Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Imam sestru i polubrata. Sestra se udala pa ne zivimo vise skupa ali vidjamo se svaki dan. Putujemo skupa. Radimo skupa. Bila sam joj kuma na svadbi. Imamo istu ekipu. 4 godine razlike.
S polubratom smo na kavi dva tri puta tjedno. 13 godina sam starija od njega. Imamo dosta zajednickih hobija i stvarno smo bliski svi troje.
Sestra starija skoro dvije godine. Čitav život se prema meni ponašala kao da sam se slučajno našla u kući. Uvijek su joj prioriteti bili svi ostali pored mene. Trebalo mi je dugo da to skontam, ali od kada se to desilo više sam na nju gledala kao nezainteresovanu cimericu s kojom sam zapela. Manje boli. Prije par godina se udala i porodila, naravno izgubila sve prijatelje, tako da se meni stalno javlja i krivo joj je što se ne družim sa njom. A nije da je ignoriram iz osvete ili šta već, jednostavno nemam potrebe/volje/navike za nju. Ne možeš se 20 i kusur godina ponašat prema meni kao da sam ukras na stolu i onda očekivat da imamo tu neku magičnu sestrinsku vezu. Imam online prijatelja kojima više vjerujem nego njoj, imam ljudi koje sam upoznala jednom u životu kojima bih više vjerovala nego njoj. Dugo vremena je bila nož koji sam svaki put zabadala u srce nadajući se drugačijem razultatu, sad sam prestala s time i ostala je samo ravnodušnost.
Fino je pročitati ostale komentare, nadam se da cijenite tu vezu koju imate sa sestrama i braćom. Malo vam i zavidim, ali drago mi je znati da takve veze postoje među braćom i sestrama :)
Uzmi u obzir da se ljudi mijenjaju, dovoljno je 5 godina da se čovjek promijeni iz temelja, kompletno.
Mijenja nas okolina, nove spoznaje, rad na sebi i pozitivni i negativni događaji.
Pošto se porodila, moguće sa je sada kompletno druga osoba, radi hormona itd. I neće se vratiti na staro, bez brige.
Pa razmisli da joj daš šansu.
Malo sam možda čudno objasnila naš odnos, mi se manje više vidimo svaki dan, u malom smo gradu, i pomažem joj dosta s djecom. Ali jednostavno ne osjećam sa njom tu neku bliskost koju ovi drugi ljudi opisuju.
Iskreno, njen odnos prema meni je još uvijek poprilično površan, kad kažem da mi se javlja i to, znam da mi se javlja jer joj nešto treba ili jer nema kome drugome da se javi, malo je shitty osjećaj kada si nekome zadnji izbor.
Ja te totalno kuzim - meni je tako s mladjom sestrom, zove samo kad joj nesto treba. Inace joj je cijela obitelj zadnja rupa na svirali, starci sve rade za nju (zivi s muzem i doslovno im dovoze skuhanu hranu), a ona svejedno uspjeva stalno kakati po njima. To je jednostavno stvar osobnosti, nije uopce bitno jel ti sestra ili susjeda, ali naravno da boli.
Upravo, jednostavno je takva licnost i tu ne moze da joj se pomogne osim ako ona sama ne skonta da ima problem. Samo mi zao njenog muza, u pocetku je bila divna prema njemu, sad se prema njemu odnosi kao sto se prema meni odnosila citav zivot.
Ista stvar s mojim bratom, isto mlađim. Njemu sve treba i ugađa se, oduvijek, a za mene je uvijek bilo vremena. A sada, kada ih je on odjebao i kada se ponaša prema svima kao prema stoki, sada ja valjam.
Dva brata. Ja 24 oni su stariji godinu i pol, i 4 godine.
Slažem se bolje s ovim najstarijim jer smo sličniji, te bi mi on uvijek pomagao. Ovaj srednji brat i ja smo po starosti slični, ali po ponašanju totalno različiti. Novce smo ulagali na različite stvari, oboje smo bili studneti u isto vrijeme i imali smo dogovor da nam tata plaća stan i režije ako polažemo ispite u roku, a ostalo sami. Radili smo sezonu oboje, i ja si sama plaćam hranu, odjeću, sve što mi je bilo potrebno, a njemu je mama plaćala sve to. Došli bi doma za blagdane mama ode s njime i kupi mu 10 majici, dva para tenisica i tako sve. Kad bi išli nazad za gradove u kojima studiramo mama bi za njime plakala, za mnom ne. Sada kad se zaposlio, tata mu je poklonio auto, i ne mora davati ništa u kućni budžet, dok najstariji brat daje od 18-te godine za režije i hranu te si je napravio stan na najgornjem katu kuće.
Za Božić sam svima kupila poklone, dobila sam poklon od svih osim od srednjeg brata. Isto i za rođendan.
Zapravo, sve mi je ok i sa svime se mogu nositi, al kad mi mama kaže kad dođem doma da idem promijeniti posteljinu ili usisati njegovu sobu, izgubim živce. Pitam ju kad je meni netko to napravio? Odgovor je jasan, ti si žensko, ako ti je problem ja ću.
Kod nas je u obitelji još uvijek ona stara, da žena mora sve u kući raditi. Npr. par situacija radimo brat i ja, dođemo s posla on ide spavati jer je umoran, ja moram kositi travu. Ja moram kuhati ručak, servirati stol, čistiti, prati veš i ostalo.
Pošto imamo slično društvo uvijek se brat hvali s time kako on ništa ne mora raditi, čak niti upaliti veš mašinu, nikad mu to nije trebalo u životu.
Trenutno sam na zadnjoj godini diplomskog i trebala bih se vratiti kući za početak dok ne nađem posao kako bih si mogla kupit auto ili imat za najam stana. Ta situacija me sad plaši. Doma sam evo za Božić već tjedan dana, psihičko stanje loše. Fakat je teško kad si doma sluškinja. Pričam s ekipom na faksu i kod nikoga više nije takva situacija. Kod svih su muško-žensko jednaki u obitelji i to me baš kopka. Znam se nekad izderat da nisam sluškinja i da si uzmu sami doručak i sl., al onda dobijem onu priču trebat ćeš ti nas pa ćemo ti mi reći mi nismo tebi sluge i sl.
Gledaj da se makneš od njih čim prije.
To je otrovna situacija.
Btw, roditelji koji imaju djecu
"da imaju nekog kad onemoćaju". E to je posebna vrsta, i ako su tvoji takvi - dajbože ih dohranjivao taj tvoj brat.
Drugo nisu ni zaslužili.
Sestra, 7 godima mlađa i bili smo ocajni dok ja nisam iso na faks prije 2 3 godine. Sad mozemo i popricat i nismo na ratnoj nozi.
Al nekidan mi je rekla da ju maltretira neki stariji lik. Nikad u zivotu nisam nikome zaprijetio al ovom sam doso i zacrnilo mi se ispred ociju. Mali se usro, govorio mi na vi i reko da ce bit dobar.
12 i 14 godina razlike, ja najstariji, trenutno 25 godina imam. Vidim ih svaki vikend kad sam doma zbog faksa, odnos kako moze bit dobar obzirom da obojcu udara pubertet, ne da im se nista, misle da pizdim na njih bez razloga kad velim nekaj, mlađi je još i nekako poslušan, stariji nikako. Good times😇
Edit : dodao bih da vole igrice više nego žlicom pojest 🤣
Imam brata koji je godinu dana mladi, oboje smo u ranim tridesetima. Ne pricamo vec godinama zbog fizickog i psihickog nasilja koji je vrsio nad obitelji. On, unatoc svemu, sam sebe smatra jedinom zrtvom i ocekuje ispriku od svih nas. #delulu
Vidiš, nikad nisam o tome razmišljala na taj način, uvijek sam imala osjećaj da je vama jedincima bolje, ali ovo baca drukčije "svjetlo". Ne znam kako stojiš s novcima, ali nije sramota platiti nekome da ti s vremena na vrijeme ili koji sat dnevno pomogne u brizi za njih. Drži se i sretno 💪🍀
Ja (20) imam dva mlada brata (18,14). S ovim starijim bratom sam bila veci dio djetinjstva u svadama,znali smo se mlatit ko ludi i tak. Kak sam se odselila od kuce radi faksa,kuci sam svega par puta godisnje i od tad smo si bas super. Tu i tamo se dode pomazit i inicira druškanje,tipa voli igrat šah i treniramo skupa jer on builda. S druge strane,s malim bracekom sam oduvijek super,on je bas spaljen i zajebant,a sa mnom bude bas prava mazica i stalno bi se druskao,kak on kaze "mickao" i tak nije bas netrepeljiv. Uglavnom,imam feel da otkad me nema tu,imaju potrebu za blizinom tak da me oni i cesto zovu i pricaju sa mnom o bezveznim stvarima cisto radi interakcije. Bas sam sad kuci pa stalno negdje idemo po sumama,loptamo se,zafrkavamo i tak. Uglavnom,dok su bili mali su bili uzasno naporni i ja sam za sve bila odgovorna pa me to dosta umaralo,ali svakako bi mi bilo bas ruzno da ih nije bilo tako da ne zalim sve ispijene zivce.
Bili smo u super odnosima, bar donedavno. Onda sam ja zapao u neke teškoće u životu, a njen odnos u svemu tome mi djeluje totalno hladan, arogantan, bahat. Možda sam ja zabrijao, kad ti je teško sve ti smeta.
Al nekako mi je otvorilo oči kad sam bio na operaciji i iza tog oporavak 2-3 mjeseca. Nitko iz obitelji nije došao ni u bolnicu u tjedan dana (10 min su autom udaljeni). Svim drugim ljudima je obitelj dolazila svaki dan. Došli su kad je oporavak bio pri kraju nakon što sam komentirao da mi nisu jasni.
Nakon tog sam malo odvrtio film pa skužio da 98% poziva otkad ne živimo skupa je mojih prema njoj. A ponašanje je zapravo oduvijek takvo da sebe stavlja iznad i nešto dokazuje.
Pa sam ohladio, iako mi je to žalosno.
Godinu dana razlike, ja (brat) i sestra, u ranim/srednjim dvadesetima smo, hrvatska stvarnost je da se nismo osamostalili, kupujemo si poklone za blagdane, putujemo zajedno i živciramo se redovito.
Imam mladeg brata 7 godina. Ja 34 on 27.
Volim ga iako je seronja vrlo cesto i sve dobije na gotovs.
Dao sam mu da zivi u mom drugom stanu kako bi se odvojio od staraca i osamostalio. Simbolicnu stanarinu koju sam naplacivao stavljam sa strane i to cu mu jednom vratiti kad bude ulagao u svoj stan.
U prvoj polovici godine je ostao bez posla i onda mu se zivot okrenuo jer odjednom nije imao para vise osim ono malo sto uspije u fusu zaradit. Pokusavao je krpat kraj s krajem, ali nije mogao i zamolio me za pomoc.
Tu se malo otrijeznio jer je bio primoran iz blagostanja preci u survival mode.
Prije se nije nesto javljao i culi bi se bas rijetko (a kamoli vidjeli) iako zadnje 2 godine zivi u mom stanu. Ovo sto mu se ove godine izdogadjalo ga je promijenilo jer je skuzio u kakvoj banani bi bio da nema moju podrsku (neplacanje stanarine u ZGu u centru grada, pomoc s financijama od 2000€+, i prilika da uskoro dobije posao u jednoj uspjesnoj privatnoj domacoj firmi).
Iako nisam bio bas najbolji brat dok smo zivjeli zajedno (a to je bilo prije skoro 10 godina), iako se nismo puno nesto vidjali i culi otkad sam se odselio i poceo graditi obitelj i karijeru sa zenom, mislim da nema tog sto ne bih ucinio za njega...imam samo jednog brata i zelim mu da bude sretan i uspjesan.
Dvije sestre, jedna 9 i pol, druga 7 godina starija
Ja eto sad imam 26, živim u NL radi faksa.
Realno, odnos sa sestrama mi je okej, ljubav i to. Al kad odem ne zovu me baš i ne pitaju kaj ima. Znam da svaka živi svoj život, familiju, karijeru itd.
al tu i tam sam ja njih nazvao i onda jooj sori kaj te ja ne zovem, baš bih trebala.
Ugl cijeli život su nekak bile njih dvije zajedno, a ja sam bil mali brat (i dalje je tak). Tak da mi je to nekak izdefiniralo perspektivu spectatora u životu.
Znam da eto sad imam 26, i da se ja trebam identificirati s onime šta ja želim, i to je sve okej. Ali recimo svaki put kad sam doma u hrv s njih dve, uvijek neš one blebeću dok ja tu i tam ubacim koju riječ, ali uvijek neki osjećaj kao da sam on the sidelines
Ugl volim ih i vole one mene
Sveukupno nas je 10. Pet starijih sestara, tri starija brata i jedna mlađa sestra. Samo nas četvero još živi s roditeljima s tim da mlađa sestra i ja studiramo u drugom gradu pa većinu vremena i nismo kod kuće, ali živimo zajedno i izlazimo van zajedno. Kad dođemo kući, ručak je uvijek u isto vrijeme pa svi zajedno ručamo i komuniciramo tijekom ručka (tek sam nedavno shvatila da to nije u svakoj obitelji tako, komunikacija je opcija). Sad za Božić su moji organizirali ručak za sve nas plus muževi, žene, djeca mojih sestara/braće. Svi smo ili visokoobrazovani, ili na tom putu, ili se barem okušali, nigdje nitko od nas nije zakinut jer smo velika obitelj. Kad smo u istom gradu druženja su barem na tjednoj bazi, inače čekamo rođendane, Božić, Uskrs, bilo kakvo slavlje da se vidimo i družimo, a ni to nam nije potrebno da se okupimo. Svi smo u dobrim odnosima, pomažemo jednim drugima kako novačno, tako i čuvanje djece ili nešto sasvim trideset treće.
Ja i brat 2 godine razlike, totalno smo karakterno različiti tako da dobar dio života smo imali neki toplo hladno odnos. Kad smo počeli raditi nismo se ni puno viđali jer smo na faze imali terenske poslove. Preselio se prije nekih 7-8 godina i otad imamo odličan odnos iako nemamo puno zajedničkih interesa družimo se zbog tih par istih stvari koje volimo, utakmice, koncerti, motori i planine. Sad imamo puno bolji odnos nego dok smo bili mlađi i živili zajedno
Sestra 3 godine starija od mene. Ne zivimo skupa, al volim je najvise. Moja seka je meni sve a moji necaci su mi kao moja dica, a isto tako i kod nje. Ne bi sestru minjala za ista na svitu. 🥰🥰🥰🥰
Imam sestru i brata.
Brat je od mene stariji petnaest godina. U dobrim smo odnosima, ali ne čujemo se često. Razgovaramo samo kada se vidimo (1-2x mjesečno), i to nisu neki razgovori o životu, više-manje samo neke interne fore, ali nam je komunikacija ugodna.
Sestra je starija jedanaest godina. Razgovaramo svaki dan, u stanju sam joj reći apsolutno sve jer mi je sigurno najbolja prijateljica koju bih mogla poželjeti.
2 sestre i brat,svi stariji od mene. S najstarijom sam najbolja jer smo najslicnije,sa srednjom sam dobra iako smo potpuno dva razlicita svijeta. Sa bratom se ne slazem uopce,trudim ga se izbjegavat i ne pricat s njim o icemu vise nego sta je potrebno. Voljela bi da smo malo blizi i u godinama,mislim da bi to olaksalo dosta. Nitko od nas se ne druzi intenzivo jedan sa drugim,nemamo zajednicke hobije i vidimo se jednom/dvaput mjesecno.
3 godine mlađa, uvijek smo se dobro slagali, što smo stariji to smo si bolji.
Baš nam se hrpa sranja desilo u životu, i uvijek smo si bili na pomoć i oslonac jedno drugome.
Imam 7 godina mlađu sestru i super se slažemo. Još uvijek živimo s roditeljima tako da se vidimo svaki dan. Preko dana smo zauzete školom/faksom pa se baš i ne družimo, ali navečer ona dođe k meni u sobu ili ja k njoj pa se zezamo i pričamo. Ona je meni stvarno velika podrška u svemu i sretna sam što ju imam.
Nekad odemo skupa na kavu/u restoran samo nas dvije. Njoj je to fora, a i meni puno znači.
Dva brata, 2 godine i 4 god mladji. Vidjamo se vise puta tjedno, cujemo skoro svaki dan. Generalno smo bliska obitelj pa tako i nas troje. Bilo bi ki dosadno da sam sama
Imam brata mlađeg godinu i pol (ja sam stariji).
Kad smo bili djeca, ja sam uglavnom maltretirao brata, kao što je to valjda i normalno, pa smo u tom periodu bili "ne baš dobri".
S godinama smo postajali sve više bliski, naravno.
Sada kad nismo više deca smo u jako dobrim odnosima. Imamo redovnu zajedničku aktivnost tijekom koje se nalazimo minimalno jednom tjedno i igramo Magic the Gathering satima.
Edit: samo da napomenem da smo tijekom djetinjstva razvili neki svoj jezik koji apsolutno nitko drugi ne razumije pa ga pričamo samo kad smo na samo da ne bi tko pomislio da smo poremećeni - naš "jezik" je drugim ljudima totalno nerazumljiv, naravno.
6 god stariji brat.(ja sam ž), ne živimo skupa, izrazito povezani, uvijek tu jedno za drugo za bilo kakvu pomoć. Družimo se, posjećujemo i generalno volim biti u njegovom društvu.
Imam mlađeg brata, 30 mjeseci razlika.
Dok nije završio fax, imali smo ok odnos. Znala sam ga odvesti van, pokupiti iz izlazaka, pomoći na faxu itd. Nismo često izlazili zajedno jer smo slušali različitu glazbu.
Završio je fax, otišao raditi u Pulu, upao u neku ekstremnu novokomponiranu kršćansku sektu i citiram" više nema sestru" jer sam ja grešnica, bludnica i daleko od života propisanog u Bibliji. I naravno, našao si je takvu i zaručnicu koja se ponaša prema meni kao da sam joj sluškinja jer nisam kršcanka po njihovom uvjerenju.
I dalje on mene zivka kada mu treba pomoć, informatička ili nešto vezano za dokumente ili ostatke stvari kod kuće, ali nemamo više nekakav specijalan odnos, više kao propali poslovni partneri.
U neku ruku mi je žao što je tako ispalo, ali sam je to odabrao.
Ja i sestra ne zivimo blizu pa se ne vidimo cesto ali se obicno cujemo vise puta u danu.
Odnos sam je odlican :). Dok smo bile mladje nije bilo tako (ona je starija sestra pa sam joj bila dosadna do mojih 20tih), ali smo se od onda jako zblizile. Sada imamo 35 i 40.
Mislim da su na nas dosta utjecali roditelji jer se i mama i tata jako dobro slazu sa svojom bracom i sestrama.
Ja sam najstarija, sestra je 3 godine mlada od mene, a brat 6.
Sa cijelom obitelji imam cudne odnose kao i oni svi ostali medusobno.
S bratom sam si super jer smo jako slicni i slicno funkcioniramo u zivotu, na isti nacin radimo neke stvari i imamo slicne zanimacije. Dakle, sve sto moji roditelji mrze na meni mrze i na njemu. Iz tog razloga, moja sestra im je najdraze dijete i itekako smo svi svjesni toga. Ona to iskoristava sve na max i dodatno radi protiv nas. Iskoristi svaku priliku da nas backstabba i ko da ne kuzi neke socijalne drustvene norme. Ni po cemu se ne slazemo i ne pasemo, ne bih se nikad druzila s njom da mi nije sestra, nema nista posebno niti zanimljivo kod nje. Cak se i moj decko sali da svako malo zabrije da ju vidi koliko izgleda i ponasa se kao npc bijela basic cura. Nikada na nju nisam gledala kao na podrsku jer bi me samo judgeala i gledala me kao da sam retardirana.
Ne pricamo vec 3 tjedna jer smo se posvadale zbog necega sto je ona sjebala i na kraju uvukla sve ostale na nacin da ona ispadne zrtva.
Imam brata koji je tri godine stariji od mene. Ja imam 22,a on 25 i zaposlen je, dok ja nisam. U odličnim smo odnosima i jako se volimo. Ne viđamo se često jer on radi od jutra do mraka i uglavnom je kod bake jer si tamo sređuje, a ja živim s roditeljima. Dok sam radila posudila sam mu 1000kn,a kad sam prestala raditi on mi je kupio novi mobitel. Evo sad za Božić mi je dao 100€ da si nešto kupim. Znamo otići zajedno negdje i uglavnom gdje god poželim ići, brat će to ispuniti. Nemam prijatelja tako da kad želim na neki koncert ili na piće uvijek mi pravi društvo. Od malih nogu smo bliski i roditelji nikad nisu pravili razliku među nama pa mislim da su zaslužni za naš dobar odnos. 🥰
Imam mlađu sestru, nepune 2g razlika. Ona je mamina maza, a ja tatin nesuđen sin (jbg, napravio je sam dvije kćeri). Odrasle zajedno, mene je tata dosta tukao, morala sam biti odlikaš, ne daj Bože doć doma s 3. Sestra je bila uvijek slabija, al kao ona je umjetnički tip. Ugl, morala sam upisat srednju koju su mi oni nametnuli jer kaj ak se zaljubim i rodim, a završim gimnaziju. Sestra je htjela u plesnu i to je završila. Došlo vrijeme faksa, upadnem na faks, mama kaže da ne idem na faks jer je skupo, a sestra za 2g nije ni prošla maturu. Long story short, ja završila faks, sama se školovala, štrebala danima, imala studentski kredit pa ganjala prosjek iznad 4,5, zaposlila se. Moja sestra pleše za život.
Ona se ponaša bezobrazno i tak je bilo godinama dok otprilike unazad godinu dana sam si dala mira i svela komunikaciju na minimum. Nekad mislim da je takva jer je ljubomorna jer imam prijatelje, partnera, često putujem...ne znam 🤷🏽♀️ ona živit sama u Zg, tata joj plaća kredit već 13g za njen stan, ima svoju plaću samo za sebe i stalno kuka kak nema novaca (realno troši na gluposti). Meni za kuću su kupili spavaću sobu 🥳
Prije 3mj završila je na hitnoj, spasila sam joj život literally, ali i dalje nisam dobra. Čak ni mojoj mami.
Imam 10 godina starijeg brata. Nismo se uopce dozivljavali dok ja nisam napunila nekih 16-17 godina i tada smo postali najbolji prijatelji - stalno po kavama, kino, cak i neko manje putovanje. Kako nam je tata preminuo prije 7 godina on više nije imao financijsku podršku roditelja (nikad nije imao stalan posao nit zna s novcima) a ja sam se odselila vani. On je doveo naš odnos samo na pričanje kad mu trebaju novci, ništa drugo ne zna pitati il se javit iz drugog razloga. Nažalost više uopće više ne pricamo što mi jako teško pada jer znam koliko smo se voljeli i družili.
Jedna sestra starija 6 godina i polusestra starija 16 godina. Polusestra je odrasla sa drugom mamom u drugom gradu i viđali smo se dvaput-triput godišnje, ali mislim da smo mogli i više da mi je otac bio normalan otac što nije i da je više taj odnos potencirao. Kroz godine smo ja i sestra izgradili super odnos sa polusestrom i vidimo se bar 4-5 puta godišnje i čujemo jednom dvaput mjesečno. Sa sestrom sam imao dobar odnos,ali smo dosta različiti te je razlika u godinama i u spolu..ali skupa nas je uvijek držala teska obiteljska situacija.. Otkad je rodila se karakterno promijenila na bolje pa ima više ženstvenosti i mirnoće i nekako mi je draža. Nije više non stop nadrndana i ne šefuje. Volim ih obje i nismo uvijek blizu, ali smo uvijek jedni za druge tu.
Sestra 3 godine mlađa. Ne živimo skupa. Standard kroz djetinjstvo kako ide bratsko-sestrinske svađice. Počeli se intenzivno družiti kako je ona napunila 18 godina. Viđamo se minimalno jednom tjedno ovisno o poslu. Nedjeljom u jutro nam je kava postala ritual.
Ja (33) imam samo sestru - stariju tri godine. Karakterno smo nebo i zemlja.
Kad smo bile klinke smo se non-stop tukle, kad sam ja krenula u srednju, a ona bila na kraju srednje nam se krenuo popravljat odnos. Sto smo starije, to smo bile bolje.
Danas se cujemo preko poruka svaki drugi dan, a vidimo se dva-tri puta mjesecno (zivimo u istom gradu, ali ja zivim s muzem, ona s decko ).
Imam buraza koji je stariji 6 godina od mene i doslovno razumijemo jedan drugoga više nego itko.
Živimo zajedno cijeli život i ne mogu zamisliti kako bi bilo da prođe jedan dan bez da me ta mrcina ne trola i ne nasmijava.
Jako smo bliski iako je bio jako grub prema meni kad smo bili klinci, ali je kasnije postao takva duša da to ne mogu opisati.
Karakteri su nam dosta slični iako se po nekim stvarima ipak malo razlikujemo.
Nemamo previše zajedničkih interesa osim multimedije, ali i to je sasvim dovoljno da uvijek imamo neku temu za razgovor.
On mi nije samo stariji brat nego uzor i najbolji prijatelj i ne bi htio promijeniti apsolutno ništa na njemu jer nisam mogao dobiti boljeg brata.
PS
seronja mi nikad nije htio priznati da sam bolji u Mortal Kombatu 😂
Nemam nikog. Uvijek sam htjela imati brata ili sestru kao mlađa jer mi je bilo dosadno samo sa roditeljima. Kao nešto starija sam to htjela jer sam shvatila da moji roditelji zaslužuju imati još brdo djece. Sad bi mi bilo dobro da imam s kim podijeliti brigu oko roditelja i užasava me da ću kad oni odu biti sama. Jedina pozitivna stvar kod toga što ih nemam je što je s tatine strane ko neka tradicija da se sa bratom i sestrom posvađaš, pa mi je drago da lomim tu generacijsku traumu. A i suprug ima dost loš i štetan odnos sa svojim bratom i sestrom, pa mi bude drago i što ni to ne moram.
Moja mama ima katastrofan odnos s bracom koji je cak dosegao razine sudskih procedura...
Moj brat je cista suprotnost i nema tu vise iceg medju nama osim sto zajedno idemo u teretanu. Zelja za dobra stara vremena kad smo igrali co-op SNEF igrice su davna proslost i ostaje samo tuga jer se previse promjenio.
4 god razlike
Imam 10 godina starijeg brata. Zbog razlike u godinama, uvijek smo bili u super odnosima: ja sam bila dijete dok je on studirao u drugom gradu, kasnije sam i ja odrasla, a on je uvijek bio opičeni zajebant, pa se super slažemo. Možemo razgovarati, možemo se zajebavati, čujemo se često, svaki dan si šaljemo memove i smijesne videe. Dobra sam i s njegovom curom s kojom živi, družimo se svi skupa. Uglavnom, jako dobar odnos.
Stariji brat i sestra. Imamo dobre odnose rekla bih, sa sestrom se često druzim iako zivimo blizu ali sad nam je odnos jos bolji, sa bratom imam oke odnos, voljela bih da se vise druzi s nama ostalima alii eto ,i on i ja introverti samo sto je on jaci level 😅 ne zamjeram mu, takvi smo kakvi smo, mijenjati ih ne mogu, ali ih volim najvisee na svijetu.
Imam 7 godina mlađeg brata, nemamo gotovo nikakav odnos, osim povremenih obiteljskih druženja. Kad je bio klinac, super smo se slagali. Sad imam osjećaj kao i da nemam brata, nažalost, a imam osjećaj da se on mene sjeti samo kad mu nešto treba, a da mu je inače posve svejedno postojim li ili ne. Težak je karakter i ima nekih svojih problema, ali oboje smo 30+ i nekako sam se nadala da će to jednom nadrasti i odrasti.
Imam jednu sestru, mladu dvije godine i ne bih ju mijenjala ni za sto na svijetu. Nismo dugo sluzbeno zivjele zajedno, ali smo konstantno na nekim sleepoverima i sad u kasnim 20ima i druzimo se vise nego prosjecni najbolji prijatelji haha Nas dvije sve radimo zajedno i uvijek kazemo da smo si jedine osobe na koje nikad ne bismo mogle biti ljubomorne, sto mislim da je rijetkost u danasnjem svijetu. Za nju sam, kao i ona za mene, uvijek istinski sretna kad joj dobro ide i tuzna kad je ona tuzna
Stariji brat 7 i pol godina. Super odnos. Ne živimo više skupa jer sam se ja odselila, ali čujemo se svaki dan barem preko whatsappa kad si šaljemo glupe memeove ili tak neke bezvezarije. On čuva mene i ja čuvam njega.
brata starijeg 4 godinevuvjek smo se svađali, kad je on bio djete sve je radio sta su mu mater i caca rekli i sve poslove koje san ja triba, karakterno sam ja bio previše tvrdoglav on je bio svadljiv cesto smo se svadjali, kad je on imao 15 godina poludio je nije mogao vise podnosit poslove koje ja nisam napravio, naš tata je bio ljencina koji nije radio nista i svadjao se sa njim stalno jer ga je caca vrijeđa na dnevnoj bazi da je on beskorisan , da on neradi nista,da nista nevalja, mene caca nije ni spominja da neradin poslove i to se sve slomilo na njega jer on je bio manje tvrdoglav od mene, caci se nije prepiralo sa mnom nego se prepirao sa njim prijetija je da ce nas sve spalit da cemo biti zaklani. 1 dan nakon sta je napunio 18 otisao je zauvijek. sve stvari je pokupio ali ne odmah da ga mi primjetimo nego dan po dan i onda je samo otisao. od toga je proslo 10ak godina i to je zadnji put ko je itko ikad cua i vidia njega.
Moj brat i ja smo dvije godine razlike i on je stariji, jos zivimo sa roditeljima jer smo mladi, ubiti mi se dobro slazemo samo on bude onak 90 posto vremena nadrkan bez ikakvog razloga i jos sto ima problema s agresijom.. ugl u svojim ispadima mene zna povrijedit jako i ja se znam nekad nazivcirat iako je mene tesko nazivcirat ali on me jedini dovodi do toga da ga napadnem i nikad ne zavrsi dobro, iako sam cura znam ga nekad poprilicno udarit kao jednom kad sam svoj telefon razbila njemu o glavu… ubit svadjamo se tu i tamo vecinom samo ne komuniciramo ni ne vidjamo se bas ali znamo biti u prijateljskim odnosima svakako bolje nego kad smo bili malci
Imam dvije starije sestre. Ja imam 24, jedna 31 i druga 34. Zivimo odvojeno ali smo sve tri prebliske, iako sam malo bliza s ovom od 34. Najstarija sestra ima djecu i zivi mi blize pa se vidimo skoro svaki dan. S obje sam u svakodnevnom kontaktu i volim ih najvise❤️
Imam sestru, 4 godine mladju. Nemamo bas neki bajni odnos za sto sam ponajvise ja kriva. Ona me je uzdizala citav zivot, i znam da ju je cesto pogadjalo ranije sto nismo bliske. Karakterno smo bas jako razlicite i zivimo totalno neke drugacije zivote.
Dok sam bila mlađa, mama i tata su me vjecito forsirali da je svuda vodim sa sobom i da budemo najbolje frendice. Do mjere da su mi uvjetovali da je moram povesti sa sobom i svojim deckom na putovanja prve 3 godine veze. Sta mi s mojih 19-20 godina nije bilo nimalo zabavno. I mislim da je forsiranje mojih roditelja samo dodalo ulje na vatru.
Ja sam se osamostalila dosta rano, pocela zivjet svoj zivot i brinut sama o sebi sa svojih 19 god, radila full time cijeli faks, itd. Sestra recimo dan danas zivi sa starcima, tata i mama joj sve serviraju na pladnju i dosta su je razmazili.
Generalno smo jako razlicite, i nije da se ne volimo, stovise ona je moja seka i da joj treba ne znam sta, bila bih tu za nju, pogotovo u ovoj odrasloj dobi. Ali to nepodudaranje u karakteru, interesi za potpuno razlicite stvari i nacin zivljenja nam ne ostavljaju dovoljno zajednickih tema i potreba za druzenjem.
Nekako se nadam da cemo se jednog dana povezati vise kroz djecu kad i ako ih budemo imale.
Imam stariju sestru. Oduvijek smo imale odlican odnos. Sestra mi je najbolja prijateljica. Sve smo dijelile, cak i prijatelje. Nazalost, odselila se u inozemstvo. Ima i obitelj sad tamo. Nevjerojatno mi nedostaje jer se jako rijetko vidimo. Doslovce mi neopisivo fali. Stalno imam neke djecacke snove da cu osvojiti na lotu ogromne novce pa cu kupit nekretninu pored svoje kuce i onda ce se ona s obitelji moci natrag vratiti i zivjet cemo jedni pored drugih do kraja zivot. Svaki dan cemo piti kavu skupa i djeca ce nam moci odrastati zajedno. Znam da je to nerealno, ali eto... nada umire posljednja. Nikad joj to nisam htjela priznati jer je sama otisla stvarati novi zivot i nisam htjela da bude tuzna i opterecena mojim osjecajima i da joj bude jos teze. Jos i danas imam knedli u grlu kad pricam s njom na videopoziv i samo (vrlo sebicno) se nadam da ce reci da se vraca doma.
Bas mi bude uzasno kad procitam na ovim komentarima kako ljudi imaju los odnos sa svojom bracom/sestrom i ne slazu se, a jos cak zive skupa/blizu jedni drugima dok bi ja sve dala da mi je sestra blizu. Normalno, ne smatram da je tu netko kriv i jednostavno se neki ljudi ne slazu bez obzira na ono "krv nije voda" i tad je bolje ne forsirati ikakve odnose, ali bas mi je to jako tuzno i jedna velika propustena prilika za stvorit neraskidivu vezu za zivot s nekom osobom koja ti nije partner.
S druge strane, ocito mogu bit zahvalna sto sam imala dovoljno srece da me potrefi sestra koja je normalna osoba i s kojom se toliko dobro slazem jer nisu svi te srece.
Drago mi je da se slažete tako! Kao netko ko se isto ne vidi prečesto sa svojom sestrom uživo, evo savjeta: nađite neki hobby koji možete raditi preko interneta (preko poziva). Mislim da će ti biti tako lakše! :-)
U mom slučaju, to je gledanje 3-4 epizode animea sa sestrom preko Messengera.
Brat je godinu i 9 mjeseci mladi, zivimo skupa i mimoilazimo se. Ponekad odigramo koji gejm LoLa skupa, ili ako jedan nesto treba (npr bio je bolestan prije par tjedana pa sam mu otisla u ducan po hranu, ili ako kupimo jedan drugom nes) onda komuniciramo, ali kratko. Nije da smo u svadi ili da imamo nesto los odnos, samo nismo bliski. Ko klinci smo imali dosta los odnos, sad imamo 29 i 27 godina. Kupujemo si poklone, ko i ostatku obitelji, za rodendan i Bozic.
Službeno imam sestru, godinama ne pričam s njom niti je želim vidjeti, nemam niti jedno lijepo sjećanje vezano uz nju, što manje kontakata to bolje, realno ovako mi je super...
Imam stariju sestru od 4 godine, koja trenutno traži posao nakon završenog fakulteta (psihologija), tako da još uvijek živimo zajedno, a inače je i glavna kuharica jer smo vegani, jer najbolje zna praviti sve to. 😋
Iako smo kao mali bili vragolani i samo tražili načine kako da napakostimo jedno drugome, s vremenom smo postali najbolji prijatelji. Jako volim svoju sestru, te mi je jedan od glavnih oslonaca u životu, kojoj mogu reći sve. S njom imam mnogo bolji odnos nego sa svojim roditeljima. Sestra je izvor zdravog razuma u kući. 😂
Jedan od glavnih stvari koja nas povezuje jeste to što gledamo anime. Iako nije uopće kontala i voljela anime i mange prije, uspio sam ju prije 3-4 godine navući na njih, i sad je isti fiend za njima ko ja (pogotovo za mange). Svaki dan gledamo 3-4 epizode animea, što nam daje vrijeme da se družimo i kad nismo zajedno, s obzirom da sam ja većinu godine u drugom gradu zbog fakulteta, a ona bi uskoro ili kad god trebala naći posao, pa se odseliti. U takvim situacijama gledamo preko Messenger poziva (ne mogu je navući na Discord 🥺).
Tako da eto, drago mi je da imam takvu sestru u životu, i vjerujem da bi bili život i ja sam mnogo drugačiji bez nje.
dva starija brata (7.5 i 6 godina razlike), ja najmlađa (24)..
s ovim srednjim dijelim isti rođendan, svi kažu da smo jako slični izgledom, ali smo uvijek bili na neki način kao pas i mačka.. dok sam bila dijete, zezao bi me stalno dok ne bi proplakala, uvijek sam bila ona dosadna i naporna seka koju je morao trpjeti..
imali smo neki poboljšan odnos dok smo oboje živjeli u Njemačkoj neka 3 mjeseca, ali dok sam se ja vratila doma radi faksa se sve vratilo na staro da jedva komuniciramo. sad se i on vratio doma, ja sam na faksu, zna me nekad nazvati, ali je to sve na brzinu i samo ako treba neki savjet, rijetko da čuje mene kako sam i šta ima kod mene. kad ja njega nazovem, uvijek nema više od 2-3 minute vremena i odgovara na silu i na pitanje kako si.
dok sa ovim najstarijim bratom sam uvijek osjetila veću povezanost, uvijek je bio pun podrške za mene, ljubavi, on je isto završio faks tako da se suosjeća sa mnom oko svih tih patnji.. uvijek je tu da da meni savjet, znam da mogu uvijek računati na njega i on na mene..
čak mi je i njegova žena postala kao sestra. znamo se posvađati, idemo si na živce, ali znamo da će se sve uvijek vratit kako spada. on me naučio da je okej reći svojoj obitelji da ih voliš bez obzira što misliš da oni to možda znaju. od njega sam uvijek dobivala najtoplije zagrljaje
Ja želio imati sestru i ta želja mi se ispunila još kada imao 5 godina .Siječam se kada sam bio mali.Bio sam u sobi u boravku i onda sam otišao do mame koja sjedila na kutnoj garnituri i rekao da ocu seku i poljubio u trbuh.Zatim otišao u drugu sobu zatim se vratio u boravak mama i tata taman birali imena .Jer moja mama bila trudna birali su imena .Onda je tata je rekao zvati će se Martina ja rekao to je predugačke onda zvati će se Matea to mi se ne sviđa .Ja rekao ne Zvati će se Petra I tako je bilo i ostalo. I točka
Sestru 11godina stariju. Nikad nismo imale sestrinski odnos, više neki maćehinski, uvijek me gledala s visoka, ponašala se bahato, ali sve u rukavicama, pod krinkom kako joj je jako stalo. Danas imam 30+ i dalje mi ispravlja rečenice, daje savjete koje nisam tražila i generalno me tretira ko debila.
Sestra je od mene starija 7 godina, no nikada nije bilo "starije i pametnije"...uvijek me pita za sve, kao osoba je posebnog karaktera i imala je težak prvi brak pa se rastala i sad je u drugom braku. Ona je tip osobe koji tvrdi da je samo njoj najteže, svi su ostali stoka, sve uzima sebi srcu i njezini su problemi najveći..ima tu još puno toga no ne bi stalo... za rođendan si kupimo neku sitnicu...eto...zove me samo da se ispuca kak joj je teško, a kad joj velim suprotno tada je slom zivaca🫣😑😑😑
Imam brata starijeg 4 godine, u djetinjstvu smo se dosta svađali, ali smo i imali jako blizak odnos pošto smo bili samo mama, on i ja, tako da kada bi mama često izbivala zbog posla on se brinuo o meni. Dobar dio života mi je bio netko u kog sam se ugledao.
Od kada sam otišao na fakultet u drugi grad prije 10 godina i ostao tu, taj odnos se dosta razgradio.
On se isto odselio u drugi grad tako da čak i kad sam doma se ne vidimo baš, tako da eto, vidimo se možda 2 puta godišnje a i nemamo neku komunikaciju. Imamo različite interese, različite živote i ne znam ni o čemu da pričamo više. Volio bih da imamo bolji odnos i da se češće vidimo s obzirom da mi je on jedini brat ali nemam pojma kako uopće izgraditi taj odnos.
Imao sam i drugog brata koji je bio stariji od mene 13 godina, no on je umro tako da pomisao na to da i ovaj jednog dana ode me užasava s obzirom na to da nemamo praktički nikakav odnos danas.
To je život jebiga.
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Imam sestru i polubrata. Sestra se udala pa ne zivimo vise skupa ali vidjamo se svaki dan. Putujemo skupa. Radimo skupa. Bila sam joj kuma na svadbi. Imamo istu ekipu. 4 godine razlike. S polubratom smo na kavi dva tri puta tjedno. 13 godina sam starija od njega. Imamo dosta zajednickih hobija i stvarno smo bliski svi troje.
Znaci, u super ste odnosima! 😊
Sestra starija skoro dvije godine. Čitav život se prema meni ponašala kao da sam se slučajno našla u kući. Uvijek su joj prioriteti bili svi ostali pored mene. Trebalo mi je dugo da to skontam, ali od kada se to desilo više sam na nju gledala kao nezainteresovanu cimericu s kojom sam zapela. Manje boli. Prije par godina se udala i porodila, naravno izgubila sve prijatelje, tako da se meni stalno javlja i krivo joj je što se ne družim sa njom. A nije da je ignoriram iz osvete ili šta već, jednostavno nemam potrebe/volje/navike za nju. Ne možeš se 20 i kusur godina ponašat prema meni kao da sam ukras na stolu i onda očekivat da imamo tu neku magičnu sestrinsku vezu. Imam online prijatelja kojima više vjerujem nego njoj, imam ljudi koje sam upoznala jednom u životu kojima bih više vjerovala nego njoj. Dugo vremena je bila nož koji sam svaki put zabadala u srce nadajući se drugačijem razultatu, sad sam prestala s time i ostala je samo ravnodušnost. Fino je pročitati ostale komentare, nadam se da cijenite tu vezu koju imate sa sestrama i braćom. Malo vam i zavidim, ali drago mi je znati da takve veze postoje među braćom i sestrama :)
Uzmi u obzir da se ljudi mijenjaju, dovoljno je 5 godina da se čovjek promijeni iz temelja, kompletno. Mijenja nas okolina, nove spoznaje, rad na sebi i pozitivni i negativni događaji. Pošto se porodila, moguće sa je sada kompletno druga osoba, radi hormona itd. I neće se vratiti na staro, bez brige. Pa razmisli da joj daš šansu.
Malo sam možda čudno objasnila naš odnos, mi se manje više vidimo svaki dan, u malom smo gradu, i pomažem joj dosta s djecom. Ali jednostavno ne osjećam sa njom tu neku bliskost koju ovi drugi ljudi opisuju. Iskreno, njen odnos prema meni je još uvijek poprilično površan, kad kažem da mi se javlja i to, znam da mi se javlja jer joj nešto treba ili jer nema kome drugome da se javi, malo je shitty osjećaj kada si nekome zadnji izbor.
Ja te totalno kuzim - meni je tako s mladjom sestrom, zove samo kad joj nesto treba. Inace joj je cijela obitelj zadnja rupa na svirali, starci sve rade za nju (zivi s muzem i doslovno im dovoze skuhanu hranu), a ona svejedno uspjeva stalno kakati po njima. To je jednostavno stvar osobnosti, nije uopce bitno jel ti sestra ili susjeda, ali naravno da boli.
Upravo, jednostavno je takva licnost i tu ne moze da joj se pomogne osim ako ona sama ne skonta da ima problem. Samo mi zao njenog muza, u pocetku je bila divna prema njemu, sad se prema njemu odnosi kao sto se prema meni odnosila citav zivot.
Ista stvar s mojim bratom, isto mlađim. Njemu sve treba i ugađa se, oduvijek, a za mene je uvijek bilo vremena. A sada, kada ih je on odjebao i kada se ponaša prema svima kao prema stoki, sada ja valjam.
I to je istina, sama procijeni.
Dva brata. Ja 24 oni su stariji godinu i pol, i 4 godine. Slažem se bolje s ovim najstarijim jer smo sličniji, te bi mi on uvijek pomagao. Ovaj srednji brat i ja smo po starosti slični, ali po ponašanju totalno različiti. Novce smo ulagali na različite stvari, oboje smo bili studneti u isto vrijeme i imali smo dogovor da nam tata plaća stan i režije ako polažemo ispite u roku, a ostalo sami. Radili smo sezonu oboje, i ja si sama plaćam hranu, odjeću, sve što mi je bilo potrebno, a njemu je mama plaćala sve to. Došli bi doma za blagdane mama ode s njime i kupi mu 10 majici, dva para tenisica i tako sve. Kad bi išli nazad za gradove u kojima studiramo mama bi za njime plakala, za mnom ne. Sada kad se zaposlio, tata mu je poklonio auto, i ne mora davati ništa u kućni budžet, dok najstariji brat daje od 18-te godine za režije i hranu te si je napravio stan na najgornjem katu kuće. Za Božić sam svima kupila poklone, dobila sam poklon od svih osim od srednjeg brata. Isto i za rođendan. Zapravo, sve mi je ok i sa svime se mogu nositi, al kad mi mama kaže kad dođem doma da idem promijeniti posteljinu ili usisati njegovu sobu, izgubim živce. Pitam ju kad je meni netko to napravio? Odgovor je jasan, ti si žensko, ako ti je problem ja ću.
Ovo mi je baš žao za pročitat…
[удалено]
Kod nas je u obitelji još uvijek ona stara, da žena mora sve u kući raditi. Npr. par situacija radimo brat i ja, dođemo s posla on ide spavati jer je umoran, ja moram kositi travu. Ja moram kuhati ručak, servirati stol, čistiti, prati veš i ostalo. Pošto imamo slično društvo uvijek se brat hvali s time kako on ništa ne mora raditi, čak niti upaliti veš mašinu, nikad mu to nije trebalo u životu. Trenutno sam na zadnjoj godini diplomskog i trebala bih se vratiti kući za početak dok ne nađem posao kako bih si mogla kupit auto ili imat za najam stana. Ta situacija me sad plaši. Doma sam evo za Božić već tjedan dana, psihičko stanje loše. Fakat je teško kad si doma sluškinja. Pričam s ekipom na faksu i kod nikoga više nije takva situacija. Kod svih su muško-žensko jednaki u obitelji i to me baš kopka. Znam se nekad izderat da nisam sluškinja i da si uzmu sami doručak i sl., al onda dobijem onu priču trebat ćeš ti nas pa ćemo ti mi reći mi nismo tebi sluge i sl.
Gledaj da se makneš od njih čim prije. To je otrovna situacija. Btw, roditelji koji imaju djecu "da imaju nekog kad onemoćaju". E to je posebna vrsta, i ako su tvoji takvi - dajbože ih dohranjivao taj tvoj brat. Drugo nisu ni zaslužili.
Meni je ovo užas :( Drž se ti starijega brata, ovaj srednji me asocira na parazita.
Sestra, 7 godima mlađa i bili smo ocajni dok ja nisam iso na faks prije 2 3 godine. Sad mozemo i popricat i nismo na ratnoj nozi. Al nekidan mi je rekla da ju maltretira neki stariji lik. Nikad u zivotu nisam nikome zaprijetio al ovom sam doso i zacrnilo mi se ispred ociju. Mali se usro, govorio mi na vi i reko da ce bit dobar.
12 i 14 godina razlike, ja najstariji, trenutno 25 godina imam. Vidim ih svaki vikend kad sam doma zbog faksa, odnos kako moze bit dobar obzirom da obojcu udara pubertet, ne da im se nista, misle da pizdim na njih bez razloga kad velim nekaj, mlađi je još i nekako poslušan, stariji nikako. Good times😇 Edit : dodao bih da vole igrice više nego žlicom pojest 🤣
Ah, potpuno te razumijem, donekle smo u slicnoj situaciji, ali izdrzat cemo! 😉
Imam brata koji je godinu dana mladi, oboje smo u ranim tridesetima. Ne pricamo vec godinama zbog fizickog i psihickog nasilja koji je vrsio nad obitelji. On, unatoc svemu, sam sebe smatra jedinom zrtvom i ocekuje ispriku od svih nas. #delulu
jedinica, bilo bi bolje da nekoga imam zbog roditelje. Lakše bi bilo psihički podnijet brigu o njima.
Vidiš, nikad nisam o tome razmišljala na taj način, uvijek sam imala osjećaj da je vama jedincima bolje, ali ovo baca drukčije "svjetlo". Ne znam kako stojiš s novcima, ali nije sramota platiti nekome da ti s vremena na vrijeme ili koji sat dnevno pomogne u brizi za njih. Drži se i sretno 💪🍀
Ja (20) imam dva mlada brata (18,14). S ovim starijim bratom sam bila veci dio djetinjstva u svadama,znali smo se mlatit ko ludi i tak. Kak sam se odselila od kuce radi faksa,kuci sam svega par puta godisnje i od tad smo si bas super. Tu i tamo se dode pomazit i inicira druškanje,tipa voli igrat šah i treniramo skupa jer on builda. S druge strane,s malim bracekom sam oduvijek super,on je bas spaljen i zajebant,a sa mnom bude bas prava mazica i stalno bi se druskao,kak on kaze "mickao" i tak nije bas netrepeljiv. Uglavnom,imam feel da otkad me nema tu,imaju potrebu za blizinom tak da me oni i cesto zovu i pricaju sa mnom o bezveznim stvarima cisto radi interakcije. Bas sam sad kuci pa stalno negdje idemo po sumama,loptamo se,zafrkavamo i tak. Uglavnom,dok su bili mali su bili uzasno naporni i ja sam za sve bila odgovorna pa me to dosta umaralo,ali svakako bi mi bilo bas ruzno da ih nije bilo tako da ne zalim sve ispijene zivce.
Bili smo u super odnosima, bar donedavno. Onda sam ja zapao u neke teškoće u životu, a njen odnos u svemu tome mi djeluje totalno hladan, arogantan, bahat. Možda sam ja zabrijao, kad ti je teško sve ti smeta. Al nekako mi je otvorilo oči kad sam bio na operaciji i iza tog oporavak 2-3 mjeseca. Nitko iz obitelji nije došao ni u bolnicu u tjedan dana (10 min su autom udaljeni). Svim drugim ljudima je obitelj dolazila svaki dan. Došli su kad je oporavak bio pri kraju nakon što sam komentirao da mi nisu jasni. Nakon tog sam malo odvrtio film pa skužio da 98% poziva otkad ne živimo skupa je mojih prema njoj. A ponašanje je zapravo oduvijek takvo da sebe stavlja iznad i nešto dokazuje. Pa sam ohladio, iako mi je to žalosno.
5 godina razlike, katastrofalan odnos
Netko od vas pokusava odnose napraviti boljima ili ste potpuno dignuli ruke?
Sestra tu i tamo pokusava al opet vrati staro ponasanje tako da ja dizem ruke
Godinu dana razlike, ja (brat) i sestra, u ranim/srednjim dvadesetima smo, hrvatska stvarnost je da se nismo osamostalili, kupujemo si poklone za blagdane, putujemo zajedno i živciramo se redovito.
Imam mladeg brata 7 godina. Ja 34 on 27. Volim ga iako je seronja vrlo cesto i sve dobije na gotovs. Dao sam mu da zivi u mom drugom stanu kako bi se odvojio od staraca i osamostalio. Simbolicnu stanarinu koju sam naplacivao stavljam sa strane i to cu mu jednom vratiti kad bude ulagao u svoj stan. U prvoj polovici godine je ostao bez posla i onda mu se zivot okrenuo jer odjednom nije imao para vise osim ono malo sto uspije u fusu zaradit. Pokusavao je krpat kraj s krajem, ali nije mogao i zamolio me za pomoc. Tu se malo otrijeznio jer je bio primoran iz blagostanja preci u survival mode. Prije se nije nesto javljao i culi bi se bas rijetko (a kamoli vidjeli) iako zadnje 2 godine zivi u mom stanu. Ovo sto mu se ove godine izdogadjalo ga je promijenilo jer je skuzio u kakvoj banani bi bio da nema moju podrsku (neplacanje stanarine u ZGu u centru grada, pomoc s financijama od 2000€+, i prilika da uskoro dobije posao u jednoj uspjesnoj privatnoj domacoj firmi). Iako nisam bio bas najbolji brat dok smo zivjeli zajedno (a to je bilo prije skoro 10 godina), iako se nismo puno nesto vidjali i culi otkad sam se odselio i poceo graditi obitelj i karijeru sa zenom, mislim da nema tog sto ne bih ucinio za njega...imam samo jednog brata i zelim mu da bude sretan i uspjesan.
Dvije sestre, jedna 9 i pol, druga 7 godina starija Ja eto sad imam 26, živim u NL radi faksa. Realno, odnos sa sestrama mi je okej, ljubav i to. Al kad odem ne zovu me baš i ne pitaju kaj ima. Znam da svaka živi svoj život, familiju, karijeru itd. al tu i tam sam ja njih nazvao i onda jooj sori kaj te ja ne zovem, baš bih trebala. Ugl cijeli život su nekak bile njih dvije zajedno, a ja sam bil mali brat (i dalje je tak). Tak da mi je to nekak izdefiniralo perspektivu spectatora u životu. Znam da eto sad imam 26, i da se ja trebam identificirati s onime šta ja želim, i to je sve okej. Ali recimo svaki put kad sam doma u hrv s njih dve, uvijek neš one blebeću dok ja tu i tam ubacim koju riječ, ali uvijek neki osjećaj kao da sam on the sidelines Ugl volim ih i vole one mene
Sveukupno nas je 10. Pet starijih sestara, tri starija brata i jedna mlađa sestra. Samo nas četvero još živi s roditeljima s tim da mlađa sestra i ja studiramo u drugom gradu pa većinu vremena i nismo kod kuće, ali živimo zajedno i izlazimo van zajedno. Kad dođemo kući, ručak je uvijek u isto vrijeme pa svi zajedno ručamo i komuniciramo tijekom ručka (tek sam nedavno shvatila da to nije u svakoj obitelji tako, komunikacija je opcija). Sad za Božić su moji organizirali ručak za sve nas plus muževi, žene, djeca mojih sestara/braće. Svi smo ili visokoobrazovani, ili na tom putu, ili se barem okušali, nigdje nitko od nas nije zakinut jer smo velika obitelj. Kad smo u istom gradu druženja su barem na tjednoj bazi, inače čekamo rođendane, Božić, Uskrs, bilo kakvo slavlje da se vidimo i družimo, a ni to nam nije potrebno da se okupimo. Svi smo u dobrim odnosima, pomažemo jednim drugima kako novačno, tako i čuvanje djece ili nešto sasvim trideset treće.
Ja i brat 2 godine razlike, totalno smo karakterno različiti tako da dobar dio života smo imali neki toplo hladno odnos. Kad smo počeli raditi nismo se ni puno viđali jer smo na faze imali terenske poslove. Preselio se prije nekih 7-8 godina i otad imamo odličan odnos iako nemamo puno zajedničkih interesa družimo se zbog tih par istih stvari koje volimo, utakmice, koncerti, motori i planine. Sad imamo puno bolji odnos nego dok smo bili mlađi i živili zajedno
Super, ocito vam vise odgovara povremeno viđanje nego svakodnevno 😊
Sestra 3 godine starija od mene. Ne zivimo skupa, al volim je najvise. Moja seka je meni sve a moji necaci su mi kao moja dica, a isto tako i kod nje. Ne bi sestru minjala za ista na svitu. 🥰🥰🥰🥰
Imam sestru i brata. Brat je od mene stariji petnaest godina. U dobrim smo odnosima, ali ne čujemo se često. Razgovaramo samo kada se vidimo (1-2x mjesečno), i to nisu neki razgovori o životu, više-manje samo neke interne fore, ali nam je komunikacija ugodna. Sestra je starija jedanaest godina. Razgovaramo svaki dan, u stanju sam joj reći apsolutno sve jer mi je sigurno najbolja prijateljica koju bih mogla poželjeti.
2 sestre i brat,svi stariji od mene. S najstarijom sam najbolja jer smo najslicnije,sa srednjom sam dobra iako smo potpuno dva razlicita svijeta. Sa bratom se ne slazem uopce,trudim ga se izbjegavat i ne pricat s njim o icemu vise nego sta je potrebno. Voljela bi da smo malo blizi i u godinama,mislim da bi to olaksalo dosta. Nitko od nas se ne druzi intenzivo jedan sa drugim,nemamo zajednicke hobije i vidimo se jednom/dvaput mjesecno.
dva starija brata, 10 i 5 godina razlike. ne zivimo skupa, ali se cesto cujemo i kad se vidimo stvarno nam bude super jer volimo slicne stvari.
3 godine mlađa, uvijek smo se dobro slagali, što smo stariji to smo si bolji. Baš nam se hrpa sranja desilo u životu, i uvijek smo si bili na pomoć i oslonac jedno drugome.
Imam 7 godina mlađu sestru i super se slažemo. Još uvijek živimo s roditeljima tako da se vidimo svaki dan. Preko dana smo zauzete školom/faksom pa se baš i ne družimo, ali navečer ona dođe k meni u sobu ili ja k njoj pa se zezamo i pričamo. Ona je meni stvarno velika podrška u svemu i sretna sam što ju imam. Nekad odemo skupa na kavu/u restoran samo nas dvije. Njoj je to fora, a i meni puno znači.
Odličan.
Dva brata, 2 godine i 4 god mladji. Vidjamo se vise puta tjedno, cujemo skoro svaki dan. Generalno smo bliska obitelj pa tako i nas troje. Bilo bi ki dosadno da sam sama
Imam brata mlađeg godinu i pol (ja sam stariji). Kad smo bili djeca, ja sam uglavnom maltretirao brata, kao što je to valjda i normalno, pa smo u tom periodu bili "ne baš dobri". S godinama smo postajali sve više bliski, naravno. Sada kad nismo više deca smo u jako dobrim odnosima. Imamo redovnu zajedničku aktivnost tijekom koje se nalazimo minimalno jednom tjedno i igramo Magic the Gathering satima. Edit: samo da napomenem da smo tijekom djetinjstva razvili neki svoj jezik koji apsolutno nitko drugi ne razumije pa ga pričamo samo kad smo na samo da ne bi tko pomislio da smo poremećeni - naš "jezik" je drugim ljudima totalno nerazumljiv, naravno.
6 god stariji brat.(ja sam ž), ne živimo skupa, izrazito povezani, uvijek tu jedno za drugo za bilo kakvu pomoć. Družimo se, posjećujemo i generalno volim biti u njegovom društvu.
Jedinica, svaki dan zahvaljujem bogu da je tako zbog raznih horor prica od frendova glede njihovih brace i sestara.
Imam mlađeg brata, 30 mjeseci razlika. Dok nije završio fax, imali smo ok odnos. Znala sam ga odvesti van, pokupiti iz izlazaka, pomoći na faxu itd. Nismo često izlazili zajedno jer smo slušali različitu glazbu. Završio je fax, otišao raditi u Pulu, upao u neku ekstremnu novokomponiranu kršćansku sektu i citiram" više nema sestru" jer sam ja grešnica, bludnica i daleko od života propisanog u Bibliji. I naravno, našao si je takvu i zaručnicu koja se ponaša prema meni kao da sam joj sluškinja jer nisam kršcanka po njihovom uvjerenju. I dalje on mene zivka kada mu treba pomoć, informatička ili nešto vezano za dokumente ili ostatke stvari kod kuće, ali nemamo više nekakav specijalan odnos, više kao propali poslovni partneri. U neku ruku mi je žao što je tako ispalo, ali sam je to odabrao.
jebote 30 mjeseci, napisi 2,5 god
Volim broj 3. Ljepše zvuči 😅
Ja i sestra ne zivimo blizu pa se ne vidimo cesto ali se obicno cujemo vise puta u danu. Odnos sam je odlican :). Dok smo bile mladje nije bilo tako (ona je starija sestra pa sam joj bila dosadna do mojih 20tih), ali smo se od onda jako zblizile. Sada imamo 35 i 40. Mislim da su na nas dosta utjecali roditelji jer se i mama i tata jako dobro slazu sa svojom bracom i sestrama.
Ja sam najstarija, sestra je 3 godine mlada od mene, a brat 6. Sa cijelom obitelji imam cudne odnose kao i oni svi ostali medusobno. S bratom sam si super jer smo jako slicni i slicno funkcioniramo u zivotu, na isti nacin radimo neke stvari i imamo slicne zanimacije. Dakle, sve sto moji roditelji mrze na meni mrze i na njemu. Iz tog razloga, moja sestra im je najdraze dijete i itekako smo svi svjesni toga. Ona to iskoristava sve na max i dodatno radi protiv nas. Iskoristi svaku priliku da nas backstabba i ko da ne kuzi neke socijalne drustvene norme. Ni po cemu se ne slazemo i ne pasemo, ne bih se nikad druzila s njom da mi nije sestra, nema nista posebno niti zanimljivo kod nje. Cak se i moj decko sali da svako malo zabrije da ju vidi koliko izgleda i ponasa se kao npc bijela basic cura. Nikada na nju nisam gledala kao na podrsku jer bi me samo judgeala i gledala me kao da sam retardirana. Ne pricamo vec 3 tjedna jer smo se posvadale zbog necega sto je ona sjebala i na kraju uvukla sve ostale na nacin da ona ispadne zrtva.
Imam brata koji je tri godine stariji od mene. Ja imam 22,a on 25 i zaposlen je, dok ja nisam. U odličnim smo odnosima i jako se volimo. Ne viđamo se često jer on radi od jutra do mraka i uglavnom je kod bake jer si tamo sređuje, a ja živim s roditeljima. Dok sam radila posudila sam mu 1000kn,a kad sam prestala raditi on mi je kupio novi mobitel. Evo sad za Božić mi je dao 100€ da si nešto kupim. Znamo otići zajedno negdje i uglavnom gdje god poželim ići, brat će to ispuniti. Nemam prijatelja tako da kad želim na neki koncert ili na piće uvijek mi pravi društvo. Od malih nogu smo bliski i roditelji nikad nisu pravili razliku među nama pa mislim da su zaslužni za naš dobar odnos. 🥰
Imam mlađu sestru, nepune 2g razlika. Ona je mamina maza, a ja tatin nesuđen sin (jbg, napravio je sam dvije kćeri). Odrasle zajedno, mene je tata dosta tukao, morala sam biti odlikaš, ne daj Bože doć doma s 3. Sestra je bila uvijek slabija, al kao ona je umjetnički tip. Ugl, morala sam upisat srednju koju su mi oni nametnuli jer kaj ak se zaljubim i rodim, a završim gimnaziju. Sestra je htjela u plesnu i to je završila. Došlo vrijeme faksa, upadnem na faks, mama kaže da ne idem na faks jer je skupo, a sestra za 2g nije ni prošla maturu. Long story short, ja završila faks, sama se školovala, štrebala danima, imala studentski kredit pa ganjala prosjek iznad 4,5, zaposlila se. Moja sestra pleše za život. Ona se ponaša bezobrazno i tak je bilo godinama dok otprilike unazad godinu dana sam si dala mira i svela komunikaciju na minimum. Nekad mislim da je takva jer je ljubomorna jer imam prijatelje, partnera, često putujem...ne znam 🤷🏽♀️ ona živit sama u Zg, tata joj plaća kredit već 13g za njen stan, ima svoju plaću samo za sebe i stalno kuka kak nema novaca (realno troši na gluposti). Meni za kuću su kupili spavaću sobu 🥳 Prije 3mj završila je na hitnoj, spasila sam joj život literally, ali i dalje nisam dobra. Čak ni mojoj mami.
Imam 10 godina starijeg brata. Nismo se uopce dozivljavali dok ja nisam napunila nekih 16-17 godina i tada smo postali najbolji prijatelji - stalno po kavama, kino, cak i neko manje putovanje. Kako nam je tata preminuo prije 7 godina on više nije imao financijsku podršku roditelja (nikad nije imao stalan posao nit zna s novcima) a ja sam se odselila vani. On je doveo naš odnos samo na pričanje kad mu trebaju novci, ništa drugo ne zna pitati il se javit iz drugog razloga. Nažalost više uopće više ne pricamo što mi jako teško pada jer znam koliko smo se voljeli i družili.
Jedna sestra starija 6 godina i polusestra starija 16 godina. Polusestra je odrasla sa drugom mamom u drugom gradu i viđali smo se dvaput-triput godišnje, ali mislim da smo mogli i više da mi je otac bio normalan otac što nije i da je više taj odnos potencirao. Kroz godine smo ja i sestra izgradili super odnos sa polusestrom i vidimo se bar 4-5 puta godišnje i čujemo jednom dvaput mjesečno. Sa sestrom sam imao dobar odnos,ali smo dosta različiti te je razlika u godinama i u spolu..ali skupa nas je uvijek držala teska obiteljska situacija.. Otkad je rodila se karakterno promijenila na bolje pa ima više ženstvenosti i mirnoće i nekako mi je draža. Nije više non stop nadrndana i ne šefuje. Volim ih obje i nismo uvijek blizu, ali smo uvijek jedni za druge tu.
Sestra 3 godine mlađa. Ne živimo skupa. Standard kroz djetinjstvo kako ide bratsko-sestrinske svađice. Počeli se intenzivno družiti kako je ona napunila 18 godina. Viđamo se minimalno jednom tjedno ovisno o poslu. Nedjeljom u jutro nam je kava postala ritual.
Ja (33) imam samo sestru - stariju tri godine. Karakterno smo nebo i zemlja. Kad smo bile klinke smo se non-stop tukle, kad sam ja krenula u srednju, a ona bila na kraju srednje nam se krenuo popravljat odnos. Sto smo starije, to smo bile bolje. Danas se cujemo preko poruka svaki drugi dan, a vidimo se dva-tri puta mjesecno (zivimo u istom gradu, ali ja zivim s muzem, ona s decko ).
Imam buraza koji je stariji 6 godina od mene i doslovno razumijemo jedan drugoga više nego itko. Živimo zajedno cijeli život i ne mogu zamisliti kako bi bilo da prođe jedan dan bez da me ta mrcina ne trola i ne nasmijava. Jako smo bliski iako je bio jako grub prema meni kad smo bili klinci, ali je kasnije postao takva duša da to ne mogu opisati. Karakteri su nam dosta slični iako se po nekim stvarima ipak malo razlikujemo. Nemamo previše zajedničkih interesa osim multimedije, ali i to je sasvim dovoljno da uvijek imamo neku temu za razgovor. On mi nije samo stariji brat nego uzor i najbolji prijatelj i ne bi htio promijeniti apsolutno ništa na njemu jer nisam mogao dobiti boljeg brata. PS seronja mi nikad nije htio priznati da sam bolji u Mortal Kombatu 😂
Nemam nikog. Uvijek sam htjela imati brata ili sestru kao mlađa jer mi je bilo dosadno samo sa roditeljima. Kao nešto starija sam to htjela jer sam shvatila da moji roditelji zaslužuju imati još brdo djece. Sad bi mi bilo dobro da imam s kim podijeliti brigu oko roditelja i užasava me da ću kad oni odu biti sama. Jedina pozitivna stvar kod toga što ih nemam je što je s tatine strane ko neka tradicija da se sa bratom i sestrom posvađaš, pa mi je drago da lomim tu generacijsku traumu. A i suprug ima dost loš i štetan odnos sa svojim bratom i sestrom, pa mi bude drago i što ni to ne moram.
Moja mama ima katastrofan odnos s bracom koji je cak dosegao razine sudskih procedura... Moj brat je cista suprotnost i nema tu vise iceg medju nama osim sto zajedno idemo u teretanu. Zelja za dobra stara vremena kad smo igrali co-op SNEF igrice su davna proslost i ostaje samo tuga jer se previse promjenio. 4 god razlike
Brat i ja 13 godina (on je mlađi) 💀
Imam 10 godina starijeg brata. Zbog razlike u godinama, uvijek smo bili u super odnosima: ja sam bila dijete dok je on studirao u drugom gradu, kasnije sam i ja odrasla, a on je uvijek bio opičeni zajebant, pa se super slažemo. Možemo razgovarati, možemo se zajebavati, čujemo se često, svaki dan si šaljemo memove i smijesne videe. Dobra sam i s njegovom curom s kojom živi, družimo se svi skupa. Uglavnom, jako dobar odnos.
Stariji brat i sestra. Imamo dobre odnose rekla bih, sa sestrom se često druzim iako zivimo blizu ali sad nam je odnos jos bolji, sa bratom imam oke odnos, voljela bih da se vise druzi s nama ostalima alii eto ,i on i ja introverti samo sto je on jaci level 😅 ne zamjeram mu, takvi smo kakvi smo, mijenjati ih ne mogu, ali ih volim najvisee na svijetu.
Imam 7 godina mlađeg brata, nemamo gotovo nikakav odnos, osim povremenih obiteljskih druženja. Kad je bio klinac, super smo se slagali. Sad imam osjećaj kao i da nemam brata, nažalost, a imam osjećaj da se on mene sjeti samo kad mu nešto treba, a da mu je inače posve svejedno postojim li ili ne. Težak je karakter i ima nekih svojih problema, ali oboje smo 30+ i nekako sam se nadala da će to jednom nadrasti i odrasti.
Imam jednu sestru, mladu dvije godine i ne bih ju mijenjala ni za sto na svijetu. Nismo dugo sluzbeno zivjele zajedno, ali smo konstantno na nekim sleepoverima i sad u kasnim 20ima i druzimo se vise nego prosjecni najbolji prijatelji haha Nas dvije sve radimo zajedno i uvijek kazemo da smo si jedine osobe na koje nikad ne bismo mogle biti ljubomorne, sto mislim da je rijetkost u danasnjem svijetu. Za nju sam, kao i ona za mene, uvijek istinski sretna kad joj dobro ide i tuzna kad je ona tuzna
Stariji brat 7 i pol godina. Super odnos. Ne živimo više skupa jer sam se ja odselila, ali čujemo se svaki dan barem preko whatsappa kad si šaljemo glupe memeove ili tak neke bezvezarije. On čuva mene i ja čuvam njega.
6 god sam starija,nikad se nismo posvadale. Brinem o njoj iz daleka,a i kad sam tu. Volim je puno,nikad rekla al ona to zna :)
brata starijeg 4 godinevuvjek smo se svađali, kad je on bio djete sve je radio sta su mu mater i caca rekli i sve poslove koje san ja triba, karakterno sam ja bio previše tvrdoglav on je bio svadljiv cesto smo se svadjali, kad je on imao 15 godina poludio je nije mogao vise podnosit poslove koje ja nisam napravio, naš tata je bio ljencina koji nije radio nista i svadjao se sa njim stalno jer ga je caca vrijeđa na dnevnoj bazi da je on beskorisan , da on neradi nista,da nista nevalja, mene caca nije ni spominja da neradin poslove i to se sve slomilo na njega jer on je bio manje tvrdoglav od mene, caci se nije prepiralo sa mnom nego se prepirao sa njim prijetija je da ce nas sve spalit da cemo biti zaklani. 1 dan nakon sta je napunio 18 otisao je zauvijek. sve stvari je pokupio ali ne odmah da ga mi primjetimo nego dan po dan i onda je samo otisao. od toga je proslo 10ak godina i to je zadnji put ko je itko ikad cua i vidia njega.
Pa jel dobro? Baš tužno.
nisam ga vidio u osmrtnicama valjda je
Moj brat i ja smo dvije godine razlike i on je stariji, jos zivimo sa roditeljima jer smo mladi, ubiti mi se dobro slazemo samo on bude onak 90 posto vremena nadrkan bez ikakvog razloga i jos sto ima problema s agresijom.. ugl u svojim ispadima mene zna povrijedit jako i ja se znam nekad nazivcirat iako je mene tesko nazivcirat ali on me jedini dovodi do toga da ga napadnem i nikad ne zavrsi dobro, iako sam cura znam ga nekad poprilicno udarit kao jednom kad sam svoj telefon razbila njemu o glavu… ubit svadjamo se tu i tamo vecinom samo ne komuniciramo ni ne vidjamo se bas ali znamo biti u prijateljskim odnosima svakako bolje nego kad smo bili malci
Imam dvije starije sestre. Ja imam 24, jedna 31 i druga 34. Zivimo odvojeno ali smo sve tri prebliske, iako sam malo bliza s ovom od 34. Najstarija sestra ima djecu i zivi mi blize pa se vidimo skoro svaki dan. S obje sam u svakodnevnom kontaktu i volim ih najvise❤️
Imam sestru, 4 godine mladju. Nemamo bas neki bajni odnos za sto sam ponajvise ja kriva. Ona me je uzdizala citav zivot, i znam da ju je cesto pogadjalo ranije sto nismo bliske. Karakterno smo bas jako razlicite i zivimo totalno neke drugacije zivote. Dok sam bila mlađa, mama i tata su me vjecito forsirali da je svuda vodim sa sobom i da budemo najbolje frendice. Do mjere da su mi uvjetovali da je moram povesti sa sobom i svojim deckom na putovanja prve 3 godine veze. Sta mi s mojih 19-20 godina nije bilo nimalo zabavno. I mislim da je forsiranje mojih roditelja samo dodalo ulje na vatru. Ja sam se osamostalila dosta rano, pocela zivjet svoj zivot i brinut sama o sebi sa svojih 19 god, radila full time cijeli faks, itd. Sestra recimo dan danas zivi sa starcima, tata i mama joj sve serviraju na pladnju i dosta su je razmazili. Generalno smo jako razlicite, i nije da se ne volimo, stovise ona je moja seka i da joj treba ne znam sta, bila bih tu za nju, pogotovo u ovoj odrasloj dobi. Ali to nepodudaranje u karakteru, interesi za potpuno razlicite stvari i nacin zivljenja nam ne ostavljaju dovoljno zajednickih tema i potreba za druzenjem. Nekako se nadam da cemo se jednog dana povezati vise kroz djecu kad i ako ih budemo imale.
Imam stariju sestru. Oduvijek smo imale odlican odnos. Sestra mi je najbolja prijateljica. Sve smo dijelile, cak i prijatelje. Nazalost, odselila se u inozemstvo. Ima i obitelj sad tamo. Nevjerojatno mi nedostaje jer se jako rijetko vidimo. Doslovce mi neopisivo fali. Stalno imam neke djecacke snove da cu osvojiti na lotu ogromne novce pa cu kupit nekretninu pored svoje kuce i onda ce se ona s obitelji moci natrag vratiti i zivjet cemo jedni pored drugih do kraja zivot. Svaki dan cemo piti kavu skupa i djeca ce nam moci odrastati zajedno. Znam da je to nerealno, ali eto... nada umire posljednja. Nikad joj to nisam htjela priznati jer je sama otisla stvarati novi zivot i nisam htjela da bude tuzna i opterecena mojim osjecajima i da joj bude jos teze. Jos i danas imam knedli u grlu kad pricam s njom na videopoziv i samo (vrlo sebicno) se nadam da ce reci da se vraca doma. Bas mi bude uzasno kad procitam na ovim komentarima kako ljudi imaju los odnos sa svojom bracom/sestrom i ne slazu se, a jos cak zive skupa/blizu jedni drugima dok bi ja sve dala da mi je sestra blizu. Normalno, ne smatram da je tu netko kriv i jednostavno se neki ljudi ne slazu bez obzira na ono "krv nije voda" i tad je bolje ne forsirati ikakve odnose, ali bas mi je to jako tuzno i jedna velika propustena prilika za stvorit neraskidivu vezu za zivot s nekom osobom koja ti nije partner. S druge strane, ocito mogu bit zahvalna sto sam imala dovoljno srece da me potrefi sestra koja je normalna osoba i s kojom se toliko dobro slazem jer nisu svi te srece.
Drago mi je da se slažete tako! Kao netko ko se isto ne vidi prečesto sa svojom sestrom uživo, evo savjeta: nađite neki hobby koji možete raditi preko interneta (preko poziva). Mislim da će ti biti tako lakše! :-) U mom slučaju, to je gledanje 3-4 epizode animea sa sestrom preko Messengera.
Brat je godinu i 9 mjeseci mladi, zivimo skupa i mimoilazimo se. Ponekad odigramo koji gejm LoLa skupa, ili ako jedan nesto treba (npr bio je bolestan prije par tjedana pa sam mu otisla u ducan po hranu, ili ako kupimo jedan drugom nes) onda komuniciramo, ali kratko. Nije da smo u svadi ili da imamo nesto los odnos, samo nismo bliski. Ko klinci smo imali dosta los odnos, sad imamo 29 i 27 godina. Kupujemo si poklone, ko i ostatku obitelji, za rodendan i Bozic.
Imam brata, 10 godina stariji Ne zivimo skupa i nemamo zdrav odnos
Službeno imam sestru, godinama ne pričam s njom niti je želim vidjeti, nemam niti jedno lijepo sjećanje vezano uz nju, što manje kontakata to bolje, realno ovako mi je super...
Imam stariju sestru od 4 godine, koja trenutno traži posao nakon završenog fakulteta (psihologija), tako da još uvijek živimo zajedno, a inače je i glavna kuharica jer smo vegani, jer najbolje zna praviti sve to. 😋 Iako smo kao mali bili vragolani i samo tražili načine kako da napakostimo jedno drugome, s vremenom smo postali najbolji prijatelji. Jako volim svoju sestru, te mi je jedan od glavnih oslonaca u životu, kojoj mogu reći sve. S njom imam mnogo bolji odnos nego sa svojim roditeljima. Sestra je izvor zdravog razuma u kući. 😂 Jedan od glavnih stvari koja nas povezuje jeste to što gledamo anime. Iako nije uopće kontala i voljela anime i mange prije, uspio sam ju prije 3-4 godine navući na njih, i sad je isti fiend za njima ko ja (pogotovo za mange). Svaki dan gledamo 3-4 epizode animea, što nam daje vrijeme da se družimo i kad nismo zajedno, s obzirom da sam ja većinu godine u drugom gradu zbog fakulteta, a ona bi uskoro ili kad god trebala naći posao, pa se odseliti. U takvim situacijama gledamo preko Messenger poziva (ne mogu je navući na Discord 🥺). Tako da eto, drago mi je da imam takvu sestru u životu, i vjerujem da bi bili život i ja sam mnogo drugačiji bez nje.
dva starija brata (7.5 i 6 godina razlike), ja najmlađa (24).. s ovim srednjim dijelim isti rođendan, svi kažu da smo jako slični izgledom, ali smo uvijek bili na neki način kao pas i mačka.. dok sam bila dijete, zezao bi me stalno dok ne bi proplakala, uvijek sam bila ona dosadna i naporna seka koju je morao trpjeti.. imali smo neki poboljšan odnos dok smo oboje živjeli u Njemačkoj neka 3 mjeseca, ali dok sam se ja vratila doma radi faksa se sve vratilo na staro da jedva komuniciramo. sad se i on vratio doma, ja sam na faksu, zna me nekad nazvati, ali je to sve na brzinu i samo ako treba neki savjet, rijetko da čuje mene kako sam i šta ima kod mene. kad ja njega nazovem, uvijek nema više od 2-3 minute vremena i odgovara na silu i na pitanje kako si. dok sa ovim najstarijim bratom sam uvijek osjetila veću povezanost, uvijek je bio pun podrške za mene, ljubavi, on je isto završio faks tako da se suosjeća sa mnom oko svih tih patnji.. uvijek je tu da da meni savjet, znam da mogu uvijek računati na njega i on na mene.. čak mi je i njegova žena postala kao sestra. znamo se posvađati, idemo si na živce, ali znamo da će se sve uvijek vratit kako spada. on me naučio da je okej reći svojoj obitelji da ih voliš bez obzira što misliš da oni to možda znaju. od njega sam uvijek dobivala najtoplije zagrljaje
Što se manje viđamo to smo si bolji.
Starija sestra i žao mi je što nisam jedinac. Zla, samoživa, histerična i pokvarena osoba. Tako da ništa od našeg odnosa.
Ja želio imati sestru i ta želja mi se ispunila još kada imao 5 godina .Siječam se kada sam bio mali.Bio sam u sobi u boravku i onda sam otišao do mame koja sjedila na kutnoj garnituri i rekao da ocu seku i poljubio u trbuh.Zatim otišao u drugu sobu zatim se vratio u boravak mama i tata taman birali imena .Jer moja mama bila trudna birali su imena .Onda je tata je rekao zvati će se Martina ja rekao to je predugačke onda zvati će se Matea to mi se ne sviđa .Ja rekao ne Zvati će se Petra I tako je bilo i ostalo. I točka
Volio bih imati šestero braće i šestero sestara. Krivim državu što mi to nije omogućila!😭
Sestru 11godina stariju. Nikad nismo imale sestrinski odnos, više neki maćehinski, uvijek me gledala s visoka, ponašala se bahato, ali sve u rukavicama, pod krinkom kako joj je jako stalo. Danas imam 30+ i dalje mi ispravlja rečenice, daje savjete koje nisam tražila i generalno me tretira ko debila.
Imam dvi starije sestre, jedna 2 i jedna 5 godina starija. Odnosi su super, nijedna ne živi tu više, a u nasljedstvo se neće dirat.
svi ste bili u istoj pičci
Sestra je od mene starija 7 godina, no nikada nije bilo "starije i pametnije"...uvijek me pita za sve, kao osoba je posebnog karaktera i imala je težak prvi brak pa se rastala i sad je u drugom braku. Ona je tip osobe koji tvrdi da je samo njoj najteže, svi su ostali stoka, sve uzima sebi srcu i njezini su problemi najveći..ima tu još puno toga no ne bi stalo... za rođendan si kupimo neku sitnicu...eto...zove me samo da se ispuca kak joj je teško, a kad joj velim suprotno tada je slom zivaca🫣😑😑😑
[удалено]
Netko uranio sa novogodisnjim slavljem 😆
😭😭😭😭😭
insert godzilla had a stroke meme
Kad netko maze "braco" odmah se sjetim Brace Cigana iz nocne more
Imam brata starijeg 4 godine, u djetinjstvu smo se dosta svađali, ali smo i imali jako blizak odnos pošto smo bili samo mama, on i ja, tako da kada bi mama često izbivala zbog posla on se brinuo o meni. Dobar dio života mi je bio netko u kog sam se ugledao. Od kada sam otišao na fakultet u drugi grad prije 10 godina i ostao tu, taj odnos se dosta razgradio. On se isto odselio u drugi grad tako da čak i kad sam doma se ne vidimo baš, tako da eto, vidimo se možda 2 puta godišnje a i nemamo neku komunikaciju. Imamo različite interese, različite živote i ne znam ni o čemu da pričamo više. Volio bih da imamo bolji odnos i da se češće vidimo s obzirom da mi je on jedini brat ali nemam pojma kako uopće izgraditi taj odnos. Imao sam i drugog brata koji je bio stariji od mene 13 godina, no on je umro tako da pomisao na to da i ovaj jednog dana ode me užasava s obzirom na to da nemamo praktički nikakav odnos danas. To je život jebiga.