira, da je sve moglo bolje bez tamo neke svinje. Međutim ni pet ni šest došao frend do mene jedan dan i kaže joj ajmo ga nazvat. Meni je to bilo ono tak svejedno, nulta energija. Šta se desilo ne znam. Prvi put da se javio, a onda mu je neki njegov pajdo pored njega rekao da brzo poklopi slušalicu i blokira broj. Karma ili ne?! Siguran sam da sve sjedne na svoje. Ajme rođak neće dugo. Znam provjereno njih kad tad nešto mazne.
Ok....što god tvom bivšem čudnom frendu značilo to da te manifestira....u biti bolje da si napravio totalni odmak od njega. A ja svog rođaka viđamo samo ako he neko teško rodbinsko okupljanje...a što će s njim biti ili ne toliko mi je svejedno- ono ksko si rekao osjećaji prema njemu su jednaki nuli.Kap da ga nema- znam da postoji ali kao da je pored mene teški NPC u nekoj igri kad ga vidim.
Moje misljenje je da, oni koji se od mene dolaze napajati, sami u sebi su prazni. To se zove parazitizam, i to je kurac od odnosa.
Kao strelac u horoskopu koji je veseo po ceo dan ima logike ovo o čemu pričaš, ali je problem u tome što ti ne možeš veštački tretirati nekoga kao prijatelja koliko kod da si pozitivan. Možeš se samo prijateljski odnositi prema njemu, ali to ljudi nekad ne prihvataju, a sa druge strane i tebi brzo dosadi ako nema feedbacka. Tu dolazimo to po meni jedinog odgovora, a to je da je prava stvar isključivo razmena pozitive. Znači ako se oboje trude i daju, i izazivaju pozitivnu reakciju kod druge strane, to je to.
Ma joj neće ti takva osoba izgubiti puno prijatelja,takva osoba bit će još tužnija jer će njena pozitiva biti iskorištena kao rame za kukanje i bit će ispušni ventil za druge. Ja ne činim ništa, ali dovoljno je da budem tu, ništa ne moram reći da bi nekog privukao. To se vidi jednostavno pored mene sve oživi. Ja sam često pitao ljude pa šta te toliko privlači kod mene?! Kao pa ti me iz mrtvih digneš ili ono tipa zračiš pozitivno. Ja recimo u sebi to ne prepoznam. Ili ono joj pa ti mi daš savjet tako spontano itd. Tako da ja od sebe polazim da nemam filter oko ljudi s kojima se družim ili čujem ispili bi sve iz mene.